Kada je prije nekoliko dana časopis Forbes objavio svoju listu najmoćnijih ljudi svijeta, malo se koji od geopolitičkih stručnjaka iznenadio što se na prvom mjestu, umjesto aktualnog američkog predsjednika, našlo ime ruskoga, Vladimira Putina.
Ovaj nekadašnji pukovnik KGB-a, gradonačelnik Sankt Peterburga, ali prije svega čovjek koji Rusiju vodi od početka 21. stoljeća, svakako je zaslužio laskavu titulu koja je samo potvrdila njegovu stvarnu moć u međunarodnoj politici. Putin nije samo moćan, on je i vrlo popularan. Njegova potpora među Rusima ni u jednom trenutku u posljednjih trinaest godina nije pala na manje od 65 posto, a najčešće se vrtjela oko 80, prema svim relevantnim anketama. A ta popularnost svakako ima temelje.
Kada je zasjeo na čelo tada slabe Rusije, zemlje s gospodarstvom koje je bilo u rasulu, zemlje opljačkane privatizacijom koju su izveli oligarsi, zemlje čija vojska doslovno nije imala što jesti, Putin se najprije pobrinuo upravo za gospodarstvo.
Gospodarska obnova
Prvi mu je potez bilo postupno zaustavljanje nekontrolirane eksploatacije rudnih i prirodnih bogatstava Rusije koja su u vrijeme predsjednika Jeljcina oligarsi i novi bogataši smatrali svojom samoposlugom. Ojačao je velike državne tvrtke poput Gazproma, uveo je i cijeli niz olakšica za male privatne tvrtke.
I rezultat nije izostao. U prvih sedam godina njegove vladavine Rusijom gospodarstvo je raslo u prosjeku stopom od sedam posto godišnje. Ruski se BDP ušesterostručio. Plaće Rusa u prosjeku, mjereno prema kupovnoj moći, realno su pet puta veće nego što su bile kada je došao na vlast. Ali golemu popularnost koju Putin već godinama ima među svojim biračima može zahvaliti još jednoj vrlo važnoj činjenici. On Rusima nije samo donio standard nego i nešto podjednako važno – vratio im je ponos. Pod Putinom Rusija ponovno ima status sile, ponovno rasteže mišiće. Udarao je po secesionistima u Čečeniji, ponovno je uspostavio rusku dominaciju nad Ukrajinom, Gruzijom i Kazahstanom, Ameriku je prisilio na odustajanje od raketnog štita u Poljskoj i Češkoj. Rusija danas opet ima status gospodarske, ali i vojne velesile, status o kakvom nije mogla ni sanjati 2000. godine kada je Kremlj napustio Boris Jeljcin.
Povratak u tri faze
Danas je vrlo jasno da je Putinov plan za spektakularan povratak Rusije na veliku svjetsku pozornicu bio podijeljen u tri faze. Prvu, gospodarski oporavak zemlje, Putin je provodio tijekom prvih sedam godina vlasti. Druga faza značila je ponovnu uspostavu dominacije Moskve u tradicionalnom ruskom dvorištu, u zemljama nekadašnjeg SSSR-a koje su danas neovisne, samostalne države. Nekadašnje bliske saveznice SAD-a poput Kazahstana ili dobre suradnike poput Ukrajine ili Gruzije Putin je uspio vratiti pod znatan utjecaj Rusije. Kijev je danas opet puno bliže Moskvi nego Londonu, Berlinu ili Washingtonu, kao što je bio pod vodstvom predsjednika Juščenka, a gruzijskog predsjednika Saakašvilija smijenit će uskoro proruski orijentirani Giorgi Margvelašvili.
Treća pak faza ruskog povratka na međunarodnu scenu zbila se prije nekoliko mjeseci. Bio je to povratak utjecajnog igrača u pravu, ozbiljnu međunarodnu politiku.
Arapsko proljeće Putinu je promaknulo, a Rusija nije bila pretjerano aktivna u vrijeme dok su režimi padali diljem sjeverne Afrike, no izbijanjem sukoba u Siriji situacija se promijenila. Kada već nije stigao ili mogao zaštititi svog dugogodišnjeg prijatelja Moamera Gadafija, čiji je režim bio u partnerskim odnosima s Moskvom, Putin se potpuno drukčije postavio kad je izbio sukob pobunjenika i vladinih snaga pod kontrolom Bashara al-Assada.
Rusija je odmah na početku sukoba razmjestila svoje brodove ispred sirijske obale dajući na znanje kako neće dopustiti da se Assada svrgne po nalogu i uz pomoć Zapada poput cijelog niza arapskih vođa. Kada je Britanija najavila da će dostaviti pomoć u oružju pobunjenicima, Putin je najavio isporuku raketa S-300 režimu. Priča o naoružavanju pobunjenika odmah je zamrla. A posljednji udarac Zapadu, koliko Amerikancima, toliko još više Francuzima, koji su i bez stvarne snage bili najgorljiviji zagovornici intervencije u Siriji, Putin je zadao prije nekoliko mjeseci iznudivši sporazum o kontroli kemijskog oružja. Sporazum koji se uvelike poštuje i koji pokazuje dobre rezultate.
Uz Siriju, Putin se pokazao dominantnim igračem u međunarodnim odnosima i u vezi s aferom Snowden. Dok su zapadne snage spuštale čak i zrakoplov venezuelskog predsjednika koji je letio iz Moskve kako bi provjerili šverca li on u svoju zemlju bjegunca iz NSA, Putin je Snowdenu, posve miran, dao azil. Odigrao je potez koji se vjerojatno ni jedna zemlja na svijetu ne bi usudila povući te je zacementirao svoju poziciju jakog igrača.
>> Oko 7000 prosvjednika skandiralo u Moskvi: Putine lopove!
Prema svim procjenama, Putin nije u rangu današnjih lidera poput Obame, Hollandea ili Angele Merkel. On je klasa više po odlučnosti, on je klasa Ronalda Reagana.
Pravi čovjek napravom mjestu u pravo vrijeme. Nakon dugo vremena imamo priliku vidjeti političara sa stilom . Hrabar ,dosljedan ,ima stav i što je najvažnije drži ga se. Sirijsku partiju šaha je odigrao bez uzmicanja i matirao USA.