S predsjednikom SDSS-a Miloradom Pupovcem razgovarali smo u novom Političkom intervjuu tjedna o vladinim mjerama vezanim uz koronu, stanje u pravosuđu, očekivanim rezultatima popisa stanovništva...
Nedovoljna procijepljenost i subotnji prosvjed ukazuju na nepovjerenje građana prema zdravstvenim vlastima, a vjerojatno i prema Vladi donekle. Može li Vlada izdržati taj pritisak ukoliko bude rastao?
Protest u Zagrebu je bio nacionalan, ljudi su dolazili iz svih krajeva Hrvatske, organizirano autobusima, vlastitim automobilima pa ne čudi tako visok broj, samo se postavlja pitanje kako je i otkud to organizirano. Vlada mora izdržati jer nema tko drugi raditi taj posao osim Vlade i zdravstvenog sustava i svih koji moraju biti na usluzi njima. Neki ljudi su nezadovoljni jer misle da su mjere prestroge, postoji neki drugi koji misle da nije tako. Ja spadam među te druge, spadam među one koji misle da bi mjere mogle biti i oštrije jer stanje je teško, sa izgledima da bude još teže, da se povećava broj mrtvih, zaraženih i da nam cijeli sustav kolabira.
Ne znam kako se to dogodilo da ljudi to ne osvještavaju i da na osnovi neke vrste praznovjerja i lažnog sagledavanja stvari rade protiv vlastitog i javnog zdravlja te ugrožavaju i ekonomsku i sigurnosnu situaciju u zemlji.
Zašto nam se to događa? Je li možda Vlada propustila na neki drugi način objašnjavati mjere koje donosi?
I Francuska ima protest, kao što imamo i mi. Dakle, nije stvar samo u objašnjavanju. Postoji jedno stanje svijesti koje se proizvodi oko nas koje ne računa ni sa kakvim objašnjenjem nego stalno razmišlja o urotama i zavjerama. Moram priznati da to nije u skladu sa zdravim razumom. Ne znamo sve o karcinomu i nizu drugih bolesti, ali ih liječimo u skladu sa dostignutim stupnjem spoznaja koje znanost i liječnički timovi imaju. Kad se ljudi razbole od te bolesti, traže pomoć liječnika. To nije pandemijska bolest iako se širi, ali ljudi ne šire zavjere oko toga. Mogu širiti zavjere da tvornice ili nešto drugo, ali u ovom slučaju se razvija neka vrsta praznovjerja u odnosu na znanost.
Čini mi se da su sve te mjere koje je stožer donosio ostale bez obrazloženja. Na kraju se sve završava na Ustavnom sudu. Kako se donosilo da smo zaboravili propisati kazne za donošenje mjera?
Zato što smo išli liberalnije, kombinirali smo liberalniji model, vodeći računa o ekonomskim aspektima. Ono što je Mađarska uradila već u prvoj polovici godine i dosegnula gotovo 70 posto procijepljenosti, to je ono što mi sada pokušavamo učiniti. Ali mi imamo turističku sezonu.
Nama jako puno ljudi umire. Jesmo li mogli nešto ipak ranije pripremiti?
To se sad može mjeriti u danima i tjednima. Jesmo li uhvatili najbolji trenutak ili došli koji dan kasnije. To je bila stvar procjene. U svakom slučaju, ljudi podcjenjuju činjenicu da imamo preko 60, ponekad i preko 70 ljudi dnevno. U ratu se, osim u teškim incidentnim situacijama, ginulo u tolikom broju. To je ozbiljna bolest.
Kada govorimo o nepovjerenju i osporavanju pandemije i virusa, nisu ljudi koji su se okupili na prosvjedu samo slabije obrazovani ljudi. Imali smo i stručnjake koji su pozivali na prosvjed. Imamo između ostalog i predsjednika republike koji kaže 'ja u svom uredu neću primjenjivati mjeru koja je maltretiranje ljudi bez argumenata'. Kako to komentirate?
Ja vam mogu samo reći da ja u svom uredu nisam tako postupio. Kada smo prepoznali kuda stvari idu, svi koji nisu bili cijepljeni imali su obavezu cijepiti se. Oni koji imaju zdravstvene razloge da se ne cijepe, imali su mogućnosti ili da rade od kuće ili da dolaze sa potvrdama da su se testirali. To što predsjednik republike ne želi to napraviti u svom uredu je ozbiljan problem, pokazivanje primjerom kako treba nepoštovati rad druge institucije, a to je Vlada, kako treba nepoštovati rad ljudi u zdravstvenom sustavu i ne razmišljati o posljedicama koje ta vrsta izjave čini. Imamo problem sukoba institucija u kriznom momentu i predsjednik republike nerijetko doprinosi tom nepoštivanju.
Ovo je najteži oblik pokazivanja tog nepoštivanja kojim se ugrožava javno zdravlje. Čudi me činjenica, jer predsjednik nije neobrazovan čovjek, jer ima u kući osobu koja je zdravstveni radnik. Prema tome mogu samo pretpostaviti da je to iz nekih razloga koji nemaju veze sa znanjem ili neznanjem, nego sa činjenicom što se jednom dijelu stanovništva, a što se drugom ne sviđa ili sa činjenicom hajdemo iskoristiti pandemiju kako bismo Vladu što je moguće više oslabili, pa slabi je u nekom drugom momentu kad to neće koštati ljudske živote.
Ako predsjednik poziva na kršenje zakona, može li se govoriti o nasrtaju na ustavnopravni poredak? To su stvari zbog kojih se u nekom trenutku pokreće pitanje odgovornosti predsjednika po Ustavu.
Nažalost, to nije prvi slučaj da predsjednik demonstrira nepoštivanje zakona. I to na način koji je štetan. Postoje situacije kada institucija sa institucijom dolazi u sukob zbog različitog interpretiranja zakona, ali manifestiranje toga da se to pretvara u otvoreno nepoštivanje zakona je vrlo rijetko. I u našoj praksi odnosa između predsjednika i Vlade nije bilo nikada dosad manifestirano, bilo je neslaganja, ali nije bilo sukoba u kojem to onda građani slijede pa kažu ako predsjednik to radi, zašto ne bismo mogli i mi. To veoma loše, opasno. Mi nismo sređena država u tolikoj mjeri da bi to mogli tolerirati. Poštivanje zakona u našoj zemlji je loše. Govoriti da si protiv korupcije, a istovremeno govoriti u ovakvim slučajevima da ne trebaš poštivati zakon je isto korumpiranje svijesti ljudi.
Kažete da predsjednik ugrožava javno zdravlje. Treba li razmišljati o njegovom opozivu?
Ako pokrenete opoziv, samo ćete produbiti sukobe unutar zemlje. Opet ćete dobiti ljude koji će na jednoj strani reći što nas briga za zakone, Ustav... Dobit ćete događanje naroda, a mi znamo što znači događanje naroda kroz svih ovih 30 godina. I u našoj zemlji, i u susjednima. To onda znači zdravo pameti.
Ovo je katastrofa i, nažalost, toj katastrofi predsjednik doprinosi obilato.
Vidite li tu kakvu odgovornost predsjednika Vlade? Ministar obrane nizom potezom kao da je dodatno podgrijavao sukobe, a ne ih ublažavao.
Kada postoje neki nesporazumi, javno vrijeđanje i ponižavanje najgori način da se to riješi. To je samo pokazivanje da ne želite da se to riješi. Nesporazumi se mogu dogoditi, ali javno manifestiranje vrijeđanja, ponižavanja i zlostavljanja ljudi, to ne ide. S tim se mora prestati. Može ministar imati svoj dio odgovornosti i sigurno ima. Može premijer imati svoj dio odgovornost i ima, kao i ja, ali javno vrijeđanje ne ide. To je ono što je meni problem s predsjednikom. To je nedopustivo, uništava politiku, mogućnost javne rasprave, razara institucije, pretvara javnu raspravu u ulicu i kafanu, u najgore vrste, u birtiju.
Evo javio se i epidemiolog Milorad....blago nama.