Kolumna

Prvih sto dana Vlade - Plenković se hvali, a sve više Hrvata u pučkim kuhinjama i Njemačkoj

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
plenković, marić
Foto: Miranda Cikotić/Pixsell
Andrej Plenković
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Andrej Plenković
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
plenković
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
plenković
05.02.2017.
u 14:28
Željko Babić da sa svojim ministtranskim mentalitetom nije za velike rezultate
Pogledaj originalni članak

Subota 28. siječnja

Nikad toliko hvalisanja u tako malo vremena

Premijer Plenković pun je hvale za prvih sto dana svoje vlade pa nabraja nove vrijednosti koje su s njim unesene u politiku (politička stabilnost, kultura dijaloga, smanjene tenzije). Ističe i da se Vlada uhvatila u koštac sa životnim standardom, provela poreznu reformu, napravila racionalan proračun, osnovala ministarstva za demografsku obnovu i upravljanje državnom imovinom, sa 104 mjere rasteretila gospodarstvo, itd. Međutim, imaju li kakvu korist od svega toga nezaposleni, zaposleni koji rade, a ne primaju plaću, korisnici pučkih kuhinja, sirotinja koju bešćutni strani profiteri iz zemalja EU uz pomoć domaćih plaćenika i svesrdnu podršku vlasti i njezinih zakona u ovrhama izbacuju na ulicu, tisuće očajnika koji danomice napuštaju Hrvatsku i sele se u zemlje koje imaju sretniju “kulturu dijaloga” sa stvarnim ljudskim potrebama? Nikakve koristi nemaju, niti je ima na vidiku. Ali u jednom je Plenković pretekao svoje prethodnike, i Račana, i Sanadera, i Milanovića i Oreškovića – nitko se od njih nije tako hvalio nakon tako kratkog vremena. Ali mora se priznati – on je od svih najljepši. I čini se da zasad Hrvatima i ne treba više.

Nedjelja 29. siječnja

S Bogom se ne treba igrati, ne pomaže on ni Messiju

Možda su Bog, Gospa Međugorska i Isus doista pomagali izborniku rukometne reprezentacije Željku Babiću dok je pobjeđivao. I onda su se naljutili zato što im je stalno zahvaljivao, jer se sami drže onoga što zahtijevaju od ljudi – učini dobro, ali to ne razglašavaj. A imali su se i te kako razloga naljutiti i zato što je Babić, za sebe i Hrvate svojatajući njihovu naklonost, bio nepravedan prema drugima o kojima se Bog, Gospa i Isus također brinu. Pa su mu se osvetili – prešli su Norvežanima i Slovencima i pomogli im da nas pobijede. Ne valja se igrati s Bogom, što posebno vrijedi za Babića, koji sa svojom ministrantskim mentalitetom nije za velike rezultate. Ministranti su ponizna, poslušna, pokorna djeca i isključivo služe svećeniku na misi, a kad odrastu, Bog ljude izlaže svim kušnjama, pa i natjecateljskim te, ne uplećući se, i sam uživa u ljudskim nadmetanjima. On ne pomaže ni Usainu Boltu ni Leu Messiju, ali je zacijelo na njih ponosan. I najgore je što su, premda je bio dao “neopozivu ostavku”, Balić i društvo ponovno izabrali neodraslog ministranta Babića kako bi ga držali u šaci, a navlas isto čini i Zdravko Mamić u Dinamu i nogometnoj reprezentaciji.

Ponedjeljak 30. siječnja

Jokićeva bi reforma obezvrijedila i Savku

Teško je shvatiti da još netko u Hrvatskoj žali za Borisom Jokićem i njegovom reformom školstva, ali i nije čudno što je među takvima HNS s Ivanom Vrdoljakom na čelu, koji se obrušio na novo “krajnje konzervativno i desno” povjerenstvo za obrazovanje, znanost i tehnologiju. Kao marljivom učeniku Vesne Pusić, koja još od rata nameće iskrivljenu sliku o agresiji i obrani, Vrdoljaku se lako složiti sa stavovima iz jedne Jokićeve knjige na engleskom, iz koje citiramo rečenicu: “In 1991, the Croatian parliament proclaimed independence from Yugoslavia, and later that year Croatian citizens voted in referendum to separate from Yugoslavia and to form the Republic of Croatia. These decisions were followed by a tragic war with the Yugoslav army...” Kao što se zna i što je posebno zapazio profesor emeritus s PMF-a Miroslav Furić, to je “događajno i uzročno-posljedično posve pogrješno”, jer je agresija (po Jokiću “tragični rat”) počela prije referenduma. Ta velikosrpska podvala u srodstvu je sa svekolikom reformom Jokićeva ekspertnog tima kojom se obezvređuju temeljne hrvatske nacionalne vrijednosti, pa bi bila obezvrijeđena i uloga Savke Dabčević Kučar koja je HNS osnovala.

Utorak 31. siječnja

Izgubljenik Pernar ruši sve autoritete

Nema dana a da u medijima nema Ivana Pernara. I to uvijek zbog istog razloga – taj izgubljenik ruši sve autoritete, osim jednoga, sebe sama. Kad nepozvan dolazi u škole i zavodi učenike, kad u javnosti blati vlastitu majku, kad provocira Hrvate pa Srbe, a potom Srbe pa Hrvate, kad bježi s intervjua, kad sjedi dok svira himna ili kad odbija saslušanje u policiji, kad poziva na sankcije, a sam traži povlasticu da ih bude oslobođen, kad niječe institucije ili se, nazivajući se “narodnim zastupnikom”, štiti institucijom (Saborom), kad mu ništa ne valja, a sam ne zna što valja, on cijelo vrijeme traži sisu svuda je nalazeći, ali uvijek se zalijećući na novu. Nenadojeni narcis! Dovoljno neuk da ne pametuje, dovoljno učen da obmanjuje i manipulira, ni za što dovoljno sposoban, a dovoljno nesposoban da može biti sve pa i gradonačelnik Zagreba, Pernar je sirotinja koja traži milost, a oblajavao bi svakoga tko mu je dade. Napadi na HDZ ne silaze mu s usta, jer mu je HDZ najveća prepreka do utješne bradavice.

Srijeda 1. veljače

Samoreklameri protiv cijele znanstvene elite

Dok znanstvenik Ivan Đikić zasipa Plenkovića i hrvatske medije pismima i porukama, stiglo je i jedno pismo potpore premijeru i ministru Barišiću od slavnog francuskog znanstvenika hrvatskog podrijetla Marca Gjidare. Pariški profesor “osuđuje sramotne smicalice onih koji manipuliraju navodno “etičkom argumentacijom” i kojima je cilj destabilizirati ne samo ministra Barišića “nego i cijelu Vladu”. Sramotnim smicalicama Đikić se služio i kad se, ne birajući društvo koje će ga poduprijeti, okrenuo protiv Miroslava Radmana kojeg je godinama obožavao. Sada mu društvo čini Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koji, kako je sada, podržavši Barišića, ustvrdio Rektorski zbor hrvatskih sveučilišta, djeluje “izvan zakonski zadanog okvira”, te akademik Dobroslav Silobrčić, koji bi, kako prema pisanju portala Dnevno.hr smatra suspendirani znanstvenik Srećko Sladoljev, zbog kriminala u Imunološkom zavodu “trebao biti u zatvoru, a ne član Etičkog odbora”. Nezakoniti odbor, za zatvor zreli Silobrčić, samoreklamer Đikić, nekoliko političara (Ivan Vrdoljak itd.) čije se stranke guše u korupciji i sukobima interesa nasuprot gotovo cijeloj znanstvenoj eliti!

Četvrtak 2. veljače

SDP bi nas opet žuljao kao nekad antifašizam

Čelnik šibensko-kninske SDP-ove omladine Luka Nikpalj kaže: “Antifašizam ih žulja”. Pa tom mladiću i novim naraštajima uvijek treba ponavljati kako nas je antifašizam žuljao. Počnimo od početka rata. Isprva ga nije bilo, a onda je prijateljska Njemačka napala prijateljski Sovjetski Savez i tako je počelo, a na kraju rata, da bi antifašizam očvrsnuo, trebalo je ubiti desetke tisuća razoružanih hrvatskih vojnika i civila. Zatim je trebalo iz političkog života eliminirati sve druge stranke osim komunističke, da antifašistima nitko ne smeta. Onda je trebalo bez suđenja na Goli otok poslati tisuće informbirovaca u nezapamćeno mučilište. Zatim je trebalo stvoriti milijun i 300 tisuća dosjea sumnjivih Hrvata, uhićivati i suditi zbog izmišljenih ili neizmišljenih verbalnih delikta (viceva, opakih izjava, psovanja komunizma, vrijeđanja Tita i Partije). Zatim je u Njemačku i drugdje trebalo iseliti milijun Hrvata da šalju devize, a za njima poslati čopore doušnika i profesionalnih ubojica. Zatim je poslije 1971. godine trebalo pohapsiti i osuditi tisuće ljudi, na ulicu baciti ili smijeniti desetke tisuća dužnosnika i drugih grešnih djelatnika, zabraniti Maticu hrvatsku i ugušiti desetke listova i časopisa. Na kraju je, da bi antifašizam pošto-poto opstao, trebalo izvršili agresiju na Hrvatsku. Bi li mladi Nikpalj i SDP opet tako žuljali?

Petak 3. veljače

S Pupovcem pakt ima gotovo svaka vlast

Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj i Srpska pravedna stranka u priopćenju se pitaju zašto posljednjih godina “predsjednik ove dvije srpske institucije Nenad Vlahović, mag. iur., nije u stanju javno istupiti ni u jednom sredstvu javnog informiranja u državi Hrvatskoj”. Te se pitaju u čijoj je službi Milorad Pupovac i hoće istinu o tome “kako imenovani troši milijune kuna hrvatskih poreznih obveznika... i sve druge pojedinosti koje se odnose na njegovo financijsko i imovinsko stanje”. Pitaju se, ali uzalud. Jer gotovo svaka hrvatska vlast ima pakt s Pupovcem, i zbog njegovih zastupnika i zbog nikad ugaslog klecanja hrvatskih političara pred Srbima. Stoga preporuka Vlahoviću, njegovoj udruzi i stranci – više srbujte, dovodite i vi iz Beograda miloševićevske provokatore, lažite, uvećevajte, pretjerujte, četnikujte, pa ćete bolje prolaziti i u hrvatskim medijima i kod hrvatskih političara.

>>SDP-ov niz: oružje za JNA, protivljenje samostalnosti, Danu državnosti i vojnom roku

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.