Pukijevi ubojice ‘pali’ jer su puno pričali i ostavili hrpu DNK tragova

Međusobna, vrlo opširna komunikacija mobitelima, te potreba za samopromocijom, koja je rezultirala naslikavanjem s različitim vrstama i kalibrima oružja te potom pospremanjem tih fotografija u laptope i računala po svemu sudeći skupo bi mogla stajati optuženike iz akcije Balkan express. To je, uz iskaze brojnih svjedoka te materijalne i biološke tragove, temelj optužnice protiv zločinačke organizacije ustrojene po nalogu Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam.

Zločinački mozaik
Naime, zahvaljujući na neki način neopreznosti okrivljenika istražitelji su sa velikom sigurnošću uspjeli posložiti sve kockice zločinačkog mozaika koji je doveo do likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića lani u listopadu.

Njih su dvojica ubijena paklenom napravom, koja je bila smještena u skuteru, parkiranom pokraj Pukanićevog vozila u dvorištu Nacionala. A par dana prije tog događaja koji je na noge podigao cijelu Hrvatsku, Luka Matanić i Amir Mafalani primjećeni su u tom istom dvorištu, kako premjeravaju dvorište, pogledavaju na sve strane, pripremajući tako teren za Pukanićevo ubojstvo.

Skuter, u kojem je bila paklena naprava, u dvorište je dovezao Željko Milovanović, a njegovo kretanje tog 23. listopada vrlo precizno su zabilježile brojne video kamere na raznim objektima u središtu grada. Milovanovićevo kretanje centrom Zagreba prvi put je uočeno tog 23. listopada malo poslije 12 sati, a neke od tih snimki, policija je javno objavila par dana nakon Pukanićeve likvidacije.

No što tek reći na činjenicu da je Milovanović, dakle osoba čije se lice smiješilo s policijskih tjeralica više zemalja te Interpola, u kojima je tražen zbog različitih zlodjela, uključujući i ratni zločin, Hrvatskom nesmetano šetao više od tri mjeseca. I ne samo da je nesmetano šetao, već je vrlo intenzivno sudjelovao u Pukanićevom praćenju.

Gdje je bila SOA?
Kada se zna da je jedna od lokacija koju su optuženi nadzirali i Pukanićev stan u Ilici, u neposrednoj blizini stana predsjednika Stjepana Mesića, pravo je pitanje što su radili SOA i druge sigurnonosne službe. Odnosno, kako je moguće da osoba takvog profila nesmetano šeta državom i planira ozbiljne zločine, a da nitko u svijetu obavještajne zajednice to ne zna.

Tim više, što je Milovanović u Hrvatsku došao 21. svibnja 2008., dakle samo dva dana nakon što je Bugarska izručila Roberta Matanića Hrvatskoj. R. Matanić, u Bugarskoj optužen za više mafijaških likvidacija, Milovanoviću je pomogao da u Zagrebu unajmi stan, a otisci prstiju izuzeti iz stana u Petrinjskoj 4, nedvojbeno dokazuju da je Milovanović u njemu boravio. On je Hrvatsku napustio poslije likvidacije, a da prijeđe granicu pomogao mu je Luka Matanić, koji ga je prevezao preko granice.

U istom stanu boravio je i Bojan Gudurić, čiji je ulazak u Hrvatsku evidentiran skoro desetak puta od lipnja do listopada 2008. Zanimljivo je da je u Hrvatsku uglavnom ulazio kao putnik u autobusu te da nije evidentiran niti jedan njegov izlazak iz zemlje. Osim činjenice da je ulazio u zemlju, Gudurića, sa ubojstvom povezuje i njegov DNK nađen na snajperu u jednoj od pretraga. Do njegovog, a i Milovanoićevog DNK došlo se analizom četkica za zube nađenih u stanu u Petrinsjkoj 4. Cijela likvidacija, bila je pomno planirana, a okupljanje grupe oko Roberta Matanića počelo je još 2002. godine. On je zajedno s Lukom Matanićem i Amirom Mafalanijem bio dio skupine koja se bavila preprodajom manjih količina droge, oružja te iznudama i krivotvorenjem novca.

Prodao oružje Đuroviću
Bratići Matanić su oružje i drogu nabavljali u inozemstvu. Osim kupcima iz Hrvatske, “robu” su prodavali i naručiteljima iz inozemstva, a iz tog vremena datira i poznanstvo Roberta Matanića i Slobodana Đurovića zvanog Kardinal koji je od Matanića tada naručio i platio veću količinu oružja. Primopredaja oružja bila je u Nizozemskoj, a nakon toga Matanić u kraćim intervalima od 2003. do 2005. boravi u Bugarskoj.

Njegova spona sa Đurovićem postaje sve jača, a Đurović koji je kum Sretena Jocića, financira Matanićeve “pothvate” u Bugarskoj. U to vrijeme se vjerojatno i “rodila” ideja o Pukanićevoj likvidaciji, jer je Matanić u Hrvatsku iz Bugarske poslao svog bratića i Mafalanija. Posao im je bio da po Hrvatskoj prate određene osobe te cijele obitelji. Svrha toga bilo je prikupljanje što više korisnih informacija, a krajnji cilj - likvidacija tih osoba.

Đurović je odigrao značajnu ulogu i nakon što je Matanić uhićen u Negotinu 2005., jer mu je osigurao financijsku logistiku unutar zatvora, a trebao mu je organizirati i bijeg koji je osujećen.

Odvjetnik Pilipović: Nije mi jasno zašto me se opet uvlači u priču o istrazi ubojstva
Zatečen sam žestinom i kontinuitetom napada na sebe. Osim što mogu samo demantirati sve navedeno, nemam više što reći. Ne znam koliko ovaj moj demanti sada uopće ima kakvu jačinu – kazao je jučer odvjetnik Zoran Pilipović kojeg je Tomislav Marjanović, USKOK-ov krunski svjedok u postupku protiv atentatora na Ivu Pukanića i Niku Franjića u svome intervjuu u Nacionalu javno optužio za podmićivanje policije i suda. Osim toga, Marjanović ga proziva i za navodno uživanje droga, ali i za nuđenje novca u zamjenu da ne svjedoči u postupku protiv organizatora i počinitelja Pukanićeve i Franjićeve likvidacije.

Odvjetnik Pilipović njegove tvrdnje odbacuje dodajući da mu nije jasno zašto se njegovo ime ponovno uvlači u priču vezanu za istragu prošlogodišnjeg ubojstva u središtu Zagreba. U svome intervjuu Tomislav Marjanović također govori kako su organizatori atentata imali i svoga čovjeka u policiji koji im je provjeravao registracije te dojavljivao policijske akcije. Policija jučer nije željela komentirati njegove tvrdnje. USKOK također nije želio objasniti kako je moguće da njegov zaštićeni svjedok kontaktira s novinarima.