Pod nazivom “Prosperitet za mir” u glavnom gradu Bahreina Manami 25. i 26. lipnja održat će se konferencija na kojoj će Sjedinjene Države predstaviti dugoočekivani plan za rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Arhitekt tog plana je Trumpov zet i viši savjetnik Bijele kuće Jared Kushner, koji je taj plan već nazvao “dogovorom stoljeća”.
Kushner svojim planom predviđa stvaranje palestinske države na području Zapadne obale i Pojasa Gaze te na dijelu teritorija Sinaja. Međutim, ovaj plan sadrži i točke koje ne idu u prilog Palestincima, kao što je prepuštanje cijelog teritorija Jeruzalema, i ilegalno sagrađenih židovskih naselja na Zapadnoj obali Izraelu. Isto tako, u plan nije uključen povratak gotovo šest milijuna palestinskih izbjeglica koje je Izrael raselio.
Za Palestince je predviđena financijska pomoć te prijedlog da predgrađe Jeruzalema, grad Abu Dis, postane njihov glavni grad. Gradić Abu Dis, nalazi se istočno od Jeruzalema i samo je dva kilometra udaljen od džamije Al-Aqsa i nalazi se tik uz zid koji su podigli Izraelci, zid koji odvaja palestinski teritorij od izraelskog.
Kushnerov plan ne razlikuje se puno od plana koji je još 2002. godine na sastanku Arapske lige u Bejrutu na stol stavila Saudijska Arabija, koja je predložila potpuno arapsko priznanje Izraela u zamjenu za povlačenje Izraelaca s teritorija koji su okupirali u ratu na Bliskom istoku iz 1967. Jedina razlika između saudijskog plana i Kushnerova jest u priznavanju palestinske države na teritoriju koji je Izrael okupirao 1967. u glavnom gradu. Dok je Saudijska Arabija predvidjela Jeruzalem kao glavni grad Palestine, Kushnerov plan kao glavni grad predviđa gradić Abu Dis.
‘Početak kraja Palestine’
Kushner kaže da je plan Saudijske Arabije tada imao smisla, ali da više nije relevantan, jer se “realnost promijenila” s obzirom na to da su SAD i mnoge zemlje Jeruzalem priznale glavnim gradom Izraela. Kushnerov plan ima punu potporu Saudijske Arabije, Egipta i UAE te ostalih zemalja Zaljeva. Jer, Kushner se mnogo puta, što javno što tajno, sastao sa saudijskim princem Bin Salmanom koji je dao punu potporu njegovom planu.
Ni sam Kushner ne zna hoće li uspjeti u svom planu s obzirom na to da se glavni protagonisti u palestinskim redovima protive takvom planu jer ne predviđa povratak izbjeglica, a Palestinci se ne mire s gubitkom Jeruzalema. Palestinski predsjednik i čelnik Al-Fataha Mahmoud Abbas kao i ostale palestinske frakcije pozvali su na prosvjede i štrajk diljem palestinskog teritorija 25. lipnja na dan održavanja konferencije u Manami nazivajući taj dan “crnim i sramotnim” za sve koji će sudjelovati na konferenciji koju nazivaju “prodajom Palestine i svetog grada Jeruzalema”.
Isto tako, palestinska vlada apelira na arapske zemlje da bojkotiraju konferenciju ocijenivši da plan ignorira pravedno rješenje višedesetljetnog sukoba. Palestinske militantne skupine, Hamas i Islamski džihad, otišle su još i dalje, zaprijetivši da će 25. lipnja napasti izraelski teritorij u znak prosvjeda protiv tog skupa koji bi bio “početak kraja stvaranja države Palestine“. Osim SAD-a, na konferenciji će sudjelovati Saudijska Arabija i UAE, Katar, Egipat i Maroko te Izrael.
Kushner na tom “dogovoru stoljeća” radi već dvije godine tijekom kojih je pripremao teren “natjeravši” svog punca Trumpa na neke poteze koji bi olakšali put za prolazak njegova plana. Tako je, priznavši Jeruzalem kao glavni grad Izraela, SAD jednostrano Izraelu dao mogućnost pregovarati s Palestincima izvan stola, i preokrenuo sedamdeset i više godina američke politike ignorirajući pritom međunarodni konsenzus da će konačni status grada biti podložan uzajamno prihvatljivom mirovnom sporazumu. Trumpova administracija izričito je izbjegla odobravanje rješenja s dvije države ili bilo kojeg oblika palestinskog suvereniteta. Zatvorila je palestinsku misiju u Washingtonu i prekinula američku pomoć Palestinskoj upravi.
Tvrdilo se da, nasuprot statusu svih drugih izbjeglica od Drugoga svjetskog rata, potomci Palestinaca, proglašeni izbjeglicama 1948., nisu izbjeglice. Konačno, podržavajući izraelsku aneksiju Golanske visoravni, Trumpova je uprava očistila put za priključenje bilo kojeg dijela Zapadne obale Izraelu. Trump je, naime, za raspetljavanje izraelsko-palestinskog čvora od početka zadužio svog savjetnika i zeta Jareda Kushnera, koji je ujedno ortodoksni Židov, za kojeg kažu da poštuje šabat i da se od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu odmara odričući se sve tehnologije i rada.
U više od 70 godina rata između Palestinaca, Arapa i Izraelaca, poginule su stotine tisuća ljudi. Pet izraelsko-arapskih ratova vodilo se od 1948. do 1982. uz neprekidnu palestinsku borbu za državnost, uglavnom pod vodstvom Palestinske oslobodilačke organizacije PLO.
Otpor Irana i Turske
Tijekom 1980-ih PLO je pristao na mirovne pregovore s Izraelom, a 1988. priznao mu je pravo na postojanje. Zastoji u pregovorima i političke suprotnosti uzrokovali su palestinsku pobunu od kraja 1987. U Washingtonu su u rujnu 1993. Izrael i PLO potpisali sporazum o međusobnom priznanju i stvaranju samouprave Palestinske nacionalne uprave na dijelovima Zapadne obale i u Pojasu Gaze. Godine 2000. počela je nova palestinska pobuna.
Izraelski premijer Ariel Sharon pokrenuo je 2001. vojnu invaziju na palestinsko područje, 2002. u vojnom okruženju u Ramallahu bilo je palestinsko vodstvo s Jaserom Arafatom i u tim je sukobima poginulo oko 3000 Palestinaca i oko 900 Izraelaca. Nakon Arafatove smrti 2004., vodstvo PLO-a preuzeo je Mahmud Abbas, koji je 2005. izabran za predsjednika Palestine.Kushnerovu planu protive se i Iran i libanonski Hezbollah pa i Turska, koji su najavili da će sabotirati taj plan.
Ako nece nece, ostaje status quo, a status quo znaci aneksiju ostatka judeje i samarije (tzv zapadne obale) cim demografska situacija bude povoljna za Izrael... Ovaj plan nije fiksan, vjerojatno se moze pregovarati o razini autonomije u upravljanju svetim mjestima, broju zidovskih naselja na tzv zapadnoj obali, a vjerojatno nikog ne bi ubilo ni da se kljucne institucije palestinske drzave stave u jeruzalem, siguran sam da bi se Izrael bio spreman pomaknuti u tom smjeru... Onaj tko prati stav arapa i njihovih ultraljevicarskih prijatelja sa zapada zna da oni ne bi pristali ni na sto razumno (poput zapadne obale s istocnim jeruzalemom kao glavnim gradom, a to je prica koja se cesto spominje u medijima), njih zanima iskljucivo "from the river to the sea"...