Putin je i dalje stvarni vladar Rusije

Bez obzira na svoju formalnu premijersku dužnost, Vladimir Putin ostat će i dalje stvarni vladar Rusije i nedvojbeni državni autoritet. Zaključak je to iz knjige “Putinova Rusija: novi uspon stare vojne sile” u izdanju “Golden marketinga – Tehničke knjige”, koja je izašla upravo u najboljem trenutku, da hrvatskom čitateljstvu objasni što se to danas događa s Rusijom koja se nanovo pozicionira na svjetskoj sceni i koji su tome povijesni uzroci.

Posebna je zanimljivost ove knjige to što je nastala iz pera domaćeg, hrvatskog autora, dr. Marinka Ogoreca, trenutačno načelnika Odjela obrambenih sustava i tehnologija u Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava MORH-a, koji se s ruskom situacijom upoznao iz prve ruke, jer je od 2000. do 2004. godine bio prvi hrvatski vojni izaslanik u Ruskoj Federaciji.

Kako bi čitatelja uveo u problematiku sadašnje Rusije, Ogorec se vraća na raspad SSSR-a, pa Jeljcinovo razdoblje, koje je dovelo gotovo do raspada Ruske Federacije, a zatim se događa novi uspon Rusije dolaskom Putina na čelo države. Dakako, kao vojni stručnjak Ogorec je velik dio knjige posvetio i organizaciji ruskog sustava nacionalne sigurnosti te vojnoindustrijskom kompleksu. Ogorec je o svemu tomu čitateljima dao iscrpne podatke, s nizom karata i grafikona, pri čemu nije bježao od vlastitih zaključaka.

Stalne promjene
Posebnu draž knjizi daje njegovo osobno viđenje Rusije i Moskve, gdje je živio četiri godine, o čemu je prozborio odmah u uvodu: “Rusija i Moskva koju sam napustio gotovo se dijametralno razlikuju od Rusije i Moskve u koju sam došao. Jedina konstanta u Rusiji je promjena, a jednako je stalna velika dinamika tih promjena, što se najbolje vidi u njezinoj prijestolnici Moskvi. Moskva je grad velikih suprotnosti, izgrađena vjerojatno u svim mogućim stilovima koje su vjetrovi povijesti nanijeli na obalu istoimene rijeke...

Gotovo nema stila XVIII., XIX. i XX. stoljeća koji u Moskvi nije zastupljen, a s druge strane, u njoj ima mnogo građevina u stilovima koji više nigdje u svijetu ne postoje... Ostatak Rusije ne slijedi tempo razvoja Moskve, no ni provincija više nije što je nekada bila – u većini ruskih gradova osjećaju se 'novi vjetrovi’ dobrodošlih promjena; glavna kočnica tome jest kronični nedostatak novca.”

Ili, dok su u komunizmu Rusi zapadali u sve veću rezignaciju i apatiju, jer su imali novce koje nisu imali gdje potrošiti, pa je to rezultiralo i sve raširenijim alkoholizmom, tranzicijske promjene, piše Ogorec, rezultirale su dubokim promjenama navika i mentaliteta prosječnih Rusa, koje su posebno uočljive u najvećim ruskim gradovima: “U gradovima je u većoj mjeri izražena i socijalna stratifikacija jer se u ruskoj tranziciji razvio posve novi sadržaj, Rusima do tada uglavnom nepoznat – potrošački mentalitet, a Rusi su spoznali i konkretnog boga zapadnoga svijeta – novac.

Naglo je stvoren jedan sloj bogatih ljudi, po pravilu slabije obrazovne strukture, koji su do novca došli, najblaže rečeno, sumnjivim poslovima. Kombinacija frustriranosti zbog slabog obrazovanja, donedavna neimaština socijalističke uravnilovke, nizak stupanj osobne kulture i snobovski ekshibicionizam stvorili su od tog sloja 'novokomponiranih’ bogatuna groteskne konzumente neviđenoga kiča, koji su imali gotovo bolesnu potrebu pokazati svoje (uglavnom brzo stečeno) bogatstvo.”

Stil života
“Stil života u Moskvi”, nastavlja, “slijedio je kontroverznost toga grada tako što je još uvijek normalno vidjeti krajnju bijedu na moskovskim ulicama, ali i razmetljivu raskoš kakva se rijetko viđala i u bogatim zemljama Zapada. Prema tome su modelu uspostavljene i razine cjelokupnog življenja, što se posebno vidi u trgovinama i raznim klubovima.”

Unatoč svemu tomu, Ogorec na kraju zaključuje kako u budućnost Rusije i njezin napredak “nije potrebno sumnjati”.
Zašto? Treba pročitati cijelu knjigu.