Prvo neka se ćirilica iskupi!

NEDJELJA 3. veljače

Čim je predsjednik Josipović rekao da bi, ako se neće poštovati, zakon o dvojezičnosti, to jest o natpisima na ćirilici u Vukovaru i drugdje, trebalo promijeniti, javio se Milorad Pupovac i u svom starom srpskom stilu naredio - to se ne smije učiniti. Jer, tim smo se zakonom obvezali pred međunarodnom zajednicom. Kraljevstvo kraljevstvu zakone ne propisuje, pa tako ni međunarodna zajednica Hrvatskoj. U ovom slučaju je presudno što mnoštvo ljudi provedbu zakona doživljava kao nasilje. Kako može biti dobar zakon koji će zadovoljiti manjinu da bi se inatilo većini? A imam i prijedlog kako da ta većina lakše podnese ćirilicu. Dakle, neka se prvo Srbi i u Srbiji i u Hrvatskoj ispričaju za agresiju i pokaju, neka otkriju gdje su nestali, neka Srbija plati ratnu odštetu, neka vrati još okupirani teritorij i blago što je iz Hrvatske oteto, neka se optuži i osudi vrh JNA i ostali srpski zločinci, neka Srbi plate razminiranje Hrvatske... Ukratko, neka se ćirilica iskupi! A i tada će se tek stvoriti uvjeti za referendum o njezinu uvođenju, pa neka se održi. Uvođenje ćirilice naprečac, preko svih nabrojenih srpskih grijeha, kršenje je ljudskih zakona neusporedivo važnijih od onoga na papiru o dvojezičnosti. Koliko je Srba u Hrvatskoj te grijehe spremno priznati? Ni Milorad Pupovac nikad ih nije priznao. Gostujući prije nekoliko godina u HTV-ovoj emisiji “Piramida” vođa podunavskih Srba Rade Leskovac, jedan od glavnih u pobuni Srba u Hrvatskoj, rekao je da bi, kad bi bila prigoda, ponovio sve što je činio u ratu. I to bi značilo uvođenje ćirilice, značilo bi svojevrsno oživljavanje simbolike tzv. srpske krajine. I ne radi se ni o čemu drugome doli o simbolici, jer ćirilica i srpski jezik posve se slobodno rabe u školama, medijima.... ali ćirilična oznaka za Vukovar značila bi za Radu Leskovca ono što je rekao na HTV-u, značila bi simbolično ponavljanje njegovih ratnih zločina. Kako su građani, pogotovo branitelji, mogli na to ostati ravnodušni? Jer, ćirilični natpis na ulazu u Vukovar nije samo pismo jednoga, srpskoga naroda nego drska provokacija drugoga, hrvatskog naroda, koji to pismo neće doživljavati kao dio suživota nego kao nijekanje i junačke obrane Vukovara, i Ovčare, i skladišta Veleprometa, i Blage Zadre i drugih heroja. Kad ste u Istri i kad vidite talijanske natpise doživljavate ih kao obične, kao i hrvatske, jer imaju isključivo etničko-kulturološko značenje za razliku od agresorske simbolike koju bi ćirilica imala u Vukovaru. Ali zadrti um Zorana Milanovića, Arsena Bauka i drugih tu razliku ne želi vidjeti, jer, kao i njihovim partizanskim djedovima koje s ponosom spominju, njima su Srbi uvijek preči od Hrvata, a posvađanost između Hrvata i Srba te između Hrvata i Hrvata bit je njihove politike.

SUBOTA 2. veljače

Na “pravom putu” 
makar i prema – “smeću”

Unatoč “smeću”, ocjene Moody’sa o nama za Zorana su Milanovića poruka da je “Hrvatska na pravom putu.” Tko još ima takva premijera, nadnaravno biće koje ne dotiču ovozemaljske nevolje pa u lošoj vijesti vidi dobru, u porazu pobjedu, budućnost u smeću!? Još nije bilo niti jednog nepovoljnog događaja za koji je kriva Vlada a da premijer u njemu nije našao razlog za samohvalu. Ta nepojmljiva uvjerenost da su njegove lijepe riječi važnije od ružne stvarnosti govore o bolesti samoljublja od koje su u davnini bolovale poznate osobe koje su pošto-poto htjele dokazati kako su natprirodne, to jest podrijetlom od bogova i božica. Za vlast koja je trajno nesposobna politička drama u idućem razdoblju neće proistjecati iz stanja u državi i gospodarstvu, bit će važna samo želja bogolikog Milanovića da se svidi zemlji koju vodi u kaos i propast i tako je izvodi na “pravi put”.

PONEDJELJAK 4. veljače

Pričekajmo rezultate svibanjskih izbora

U ovom društvu koje blista od poštenja jedan nevjerojatan podatak sigurno je slučajan a ne namješten. Dakle, prema mjesečnom istraživanju Promocije plus potpora Vladi strmoglavo pada, pa bi bilo logično da HDZ-u i Karamarku jača. Ali ne jača, štoviše, Karamarko je na listi najnegativnijih političara pretekao Čačića i Sanadera i sada je na vrhu. Nismo čitali da je u posljednji mjesec dana bio sudionik nekih afera, da su protiv njega podnesene optužnice, nije bio ni osobito politički aktivan, ali su nekim posebnim osjetilom ispitanici Promocije plus oćutili kako je najgori, što su gotovo svi mediji jako, jako istaknuli. Kad pročitam takve idiotarije plus, sjetim se izborne večeri 2007. godine u kojoj je Mislav Bago dva sata HTV-ovo gledateljstvo na osnovi rezultata izlaznih anketa držao u uvjerenju da je SDP pobjednik a bio je gubitnik. Pričekajmo svibanj.

UTORAK 5. veljače

U karijerističkom stampedu uništavaju HTV

Klanje za pozicije u medijima nigdje nije tako kao na javnoj televiziji. Jer kad si na ekranu ili kad odlučuješ što će i tko će na njemu biti obuzima te osjećaj moći i važnosti koja ima nacionalno značenje. Još ako bitku za mjesta biju vlastohlepni ljevičari, onda ima krvi do koljena. Najprije iz informativnog programa ode Sanja Mikleušević Pavić, pa iz Dnevnika odoše Goran Brozović i Branko Nađvinski, pa s čela Dnevnoga programa ode Robert Zuber, pa iz Zabavnog odleti Velimir Đuretić, pa Goran Radman odbija prihvatiti Ana-Bellu Leikauf i Damira Matkovića kao dopisnike iz New Yorka i Bruxellesa itd. A sve se to događa samo nekoliko mjeseci pošto je već bila napravljena najveća čistka u povijesti hrvatske dalekovidnice. Zbog trajnosti i postojanosti određenih kriterija i ljudi, i u novoj Hrvatskoj i u vrijeme bivše države, HTV je bila prepoznatljiva i vodeća. Ljevičari su to načelo u svom karijerističkom stampedu pregazili a i sami mu postali žrtve. Tako potomci Titovih partizana podjednako uspješno uništavaju zemlju i Hrvatsku televiziju.

SRIJEDA 6. veljače

Na dobitku protivnici zdravstvenoga odgoja

Dolaskom Judith Reisman svi smo izgubili, kaže u intervjuu seksolog Aleksandar Štulhofer. Pogotovo su izgubili oni koji na nekoliko mjesta zbog golemoga interesa ljudi nisu mogli u dvoranu. Ali su na dobitku protivnici zdravstvenoga odgoja, jer se napokon stvarno potvrdio bolesni motiv s kojim je uveden. Evo kako. J. Reisman podsjetila je da je Štulhofer knjigu o seksualizmu u postkomunističkoj istočnoj Europi uredio s Theom Sandfortom koji je - pedofil. Žestoko je na to reagiralo Jovanovićevo Ministarstvo jer se tako žele kompromitirati Štulhofer i zdravstveni odgoj kojemu je on jedan od autora. Potom je u nizu medija uslijedila potvrda onoga što je rekla Reisman – Sandfort je bio urednik i suradnik nizozemskog časopisa za pedofile Paidike, u kojem nedvosmisleno sam priznaje da je pedofil. Hoće li sada, zbog činjenice da zdravstveni odgoj u hrvatskim školama na svoj način pripada svjetskoj pedofilskoj “zajednici”, roditelji još više zavoljeti Jovanovića, Milanovića i njegovu suprugu jer su im djeci približili planetarno poznate pohotnike!?

ČETVRTAK 7. veljače

Vlasti će prizvodnja ustaša povremeno sigurno zatrebati

Čini se da će se poslije određene stanke ove godine nastaviti - proizvodnja ustaša. Evo primjera: neki “aktivisti” pripisali su ustaštvo prilogu o Juri Francetiću u HTV-ovu TV kalendaru, pa su svi mediji o tome pisali. Potom su “aktivisti” ispred zgrade HTV-a napravili predstavu u ustaškim uniformama, policija ih je privela a mediji se ponovno raspisali... Budući da vlast Kukuriku koalicije nije pokrenula nijednu drugu proizvodnju, povremeno će joj proizvodnja ustaša sigurno zatrebati.

PETAK  8. veljače

Besramna karijera “proslavljenog” Frljića

Prvo treba kao ljevičarska provokacija u kazalištu odjeknuti, pa u predstavi glumce obući u goveđe meso, iznuditi zabranu i ukidanje zabrane, te se pročuti. Potom tako “proslavljeni” redatelj Oliver Frljić pljucka po naciji, Crkvi, institucijama..., u želji da sam postane institucijom, i da se, takav, dobro prodaje. Kazalište “Gavella” napušta tobože zbog cenzure, ali zapravo zbog dobro plaćenog angažmana u Njemačkoj. Otvoreno pismo koje mu je, opisavši tu obmanu, napisao glumac Siniša Ružić završava riječima “Srami se!” Ali u Frljića nema srama, jer mu je cijela karijera besramna.