Druga mu je to bila berba i druga "generacija" vina, ali prvo Vincekovo. Novopečeni vinar Miroslav Škoro početak radova u vinogradu obilježio je sa svojim dragim prijateljima i poznatim vinarima, obitelji Adžić, u njihovom podrumu u Kutjevu, ali na zajedničkoj svečanosti. Stotinjak uzvanika, od kojih su mnogi stigli posebnim autobusom iz Zagreba, zabavljalo se uz vrhunsku kapljicu. Uhvatio je i Škoro škare u ruke pa zarezao lozu.
- Prvo vino Škoro bilo je šampionsko, nadamo se da će i ovo drugo biti barem na toj razini. Imamo već potrošače koji su navikli na tu kvalitetu pa ne smijemo mijenjati ništa. Trudili smo se da bude isto, ako ne i bolje – započeo je Škoro.
Lanjska je godina, pak, svim vinogradarima bila lošija nego 2015.
- Kad proizvodite grožđe, u dobrom dijelu surađujete s dragim Bogom, a on je odlučio da uberemo tonu grožđa manje. Napravili smo oko 9000 litara vina. U svemu smo manji za desetak posto – rezimira popularni glazbenik i dodaje kako "neće biti problem popiti".
Ipak, i dalje mu je, kaže, puno lakše raditi glazbu nego vino, no zahvalan je "dragim ljudima koji su pomogli savjetom".
- Vino je vrlo delikatna stvar, nadam se da ću do kraja života savladati barem prvu lekciju – nastavlja on. Našalio se kako su mnoge njegove kolege glazbenici stvarali glazbu "u suradnji s proizvođačima alkohola", pa tako i on uz vino.
- Pjesmu "Kad mi padne šešir na čelo radio sam baš u suradnji s gospodinom Adžićem. Samo što on nije bio oko stola, nego na stolu – dodao je.
S Antunom i sinom mu Željkom Adžićem povezuje ga, naveo je, odanost tradiciji, ali i želja da nauče nešto novo. Željko Adžić, bivši nogometaš Dinama, ujedno je i Škorin susjed u Zagrebu.
Miroslav Škoro otkrio nam je i kako upravo rješava projektnu dokumentaciju za gradnju vlastite manje vinarije. Za razliku od njegova vinograda, vinarija neće biti u Kutjevu, a adresu nam još uvijek nije htio otkriti.