Puni ljubavi i želje da pomognu psima i olakšaju im dane koje provode iza rešetaka krenuli su u sklonište za životinje Sretna šapica u Slavonskom Brodu. Bez predrasuda, iako su kružile svakakve priče, kaže nam Mateja Stojanović, jedna od volonterki Veselih šapica. Od ljeta su uspjeli rehabilitirati sigurno trećinu pasa, o svemu što su radili pisali su i na svojoj Facebook stranici. A sad su odlučili javno progovoriti i o onome o čemu su do sada šutjeli, o svemu što su vidjeli i čemu su svjedočili, sve zbog pasa. Jer sami im ne mogu pomoći, a psi su im najvažniji.
– Donijeli smo hrpu svega u sklonište, oprsnice, povodce, poslastice, četke i šampone za suho pranje. Ničega nije bilo, a neki od pasa nikada nisu vidjeli travu ni zakoračili na nju. Jedna od kujica za koju su nam rekli da je rođena u tom boksu bježala je od nas. Oporavila se u samo dva mjeseca, veseli se kad nas vidi, maše repom, ide u šetnju – priča nam Mateja. Kaže, psi su bili u lošem stanju, ali potpisali su i ugovor o volontiranju i sve im je nekako izgledalo – bit će nešto. Bez obzira na to što su stalno ponavljali da pse treba odvajati, da ih treba paziti dok svi na hrpi jedu, jer hrana im se ubacivala kroz rešetke, bez obzira na to što je jedan od djelatnika očigledno imao problema s alkoholom. Šutjeli su, zbog pasa i želje da im pomognu.
– Iako su nam tvrdili da su svi psi kastrirani, to nije bilo točno. Ali nisu nam htjeli pokazati evidenciju, a Zakon o zaštiti životinja kaže da ona svima mora biti dostupna. Prije kratkog vremena jedna od volonterki upozorila ih je da je vidjela kako se psi pare. Prošlu subotu rekli su nam da ne dolazimo u sklonište, da imaju posla. U nedjelju smo vidjeli kujicu koja se kotila, bila je to ista kujica za koju smo ih upozoravali još dok se tjerala. Istog dana su se dva mužjaka potukla nakon što je jedan naskočio kujicu koja je već tri godine u skloništu. Inače su svi iz istog boksa – govori Mateja. Tražili su hitan sastanak s direktorom Komunalca, trgovačkog društva koje upravlja gradskim skloništem, no do sastanka nije došlo.
Sve što su donijeli u sklonište radnici su u međuvremenu spremili u vreće, a volonteri su u nenajavljenom dolasku u sklonište zabilježili kako zapravo sklonište izgleda. Sve ono što se od njih sakrije kad dođu najavljeni – štenad u boksu punom izmeta, štene u hladnom boksu u kojem se vrlo lako može ozlijediti na čavle, ima hranu ali vodu ne, kujica koju su mužjaci parili prije nekoliko dana je odvojena, ali boks nije očišćen. Nakon najave da će im zabraniti dolazak u sklonište volonteri su odlučili progovoriti. Sad im je, kažu, postalo jasno i zašto kujica u jednom od bokseva ne izlazi iz kuta. Nije to zato što je preplašena, već zato što je mužjaci koji su s njom cijeli dan siluju. Ostalo vrijeme se tuku zbog nje, tko će prvi. Jasne su im i ozljede kujica koje se na sve načine pokušavaju obraniti od muških pasa, a nakon što su vidjeli kako radnici tuku pse pokušavajući ih rastaviti jasno im je i zašto jedan od udomitelja kaže kako se pas kojeg su udomili upiški od straha ako u ruku uzme metlu. Muče ih brojna pitanja, a najviše se boje odgovora na jedno od njih – kujica koja je tri godine u skloništu nije kastrirana, gdje su završila štenad koju je do sada donijela na svijet?
Imaju li informacije što se događa u skloništu i što misle poduzeti kako bi spriječili kršenje Zakona o zaštiti životinja, gdje je kujica koja se oštenila, tko se brine o njoj i štencima i što je bilo sa štencima koji su do sada u skloništu došli na svijet, upitali smo i Grad Slavonski Brod. Odgovore još uvijek nismo dobili. Zanimalo nas je i ima li veterinarska inspekcija saznanja o svemu, je li obavljen inspekcijski nadzor i što je utvrđeno? Ni iz Državnog inspektorata nisu nam odgovorili. Od njih još uvijek čekamo da nam odgovore kako je riješena žalba uložena na inspekcijsko rješenje kojim je utvrđeno da sklonište u Slavonskom Brodu ne udovoljava uvjetima koje propisuje Pravilnik o skloništima. Izdali su ga prošle godine, a kako je završen cijeli postupak još nismo doznali.