U slučaju potresa stani uz nosivi stup i rukama zaštiti glavu, piše na zelenim papirima koji označavaju nosive stupove na Metalurškom fakultetu u Sisku. Takve su oznake ovdje novo normalno od 29. prosinca prošle godine i razornog potresa koji je pogodio ovo područje. Novo normalno bilo je i prije toga zbog COVID-a, hibridna nastava, a onda je došao potres da sve dodatno zakomplicira stvari na ovoj jedinoj sisačkoj visokoobrazovnoj ustanovi. I koja je ove akademske godine trebala svečano proslaviti 60. godišnjicu postojanja. Zgrada, srećom, nije pretrpjela strukturna oštećenja iako je sagrađena prije onih protupotresnih normi iz 1960-ih godina.
– Tijekom tog velikog potresa bila sam ovdje na fakultetu, i nije to bilo jednostavno. Doma znate kakve su vam građevine, možete pretpostaviti koji su vam nosivi zidovi, a kad ste na nekom drugom mjestu, nastane panika. Srećom, sada možemo ocijeniti zgradu vrlo otpornom iako je to zgrada iz 1959. godine, sagrađena je sistemom hala, ima nosive stupove i iznad nosive grede. Zapravo, oštećeni su pregradni zidovi. To nije naštetilo konstrukciji zgrade, no naravno neki zidovi nisu baš sigurni i postoje određene prostorije u kojima se ne smije boraviti – kazuje nam dekanica Metalurškog fakulteta izv. prof. dr. sc. Zdenka Zovko Brodarac.
Zbog potresa su odlučili do kraja zimski semestar odraditi online, na daljinu, uz mnogo razumijevanja za studente jer je najveći broj njih s potresom pogođenog područja. Neki su ostali i bez domova, kao i bez prilike da online prate nastavu. Stoga je i fakultet u tom trenutku bio fleksibilniji prema svojim studentima. Stradala je i neka oprema, no spletom okolnosti, jer su provodili projekt modernizacije, dio je najvrednije opreme bio premješten i tako sačuvan.
Posla ima, interes malen
Prva procjena troška sanacije, ali samo do razine da se objekt učini sigurnim za nastavu u cijelom svom prostoru, iznosi 1,5 milijun kuna. Da se pokrpaju sve pukotine u zgradi i nabavi oštećena oprema, trebat će mnogo više.
– Život ide dalje uza sve nedaće s kojima se moramo nositi te smo ljetni semestar počeli hibridno, družimo se na vježbama, a nastava je online. Nadamo se da bismo od 1. travnja, ovisno o situaciji s koronom, imali i kontaktnu nastavu. Većina studenata to želi, čak i oni koji imaju sami poteškoća sa stanovanjem, i koji su bili u najmu u zgradama koje sada imaju žutu i crvenu naljepnicu. Žele se vratiti na nastavu u fakultet. Sve da se svi vratimo u neku normalu, pa i u regularnu psihičku i socijalnu situaciju – napominje dekanica.
Osnutak Metalurškog fakulteta potaknut je gospodarskim razvojem 50-ih godina koje je nametnulo potrebu bržeg osposobljavanja visokostručnih i specijaliziranih kadrova u Hrvatskoj u tehničkom području, uključujući metalurgiju. Prve aktivnosti započele su u ljeto 1958. godine, uz nastojanja da se osnuje tehnička visoka škola s metalurškim i tehnološkim smjerom. No, ubrzo se od toga odustalo te je osnovan odjel u Sisku Tehnološkog fakulteta u Zagrebu, i to Metalurški i Tehnološko pogonski odjel za naftu. Ta dva odjela vezana su usko bila uz perjanice sisačkog razvoja – Željezaru Sisak i Rafineriju nafte koje su potaknule i same osnutak ustanove zbog svojih potreba za kadrovima. Visokoškolska nastava započela je u Sisku akademske godine 1960./1961. kada je upisano prvih 89 studenata (49 studenata metalurgije i 40 studenata na naftnom smjeru). Neko vrijeme Metalurški fakultet bio je i direktno vezan za Željezaru, kao radna organizacija (RO) Institut za metalurgiju Sisak u sklopu složene organizacije udruženog rada (SOUR) Metalurškog kombinata (MK) Željezare Sisak. U zlatnim danima imao je 107 zaposlenih, a kroz njega tada prolaze mnogi strani studenti iz zemalja Pokreta nesvrstanih. Danas, iako se ponose time što su poniknuli iz Željezarina Instituta za razvoj, ta tvrtka koja je nekoć bila poticaj za osnutak ustanove, danas je Metalurškom fakultetu pomalo otežavajući faktor.
Jer „čemu služi Metalurški fakultet kad Željezare nema“ najčešći je komentar u raspravama na internetu kada se spomene ta ustanova.
– Željezare nema, pa nema ni metalurgije, tako se najčešće razmišlja, no nije metalurgija samo Željezara Sisak, nije bila ni prije ni sada. Metalurgija danas čini 10 posto industrijske proizvodnje RH i dalje, bez Željezare. To nije zanemarivo. Ok, u nekim bivšim vremenima bile su to jače brojke, volumen proizvodnje cijevi Željezare Sisak bio je pozamašan nekoć, ali mi danas govorimo o proizvodima metalske industrije visoke dodane vrijednosti. Nije to poluproizvod, radimo u Hrvatskoj gotove proizvode, dijelove, sklopove direktno za mjesto primjene i to nije više volumen i količina, nego kvaliteta i pri tome odgovarajuća cijena – ističe dr. sc. Zdenka Zovko Brodarac.
Studenti s Metalurgije tako se danas zapošljavaju u više od 100 metalskih tvrtki diljem Hrvatske, među kojima je čak 60 ljevaonica, o kojima se malo zna u javnosti. No, nisu metaloprerađivačke tvrtke jedine u kojima se ovdašnji diplomanti zapošljavaju. To su razni zavodi za ispitivanje, gospodarenje otpadom i otpadnim vodama, instituti, istraživački sustavi, ali i sektor obrazovanja jer studenti stječu znanja iz širokog područja tehničkih znanosti što pokriva i kemiju i strojarski dio predmeta, ali i tehnologije proizvodnje i oblikovanja.
Ove studentske godine upisivao se preddiplomski sveučilišni studij Metalurgija s dva smjera: metalurško inženjerstvo i industrijska ekologija te diplomski sveučilišni studij metalurgija. Također se upisivao i u lani pokrenut preddiplomski sveučilišni redoviti studij sigurnosti, zdravlja na radu i radnog okoliša, kao i u preddiplomski sveučilišni stručni izvanredni studij ljevarstva.
– Godišnje u prosjeku školovanje završi 20-ak studenata, lani je bilo ukupno 40 preddiplomskih i diplomskih i to su bile jače brojke. Sigurnost zdravlja na radu i radni okoliš koji je lani upisao svoju prvu generaciju kvotu od 20 redovnih studenata popunilo je odmah, uz 50% izvanrednih, no za metalurgiju sa žalošću moram reći da ostane puno slobodnih mjesta. Lani smo upisali devet studenata na preddiplomski, a kvota je 55. Ono što se izbori u prvoj godini uglavnom fakultet i završi iako nije lagan – kazuje izv. prof. dr. sc. Natalija Dolić, prodekanica za nastavu Metalurškog fakulteta, te ističe da završeni studenti vrlo brzo nađu posao.
Predrasude prema metalurgiji
Štoviše, studente čak i „rezerviraju“ na Danima karijera koji se svake godine održavaju na fakultetu.
– I naši bivši studenti koji su nekoć otišli raditi u razne tvrtke, nazovu nas kad trebaju još radnika. Pitaju „ima li koga, trebamo nekoga za to i to“, i bude tako. Mi pošaljemo poruku našim studentima, oni koji su zainteresirani odu i počnu raditi. Posla ima i ovdje, desetak je metaloprerađivačkih tvrtki u Sisačko-moslavačkoj županiji, a studenti se s tim ponudama jako dobro snađu – napominje dr. sc. Dolić.
Te nam riječi potvrđuju i studenti. Klara Šimić iz Siska studentica je 1. godine diplomskog studija metalurgije i predsjednica Studentskog zbora. Kaže kako se svi nakon diplome brzo zaposle, no unatoč tome studenata na metalurškom smjeru nema puno.
– Kad kažem što studiram, kažu mi pa zašto baš to, pa nemamo više željezaru. Ljudi nisu dovoljno informirani da postoje brojne ljevaonice, tvrtke koje se bave proizvodnjom raznih odljevaka ili metalurgijom u drugim gradovima RH, ali i u Sisku. Ni ja ni moja obitelj nismo imali takvih predrasuda, i braća su upisala i završila tehnička i biotehnička područja, a ja sam odabrala metalurgiju – napominje Klara, koja smatra da je vjerojatnost zapošljavanja nakon završenog tehničkog studija bolja nego za neka druga područje.
I Luka Mesek iz Petrinje, student 2. godine diplomskog studija metalurgije, govori nam o tim predrasudama. Potvrđuje nam kako se studenti s njegova fakulteta uistinu vrlo brzo zapošljavaju diljem Hrvatske, i to na dobro plaćenim radnim mjestima. No, unatoč tome interes za metalurgiju je malen.
– Jako puno ljudi ima predrasude prema metalurgiji. Ne znam, ljudi misle da je to neka zamazana okolina u kojoj se radi, misle da je metal samo to, a metal je oko nas svuda, jedemo žlicama od metala, vozimo aute i divimo im se. Tehnix je metal, HS produkti su metal. Ako želimo raditi u struci, svi se zaposlimo za dva do četiri mjeseca, i to stvarno svi – kazuje nam Luka koji, doduše, ističe i neke objektivne probleme koji možda odbijaju studente da dođu u Sisak iz udaljenijih mjesta.
– Nedostatan je studentski standard, nema studentskog doma, sada nakon potresa nemamo ni menzu u Sisku, a cijena stanova za najam je nerealna – dodaje Mesek, koji spominje i jednu aktualnu činjenicu, a to je da na fakultetu ima puno studentica.
– Ja sam bio čuo da ima puno cura, pa sam se ovamo upisao – uz smijeh nam govori povezujući to i s prošlotjednim boravkom predsjednika RH Zorana Milanovića na ovom fakultetu. Naime, u povodu Međunarodnog dana žena predsjednik je posjetio baš ovu visokoškolsku ustanovu, koju je opisao kao „atipičnu“.
– Posjetio sam fakultet koji ovdje postoji već desetljećima, koji se usprkos svim promjenama kroz koje smo prošli ne da i bori. A uz Međunarodni dan žena je činjenica da su na ovom fakultetu, u upravi, u vodstvu isključivo žene, što je vrlo neobično s obzirom na prirodu njihove djelatnosti koja se stereotipno smatra muškom. A i polovica studenata su djevojke – rekao je tada predsjednik Milanović .
A jedna od studentica je i Blanka Krčelić iz Petrinje, na drugoj godini diplomskog studija – smjer industrijske ekologije.
– Privuklo me to što sam mogla ostati u svojoj županiji, blizu sam doma, 10-ak minuta putovanja do fakulteta i ne moram tražiti studentski dom. Uz to privukao me taj tada novi smjer, zaštita okoliša, što mislim da je izazov u budućnosti koji se tek počinje razvijati. Ima puno potencijala. Plan mi je upisati i specijalistički studij još dvije godine na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije, smjer ekoinženjerstva, nadograditi ovo znanje – objašnjava svoje motive studiranja na Metalurškom fakultetu mlada Petrinjka, a slično razmišlja i Siščanka Danijela Dumančić s prve godina diplomskog studija metalurgije. Htjela je biti blizu doma, a privukla ju je kemija.
– A ono što me se najviše dojmilo nakon početka studija jest odnos profesora i profesorica prema nama. Nema nas puno, svi smo povezani, nismo profesorima samo neki broj, svi nam se posvete, uvijek im možemo pokucati na vrata. A i studenti su povezani jako – kazuje nam Danijela, koja je među najboljim studentima fakulteta.
Pomoć stiže od metalaca
A kao što je predsjednik spomenuo, kompletnu „upravu“ fakulteta čine žene.
Uz dekanicu izv. prof. dr. sc. Zdenku Zovko Brodarac i prodekanicu za nastavu izv. prof. dr. sc. Nataliju Dolić tu je i prodekanica za znanost i financije doc. dr. sc. Ivana Ivanić koja je u Sisak stigla iz Nove Gradiške 2003. studirati upravo na metalurgiji.
– Došla sam i zaljubila se u metalurgiju, to tako valjda bude. Završila sam fakultet, radila u jednoj tvrtki koja je tražila strojara, ali uzeli su mene jer metalurzi imaju šire znanje koje je njima tada odgovaralo. Proizvodili smo elektroničke komponente. Zatim sam se vratila na fakultet 2012. kao znanstvena novakinja, doktorirala i ostala. Sad sam prodekanica, to je jedna tipična metalurška razvojna priča – kazuje Ivana.
Njih tri sada predvode borbu za obnovu fakulteta, zajedno s ostalim djelatnicima i studentima, ali i borbu za povratak povjerenja u hrvatsku metalurgiju. Njima je najbitnija suradnja s tvrtkama, koje su posljednjih godina počele stipendirati studente. Tako ih i direktno usmjeravaju prema svojim potrebama sugeriranjem izbora iz širokog spektra izbornih predmeta, stručnu praksu i/ili čak i temu završnog i diplomskog rada.
Te tvrtke nisu zaboravile Metalurški fakultet ni u nevolji nakon potresa.
– Vrlo brzo nakon tog potresa kontaktirali su sa mnom iz Komunikacijskog laboratorija, PR tvrtke, te pitali bismo li imali što protiv da oni pokrenu akciju koju su poslije nazvali „Metalci za metalce“. Surađuju s većim brojem tvrtki, osobito iz Varaždinske i Međimurske županije, gdje je većina metalske industrije. Poticaj je dala tvrtka Rasco koja proizvodi komunalnu opremu poput ralica te je sve preraslo u veliku akciju u kojoj metaloprerađivačke tvrtke pomažu nama. Radujem se takvoj reakciji tvrtki jer i to pokazuje koliko smo im bitni, a i mi želimo da se sve što prije obnovi kako naši studenti ne bi morali i na fakultetu gledati oštećenja koja neki vide u svojim domovima – napominje dekanica Zovko Brodarac.
Paralelno s tim, dovršili su i pretpotresnu javnu nabavu za 40 milijuna vrijedan projekt financiran iz europskih fondova koji u ovu ustanovu treba donijeti najmoderniju istraživačku opremu, kojom će se moći koristiti znanstvenici, ali i studenti. Naime, studenti s ovog fakulteta sudjeluju u mnogim znanstvenim istraživanjima, imaju velik broj diplomskih i završnih radova te doktorskih disertacija povezane s projektima Hrvatske zaklade za znanost, a u posljednjih pet godina i 11 inovacija na kojima su aktivno sudjelovali njihovi studenti. Najmodernija oprema to će samo podignuti na još višu razinu. Metalurški fakultet, unatoč svemu, ide dalje. Pod vodstvom žena.
Žene i dragocjeni metali - poveznica je očigledna!