Najvažnije odluke o budućnosti Europe donose se u ovim sobama. Velik stol elipsastog ili pravokutnog oblika. Soba bez prozora i bez svježeg zraka, osvijetljena uglavnom umjetnim svjetlom. Uokolo velikog stola poredane su još veće kabine. Tu sjede prevoditelji za svaki od brojnih službenih jezika EU. Donedavno ih je bilo 23, a od 1. srpnja s hrvatskim jezikom ima ih 24. Neven Pajdaš jedan je od četvero stalnih konferencijskih prevoditelja za hrvatski jezik koji su dosad zaposleni u Komisijinoj službi koja pokriva sve institucije EU osim parlamenta, a najviše je posla upravo u Vijeću. I među prevoditeljima na druge jezike sve je više onih koji uče hrvatski kako bi mogli izravno prevoditi nekog hrvatskog diplomata, ministra ili premijera na svoj materinji jezik.
Šifra: aktivni i pasivni
– Od 12 prevoditelja u slovenskoj kabini sad nas ima 10 koji govorimo hrvatski. Smatrali smo da bi bilo pametno da imamo i hrvatski u svojoj kombinaciji. Bilo bi nezgodno da, kad netko govori hrvatski, mi njegov govor prevodimo na slovenski preko engleskog - kaže Tadeja Hribar, Slovenka koja od 2005. radi kao konferencijska prevoditeljica u Komisiji i Vijeću EU, a sada prevodi i s hrvatskog na slovenski.
U toj službi koja zapošljava konferencijske prevoditelje (ili prevoditelje usmenih govora, koji nemaju nikakve veze s prevoditeljima pisanih tekstova) postoje jasna pravila, koja katkad vanjskom promatraču izgledaju komplicirana. Prevoditelji dijele jezike koje poznaju na aktivne i pasivne. Aktivni jezik za prevoditelja znači da je to jezik kojim on govori, dakle jezik na koji prevodi. Pasivni jezik za prevoditelja znači da je to jezik koji on razumije, dakle jezik s kojeg prevodi (sa tog pasivnog na svoj aktivni). Primjerice, Tadeja Hribar u svoje vještine ubraja slovenski kao aktivni, a francuski, njemački i hrvatski kao pasivne. To znači da je ovlaštena sa tih jezika prevoditi na slovenski, ne i, primjerice, s francuskog na hrvatski jer su joj i francuski i hrvatski pasivni.
Neven Pajdaš ima hrvatski kao aktivni jezik te engleski i talijanski kao pasivni (što znači da je osposobljen prevoditi sa ta dva jezika na hrvatski).
Bit će ih dvanaestero 2015.
– A 13. siječnja polažem ispit za dodavanje slovenskog jezika kao pasivnog. Bit ću prvi u hrvatskoj kabini koji može prevoditi sa slovenskog. I tome se baš veselim… – kaže Pajdaš. Na jednom sastanku za svaki jezik na koji se prevodi potrebno je uvijek po troje prevoditelja i planeri uvijek gledaju da to troje svojim znanjem različitih pasivnih jezika pokriju što više jezika kojima se govori na sastanku. Ako nitko od troje u jednoj kabini ne može prevoditi s, primjerice, grčkog, onda rade tako da ne prevode izravno grčkog govornika, nego prevode, primjerice, engleskog prevoditelja koji na engleski prevodi izravno s grčkog.
– SCIC (Komisijina Opća uprava za usmeno prevođenje, nap. a.) najveći je pružatelj ljudskog konferencijskog prevođenja na svijetu. Apsolutno sam oduševljen iskustvom rada ovdje. Radni uvjeti su divni. Ponekad je izuzetno zahtjevno i naporno, ali istovremeno vrlo zanimljivo. Prelijepo je kad na sastancima u Vijeću EU svi sudionici govore vlastitim jezikom. Sad je jedan od njih i hrvatski jezik – kaže Neven Pajdaš. Inače rodom iz Senja, Pajdaš je studirao anglistiku i talijanistiku u Zagrebu i vrlo brzo, već s 24 godine, počeo se baviti konferencijskim prevođenjem. Radio je 11 godina na slobodnom tržištu. Akreditacijski ispit za usmene prevoditelje u EU institucijama položio je 2008., ali nije se odmah za stalno preselio u Bruxelles nego je po potrebi dolazio iz Zagreba, prevodio na sastancima i vraćao se. Nakon što je Hrvatska potpisala pristupni ugovor i počela sudjelovati u radu Vijeća u statusu promatrača, Neven Pajdaš počeo je prevoditi summite EU na hrvatski jezik jer je na njima počeo sudjelovati i premijer Zoran Milanović. A onda se 1. srpnja, kad je hrvatski jezik postao službeni jezik EU, preselio u Bruxelles. Prva tri dana bio je na edukaciji, a četvrti dan je već završio u kabini.
– Zasad nas ima četvero koji radimo u hrvatskoj kabini, očekujemo da će nas s vremenom biti 12, ali ne zna se točno do kojeg roka. Pretpostavlja se do 2015. godine. Kako je standard po troje prevoditelja na jedan jezik za svaki sastanak, u danima kad ima šest sastanaka potrebno je 18 prevoditelja. Svaki tjedan 10-12 “slobodnjaka” dolazi iz Hrvatske. Dolaze nedjeljom, odlaze subotom… – govori Neven Pajdaš koji voli svoj posao u EU i zbog toga što mu pruža priliku za stalno usavršavanje. Trenutačno uči još i njemački jezik, za što će mu trebati četiri godine. Unutar službe postoji precizna klasifikacija jezika koja propisuje koliko kome treba da nauči neki jezik. Hrvatski jezik je klasificiran kao jezik za koji vam treba pet godina, osim za Slovence i druge govornike slavenskih jezika kojima za učenje hrvatskog treba manje – za neke i samo godinu dana.
Europska komisija usmenim prevoditeljima nudi i mogućnost usavršavanja u drugim područjima, ne u jezicima. Tako, primjerice, prevoditelji koji rade na sastancima Vijeća za financije i ekonomske poslove (Ecofin) mogu besplatno tijekom radnog vremena slušati seminare o financijama. Naučeno znanje im kasnije olakšava prevođenje.
– Ja sam, primjerice, slušala seminar o odnosima EU i Kine, što mi je bilo korisno jer sam prevodila sastanke Vijeća za vanjske poslove – kaže Tadeja Hribar.
Sutra:
Hrvat među eurokratima