Prvi put smo se sreli u Kabulu 2004. godine, u noćnoj patroli ulicama glavnog grada Afganistana u tjednu prvih predsjedničkih izbora nakon pada talibanskog režima. Davor Petek, tada 29-godišnji prvi dočasnik voda Vojne policije HV-a u multinacionalnoj brigadi u misiji ISAF, ostavljao je dojam da iza sebe ima veliko iskustvo, a da ga čeka još veća i bogatija vojna karijera. U reportaži koju sam pisao iz te noćne patrole s hrvatskim vojnicima u Kabulu Peteka sam opisao kao perspektivnog hrvatskog vojnika. Jedanaest godina kasnije obojica sjedimo u uredu prvog dočasnika NATO-ova Zapovjedništva za operacije u Vrhovnom zapovjedništvu savezničkih snaga u Europi (SHAPE) u belgijskom gradu Monsu. To je sada Petekov ured, a ovaj Hrvat je prvi neamerikanac koji sjedi na toj dužnosti.
Perspektivnost koju su toliki ljudi vidjeli u Davoru Peteku potvrđena je kad ju je prepoznao i američki general Phil Breedlove, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi. U 11 godina svijet se promijenio, NATO se našao pred novim izazovima koji podsjećaju na hladnoratovsko razdoblje, neki od Afganistanaca kojima je ISAF pokušavao pomoći da izgrade sigurnu i stabilnu državu sada kao izbjeglice, bježeći od nestabilnosti u svojoj zemlji, ulaze kroz kukuruzišta u Hrvatsku u sklopu gotovo biblijske seobe naroda prema Europskoj uniji. O svemu tome razgovaramo u Petekovu uredu u SHAPE-u Monsu. Ovo je njegov prvi intervju nakon što je, prije šest mjeseci, preuzeo dužnost prvog dočasnika Zapovjedništva za operacije.
– Ono što je SACEUR napravio odabirom prvog neamerikanca za ovu dužnost poruka je da smo svi u NATO-u jednaki. I da svi imamo kvalitetu unutar Oružanih snaga – kaže Petek koristeći ustaljeni izraz SACEUR za vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga za Europu (Supreme Allied Commander, Europe), američkog generala Phila Breedlova. General Breedlove odabrao je Peteka među kandidatima iz 19 nacija.
Kad je 19. srpnja 2015. preuzimao dužnost, hrvatski dočasnik Petek izjavio je da se osjeća ponosno, ne toliko zbog sebe koliko zbog Hrvatske i njezinih Oružanih snaga. To ponavlja i sada. U to zaista iskreno vjeruje.
– Ne bih ni bio ovdje da nije prepoznato da je sustav Oružanih snaga RH kvalitetan – kaže. A u izgradnji tog sustava Petek je osobno sudjelovao, posebno u izgradnji sustava dočasničkog lanca.
– Prvih deset godina karijere su mojih najdražih deset godina. Jer su vremena bila drukčija, ratna, jer smo u takvim težim, ratnim uvjetima razvijali Oružane snage... Jer sam se sa svojom Prvom gardijskom brigadom vratio u svoj rodni Slunj. To su posebna sjećanja, povratak u zavičaj i oslobađanje Slunja 1995. – prisjeća se prvi dočasnik NATO-ova Zapovjedništva za operacije.
Ratno iskustvo u Tigrovima
Petek je Slunjanin rođen 1975., koji je uoči izbijanja Domovinskog rata pohađao vojnu gimnaziju na Črnomercu u Zagrebu, pa pobjegao s vojnog poligona Slunj kad je vidio da JNA postaje agresorska vojska, da bi te jeseni, nakon pada i okupacije Slunja, postao prognanik u Zagrebu, završio treći razred srednje, dobio priliku da ode na razmjenu i završi četvrti razred u SAD-u, a po povratku iz Amerike odmah se pridružio Prvoj gardijskoj brigadi, čuvenim Tigrovima.
Upravo je to bila jedna od prvih brigada koja je krenula s reorganizacijom, krajem 1994., i postala testni model za uspostavu novih sustava obuke, planiranja, ali i dočasničkog lanca potpore.
– Do kraja 1997. puno se radilo na tim izmjenama, na shvaćanju što to znači imati 1. dočasnika u postrojbi, koje su podjele posla između nas i časnika – prisjeća se Petek. Prvo postavljenje po novom sustavu bilo mu je na mjesto 1. dočasnika 1. pješačke bojne 1. gardijske brigade, zatim 2001. odlazi na Dočasničku akademiju u SAD, po povratku postaje 1. dočasnik Tigrova, zatim u operativu 1. korpusa Hrvatske kopnene vojske, pa 2004./2005. u Afganistan, gdje je služio u sklopu četvrtog hrvatskog kontingenta u ISAF-u, na dužnosti 1. dočasnika voda Vojne policije. Nabrajanje svih stepenica zauzelo bi poveći prostor, no zanimljivo je, među ostalim, to što je od 2007. do 2010. bio voditelj mobilnog tima za obuku u NATO-ovu Zapovjedništvu združenih snaga u Nizozemskoj. Obučavao je dočasnike iz zemalja članica NATO-a, i to čak i u vrijeme kad Hrvatska nije bila članica NATO-a.
– Što su zapravo dočasnici i koji je njihov posao? – prekidam ga u tom trenu razgovora jednim strogo civilnim pitanjem.
– Časnici se uglavnom bave planiranjem, od obuke do operacije, preko svakodnevnog života, ali dočasnici su oni koji implementiraju sve te odluke. Oni su izvršni dio u lancu – objašnjava Petek.
Osim prije 11 godina, u Afganistanu je bio još jednom, 2014., a put ga onamo često nanosi i sada, kad je prvi dočasnik NATO-ova Zapovjedništva za operacije.
– Afganistanske snage sigurnosti jako dobro rade svoj posao. Velika je razlika između onoga što sam vidio prošle godine u Afganistanu i onoga što smo vidjeli 2004. godine. Tada nije bilo ni obučnih središta, obučavali smo Afganistance najosnovnijim zadaćama, a sada ljudi prolaze kroz planske, vrlo dobro postavljene obuke prije priključivanja svojim postrojbama – kaže Petek.
Na moju primjedbu da je ipak, unatoč svemu tome, grad Kunduz krajem rujna ove godine pao u ruke talibana, odgovara da je to realnost rata.
– Kunduz je vraćen vrlo brzo nakon toga. No, to je realnost rata, to se događa i najboljim vojskama, a afganistanske snage su još uvijek u razvoju – kaže časnički namjesnik Petek. NATO-ova misija u Afganistanu još nije gotova, ali je neborbena. NATO daje samo potporu, a borbene operacije provode afganistanske snage.
Da je stabiliziranje Afganistana jedini izazov s kojim se suočava NATO, to bi još bilo dobro. Ali današnji su izazovi za NATO takvi da su za mnoge bili potpuno nezamislivi prije par godina. Pa i za Peteka.
– Da mi je netko rekao da će se događati to što se danas događa u NATO-ovu okruženju, od ruske okupacije Krima i istočne Ukrajine do Sirije i tenzija na turskoj granici, ne bih mu vjerovao. Opseg posla i zadaća koje se stavljaju pred zapovjedništvo enorman je. Opterećenja na zapovjedništvu i na ljudima koji služe u operacijama nisu nikad bila veća, barem ne od Hladnog rata. Upravo zato brinemo se da kvaliteta ljudi bude na najvišoj mogućoj razini – objašnjava prvi dočasnik Zapovjedništva za operacije.
Velike vojne vježbe
Novi izazovi očituju se i u činjenici da NATO provodi najveće vojne vježbe u proteklih nekoliko desetljeća. U jednoj od njih, vježbi pod nazivom “Saveznički štit”, 15 tisuća vojnika uvježbavalo je pomorsku bitku i iskrcavanje u blizini Kalinjingrada, ruske enklave okružene NATO članicama na obali Baltičkog mora.
– Vojne vježbe rade se po fiktivnim scenarijima, ali vrlo sličnima stvarnim događajima u svijetu. Upravo s ciljem priprema ljudi za eventualne operacije sutra. Da se ljudi, postrojbe i tehnika što bolje pripreme, i mentalno i fizički, za nešto što se sutra može događati – kaže Davor Petek.
Kao 1. dočasnik, on većinu vremena u posjetu takvim vježbama ne provodi razgovarajući s generalima, nego upravo s dočasnicima i vojnicima koji su zaduženi za konkretne zadaće na terenu. Njegov posao je da pokušava vidjeti jesu li oni spremni, vide li oni smisao novih vježbi, je li njima jasno zašto to rade, ima li to što provode glavu i rep, vodi li vježba nekom konkretnom cilju...
– Dobijem bezbroj odličnih ideja i informacija u takvim razgovorima – kaže. Većina vojnika žudi za takvim vježbama, malo koji vojnik žudi za stalnim boravkom u vojarni, i upravo kroz takvu obuku jačaju svoju motiviranost.
– Sve je to velika motivacija ljudima na terenu. Motiviranost je na visokoj razini – kaže prvi dočasnik Zapovjedništva za operacije. “Vigilia pretium libertatis”, glasi moto SHAPE-a, istaknut i na zastavi u Petekovu uredu. Budnost je cijena slobode, ali budnost ne samo u smislu opreza nego i u smislu stalnog prilagođavanja opasnostima. Hrvatski dočasnik Davor Petek preuzeo je visoku dužnost u NATO-ovu zapovjedništvu upravo u vrijeme kad svi u vojnom savezu postaju nanovo svjesni važnosti stalnog prilagođavanja.
>> HV je podijeljen na klanovsku kastu elitista i na vojnu radničku klasu