Subota 24. prosinca
Ne samo glazbeni sastav zvat će se – daleka obala
Dramatičan naslov u našem listu – “Obali prijeti rasprodaja i novo zlo. Zašto Hrvatska ne brani svoje sveto tlo?” I podnaslov – “U 2021. promjena vlasništva nekretnina u RH dosegla je vrijednost od 39,9 milijardi kuna, a do kraja ove godine istim trendom rasprodaje dosegnut ćemo oko 52 milijarde.” Rasprodali smo banke, telekomunikacije, Plivu, Inu, hotele, stranci su se dosjetili kako kupovati poljoprivredno zemljište i vode (još im je to zabranjeno, ali kupuju hrvatske tvrtke koje raspolažu zemljištem i vodama pa ih se tako dokopaju!), a sada rasprodajemo i obalu. Ali to je zanemarivo, jer smo ušli u schengenski prostor, uveli euro i, kako kaže premijer, postali “središte Europske unije”. Što je hrvatsko vlasništvo u Hrvatskoj manje, obilniji su Plenkovićev trbuh i stražnjica i veća je njegova samohvala. Bi li vlast mogla spriječiti prodaju nacionalnih bogatstava i možda početi vraćati ono što je već u rukama stranaca? Naravno da bi, primjera za to u svijetu ima, ali kako su otimači hrvatskih dobara inozemni moćnici iz država čije vlasti Plenković sluganski sluša, Hrvatska će se i dalje rasprodavati. A zauzvrat će se vlast moći kititi perjem zvanim Bruxelles, Schengen, euro...
Nedjelja 25. prosinca
U vrijeme Božića oslobađamo se vjerske stege
Danas je Božić. U vrijeme najvećih kršćanskih blagdana, paradoksalno, Bog kao da se “sakrije” od ljudi, prepušta ih njihovim užicima u kojima se vjera i zaboravlja. Oslobađamo se njezine strogosti i stege, Bog nas u dane njegove najveće slave nagrađuje za mukotrpnu godinu i odanost. Kad bismo u svoje živote preslikali Isusovo rođenje u štalici, Božić bi nam bio najskromniji dan. Ali nikad se kao na Božić toliko ne udaljavamo od Njegova siromaštva i nikad prikazi jaslica nisu okruženi takvom raskoši. No štalicu u kojoj je Marija donijela na svijet Spasitelja ne doživljavamo kao ubogo sklonište, ona također poprima božićni sjaj koji se prostire cijelim kršćanskim svijetom. Kad se u vrijeme velikog blagdana podsjeća na beskućnike i siromahe kojima je uskraćeno njegovo obilje i kojima to zna biti najtužniji dan, podsjeća se i na bešćutnost svijeta u kojem je Marija našla utočište u jaslicama. No ta bešćutnost vjernike koji se vesele Božiću i nesuzdržano ga slave ne dotiče, ali njihova je dužnost da prije i poslije blagdana slijede poslanje Isusa rođenog u štalici. Što je veća briga za one čiji je život sličan rođenju Isusovu na slami i Njegovu životu, veći je razlog za slavlje Božića.
Video - Preokret u Zagrebu: U posljednji trenutak ipak se odustalo od novogodišnjeg vatrometa
Ponedjeljak 26. prosinca
Komunizam nije zabranjivao, ali je prešućivao
U medijima se razvezla priča o tome jesu li se u bivšoj državi, u socijalizmu, smjeli slaviti Božić i drugi vjerski blagdani. Slavili su se, ni komunisti ni sustav nisu ih zabranjivali, ali nisu ih slavili članovi Partije, premda su neki tolerirali članove svoje obitelji koji su to činili. Ali nešto je drugo bilo “bolno” – u medijima o vjerskim blagdanima nikad se nije ni pisalo ni govorilo. Na neki način bilo je to i dobro, vjernici nisu kao danas tjednima bili zapljuskivani poplavom napisa o adventu i Božiću, slavilo se u toplini obiteljskog doma, na polnoćkama, kićenjem kuća i bora, raskošnim jelima i prigodnim druženjima. Mi “malo” stariji, za razliku od mladeži, imamo iznimno lijepe uspomene na ljepotu blagdana koju je još više pojačavalo ateističko društvo, a nama djeci bilo je zabavno po selu otkrivati i prepričavati čije kuće jesu, a čije nisu okićene grančicama bršljana. Neki komunisti svojima kićenje nisu zabranjivali, neki su se bojali. “Uginućem” komunizma vjera i blagdani dobili su slobodu i golemu medijsku pozornost, ali je nestalo okusa zabranjenog voća, od kojeg nam je ipak dragocjeniji današnji slobodan susret s Bogom.
Utorak 27. prosinca
I to smo doživjeli – Švedska, Nizozemska... lopovskije od Hrvatske
Kako se mjeri poštenje ljudi u pojedinim državama? Razvijenošću? Standardom? Religioznošću? Zacijelo nema pouzdanog kriterija, pa ipak iznenađuje podatak da je u cijeloj Europi Švedska, poznata po svom bogatstvu i uređenosti, preklani imala najviše krađa automobila na sto tisuća stanovnika – čak 207. Slijedi Italija, koja je imala 169 krađa automobila, potom Nizozemska sa 155 itd. Hrvatska pak može biti iznimno zadovoljna, imala ih je samo 17, pa je tako na dnu europske ljestvice kad je riječ o tim krađama. Možda se u Švedskoj više isplati ukrasti automobil jer je uglavnom riječ o novijim i mnogo boljim vozilima nego u Hrvatskoj, ali gotovo je nezamislivo da je u nas dvanaest puta manje lopova nego u državi koja je po mnogočemu uzorna. U prilog nam ide i to što je mnogo više krađa automobila u još nekim razvijenijim zemljama, kao što su Nizozemska i Italija, premda je, na primjer, u Danskoj 2020. godine bilo samo pet (!) krađa automobila na sto tisuća stanovnika. Na podosta ljestvica uspješnosti Hrvatska je na dnu u EU, pa veseli podatak da smo na dnu po jednoj vrsti lopovštine. Ali po porocima – pušenje, alkohol, droga – Hrvati su mnogo bolje “plasirani”, pogotovo mladež.
Srijeda 28. prosinca
Plenković je manje premijer u Hrvatskoj nego u Europskoj uniji
Mnogi stanovnici Banije već treću zimu u kontejnerima čekaju obnovu nakon potresa, a ona je, kako kaže premijer Plenković, “nestvarno spora” (premda je država osigurala novac). Njegov koalicijski partner Milorad Pupovac kaže da je “nevjerojatno da u toliko drugih stvari možemo tako puno, kao što su ulazak u Schengen i eurozonu i čitav niz drugih projekata koji se realiziraju, a u ovom segmentu ne postižemo rezultate; to je nešto što se ne može ni prihvatiti ni uopće razumjeti”. U javnosti se nagađa o ostavkama nekih ministara, ali tri zime ostaviti ljude u kontejnerima može samo neodgovorna i nesposobna vlast, odnosno oni na vrhu, pa zašto onda ostavke ne bi podnijeli Plenković i Pupovac? No kako bi ostavke mogli podnijeti ljudi koji su hrvatskom narodu donijeli najveću sreću u povijesti – ulazak u Schengen i eurozonu!? Što ti Plenkovićevi “uspjesi” znače sirotim Banijcima koji radi WC-a izlaze na zimu, sve brojnijoj sirotinji koja se hrani u pučkim kuhinjama, stotinama tisuća umirovljenika s oko 2000 kuna mirovine, radnicima s minimalcem, nevoljnicima koji odlaze u inozemstvo jer ovdje ne mogu uzdržavati obitelj...? To Plenkovića ne zanima jer on je manje premijer u Hrvatskoj nego u EU.
Video - Ovo su važne stvari koje nas čekaju u 2023., posebno pravilo vrijedit će za bankomate do travnja
Četvrtak 29. prosinca
Je li i Zelenski kriv za stradanje Ukrajinaca
Putinu je izmišljena još jedna bolest, teški oblik raka, a na životu se održava samo zahvaljujući lijekovima sa Zapada. Ali nije samo zbog toga Rusija u nevolji, Zelenski joj za početak pregovora o završetku rata postavlja uvjete na koje se Moskva smije možda kao i na senzaciju o Putinovoj bolesti. Dakle, okupirani teritoriji moraju se vratiti Ukrajini, moraju joj se platiti ratne štete, agresija se mora proglasiti ratnim zločinom, moraju se utvrditi i osuditi ratni zločinci, a prije pregovora Rusija mora biti izbačena iz Ujedinjenih naroda. Jedan komentator na društvenim mrežama tome je ironično dodao i da mora biti podijeljena na gubernije. Vjerujem da dijelim mišljenje mnogih koji su zabrinuti za Ukrajinu, a tu zabrinutost pojačava isključivost Zelenskog i lakoća kojom obećava pobjedu i protjerivanje Rusa. Dok on širi te iluzije i odbija pregovore, Rusija napada, razara, ubija..., a tome pridonosi i sam ukrajinski čelnik. Unatoč potpori i pomoći Zapada, on je neusporedivo slabija strana u sukobu, pa bi mu bolje bilo pregovore prihvatiti bez uvjeta i tako čuvati zemlju i narod, a u pregovorima postići što više. A malo ili ništa postići će obećanjima da će 2023. osloboditi cijelu Ukrajinu.
Petak 30. prosinca
Pater Ike Mandarić – koliko Srbi imaju traktora?
Šteta je što se rijetko pojavljuje u javnosti, jer uglavnom uvijek oduševi. Ovaj put je pater Ike Mandarić, isusovac i svećenik, poznat ponajviše po tome što je 2015. godine zaustavio ulazak interventne policije u crkvu svetog Marka za vrijeme prosvjeda branitelja u šatoru na Savskoj cesti, na Facebooku napisao: “Ovih dana, zbog napetosti na Kosovu, analitičari mjere snagu srbijanske vojske. Nabrajaju avione, helikoptere, tenkove, transportere, haubice... dronove... Jedino se nitko nije sjetio evidentirati koliko imaju traktora.” Po svemu sudeći, Srbi će na Kosovu doživjeti ono što su prije tridesetak godina doživjeli u Hrvatskoj, a nije isključeno da će neki iz “svoje pokrajine” u Srbiju također morati bježati na traktorima. Sada su sve postrojbe Vojske Srbije i Ministarstva unutarnjih poslova u stanju pune borbene pripravnosti, “do razine uporabe oružane sile”, zbog krize na Kosovu i namjere Prištine da nasilno ukloni barikade na sjeveru zemlje. Nedavno je Vučić izjavio da Beograd nema ništa s tim barikadama, iz Europe je poručeno da se moraju ukloniti, pa kad ih Albanci budu micali, neće to biti osobiti povod za “punu borbenu pripravnost” u Srbiji. Ali Kosovo je za Srbiju ionako povod bez povoda.
Na što je spao ovaj list da ne smiješ postaviti obično pitanje o napadu na hrvatske branitelje.