U jeku krize u Ukrajini ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov posjetio je Latinsku Ameriku, bio je na Kubi, u Peruu, Čileu, Nikaragvi, objavio da će Rusija ulagati u novi srednjoamerički kanal. Ruske kompanije u tom dijelu svijeta prodaju jeftinije i bolje oružje od drugih. Ukratko, ako se Amerika svojom zonom utjecaja nastoji približiti Moskvi, ni Rusi ne miruju i u bliskom susjedstvu SAD-a žele se jače usidriti, i to doslovno, jer se najavljuje gradnja novih vojnih baza na Kubi, u Venezueli i Nikaragvi. Nova karta utjecaja u svijetu crta se tako dijelom po starim crtama ideoloških veza.
Nova Rusija u Ukrajini
U međuvremenu u Ukrajini se ujedinjuju navodno pobunjene pokrajine Donjeck i Lugansk i uzimaju, koje li koincidencije, ime Nova Rusija, upravo ime koje je ruski predsjednik Vladimir Putin isticao kao ime za istočnu Ukrajinu u svom nevjerojatnom izravnom razgovoru vođe s narodom 17. ožujka. Tada je rekao i da su boljševici "bog zna zašto" darovali taj teritorij Ukrajini. Ukrajinski novinari podsjećaju i da je Putin prije nekoliko godina govorio kako su ukrajinske granice umjetne iako su svuda, pa i u istočnoj Ukrajini, Ukrajinci većina. Američki povjesničar Timothy Snyder u svom novom tekstu o Ukrajini u New Republicu, koji prevodi beogradski sajt Peščanik, podsjeća i da je na referendumu 1. prosinca 1991. godine 92,3 posto Ukrajinaca glasalo za samostalnost Ukrajine od Sovjetskog Saveza. Čak je i Krim sa 54,19 posto bio za samostalnost, pa i Donjeck i Lugansk sa 83 posto.
Međutim, u časopisu Političke analize iz 2011. godine Mihail Minakov, ukrajinski politolog, podsjeća da je da je osam mjeseci prije većina u Ukrajini bila za opstanak SSSR-a, na referendumu u ožujku. "Građani su bili izgubljeni između sovjetske kombinacije vrijednosti društvene pravednosti, solidarnosti, imperijalne superiornosti i socijalističkog etatizma s jedne strane te privlačnosti kapitalizma, individualizma, etnocentrizma i konzumerizma s druge strane", piše Minakov. Kako bilo, čini se da su u pravu zagrebački Ukrajinci kad kažu da bi Ukrajinci u domovini samo htjeli mirno živjeti. Još prije dva mjeseca, kad je Krim pripajan Rusiji, svi su se pitali je li to Putinu dovoljno ili će ići dalje, na istok. Sad kad veterani iz sovjetskih i ruskih ratova oružjem zauzimaju dvije najistočnije ukrajinske oblasti, kad je na djelu očita destabilizacija tako velike i važne europske zemlje, više nema puno pitanja. Strah od novog velikog rata koji bi ponovo krenuo iz Europe širi se svijetom koji je uljuljkala višegodišnja antiamerička histerija u kojoj je Putin izgledao kao hrabri borac protiv strašnog američkog imperijalizma. "U Ukrajini nitko nije nevin", može se čuti i u vrhovima hrvatske vlasti iako bi upravo u Hrvatskoj, koja je prošla slično iskustvo, morali prvi i najbolje iščitati Putinove planove.
Zato se čak i ljevičar Slavoj Žižek, kojeg bi se teško moglo optužiti da hvali SAD ili Europsku uniju, potrudio napisati da se Vladimir Putin vraća carističkoj ruskoj politici, baš kao što je to činio i Staljin koji je neviđenom okrutnošću gazio i narode unutar Sovjetskog Saveza. Među njima su bili Tatari raseljeni s Krima, Čečeni, koje je deportirao u Kazahstan u najboljoj Hitlerovoj maniri, tisuće su umrle na trotjednom putu, a starci i bolesni koji nisu mogli na put strijeljani su. Uz Čečene, usred Drugoga svjetskog rata deportirani su i Inguši, Kalmiki, Karačejvci i Balkari, narodi o čijoj se sudbini malo zna, a spominje ih u svojoj knjizi "Jabuke su iz Kazahstana" novinar i publicist Christopher Robbins.
To što se ni danas ne zna puno o povijesti nije neobično u Sovjetskom Savezu, gdje se tek u vrijeme Mihajla Gorbačova moglo slobodnije govoriti nakon stoljeća carske pa sovjetske tiranije. Vlast koja se temelji na strahu od govora ponovo se razvija u Putinovoj Rusiji, gdje se zabranjuje čak i festival na kom se trebao prikazati film o buntovnicama iz grupe Pussy Riot. Je li se ruski predsjednik stvarno bojao NATO-a u Ukrajini ili širenja slobodarskog virusa s kijevskog Majdana na istok? Širenja pobune u Rusiju, gdje Putin nesmetano vlada već 14 godina, s dobrim izgledima da ostane na vlasti sve od 2024. godine, ukupno četvrt stoljeća, baš kao što je bilo moguće u carskim vremenima.
– Putin se boji demokracije – kaže hrvatski europarlamentarac Tonino Picula nakon više posjeta Ukrajini. Kako bi svoj plan opstanka na vlasti Putin i ostvario i kako se osnovna demokratska pravila ne bi razvila u Rusiji ni u trećem desetljeću nakon pada Sovjetskog Saveza, mijenja se geopolitička slika svijeta, ponovo se stvaraju savezi i rat bi zapravo mogao uskoro početi.
Ukrajinski bloger Aleksej Zavodjuk nada se stvaranju saveza između SAD-a, Ukrajine, Turske, baltičkih zemalja, Poljske i Velike Britanije pa po scenariju kojim je rušen Sadam Husein, nakon neuspjelog ultimatuma Putinu, saveznici bi pod vlast Kijeva vratili istočnu Ukrajinu i Krim. Slavoj Žižek nada se povezivanju ukrajinskih političkih aktivista i ruske opozicije kako bi se izbjeglo buktanje nacionalnih strasti i sukoba u kojima profitiraju oligarsi. Takvih povezivanja već ima jer Irina Jasina, ruska novinarka i blogerica, svojevremeno zamjenica Mihajla Hodorkovskog u ruskom Otvorenom društvu, često boravi u Kijevu i povezuje rusku oporbu s majdanskim aktivistima. No izgledi za rast bilo kakve ozbiljnije oporbe u Rusiji još su jako mali, mediji su pod potpunom kontrolom i potpuno u službi predsjednika, a narod većinom opijen njegovim osvajačkim uspjesima. Uostalom, možda i narod više želi da Rusija ponovo postane svjetska sila nego da im zemlja bude uređena i manje ovisna o cijenama nafte i plina na svjetskom tržištu.
Zahvaljujući energentima, Ruska Federacija nema puno nevolja s deficitom državnog proračuna koji je lani bio 1,3 posto, a u EU 3,3 posto. Državni dug bio je 13 posto BDP-a, u EU 87 posto, pa Economist zaključuje da Rusija ima i jake ekonomske karte u rukama iako MMF kaže da je rusko gospodarstvo u recesiji, procjenjuje se i da je pod udarom ukrajinske krize u prva tri mjeseca ove godine iz Rusije odletjelo 60 milijardi dolara, rublja je pala 8 posto i predviđa se da će ove godine ruska ekonomija stagnirati. No koliko Rusija ovisi o sirovinama, pokazuje i to što joj se izvoz sastoji gotovo isključivo od nafte i plina, koji čine 67 posto izvoza, a slijede druge sirovine: ugljen, aluminij, pšenica. Zemlja koju je, procjenjuje ruski ekonomist Leonid Grigorijev, u desetak godina napustilo dva milijuna demokrata, mogla bi svoj utjecaj ponovo raširiti i u nama blisko susjedstvo. Leonid Rešetnjikov, nekad obavještajac, danas po Putinu imenovan šef Ruskog instituta za strateška istraživanja, u razgovoru za beogradsku politiku kaže da bi ulazak Srbije u NATO bio tragedija za Rusiju. Rusija ima civilizacijsku misiju, a Ukrajina je dio ruskog svijeta i Zapad sada odvaja dio Rusije, kaže Rešetnjikov. No Rusija, kao i mnoge druge zemlje, ima teritorija koji potražuju drugi s puno većim pravom nego što Rusija ima prema Ukrajini, podsjetili su zapadni mediji. Kako bilo, Rešetnjikov se nada da će Aleksandar Vučić izdržati pritisak EU da sankcionira Rusiju. – Dat će bog da izdrži – kaže.
Igra i na pravoslavlje i na SSSR
A u Crnoj Gori crkveni vrh, mitropolit Amfilohije u Nikšiću, upozorava da se u Ukrajini "povampirio duh neofašizma koji pokušava zavaditi braću u Ukrajini i Rusiji". Amfilohije napada i Carla Bildta, švedskog šefa diplomacije, koji je za to dao materijala nespretnim tweetom u kojem spominje da Putin "gradi svoj antizapadni i antidekadentni govor na duboko konzervativnim pravoslavnim idejama". I eto nas opet na sukobu civilizacija koji je na djelu i bez Samuela Huntingtona, koji je više ili manje precizno zabilježio stvarna savezništva koja se nekad temelje na vjeri, nekad na ideologiji, a Putin koristi i jedno i drugo, igrajući istovremeno na nostalgiju za Sovjetskim Savezom i na povratak pravoslavnim i carskim korijenima. Često bez razloga ocrnjivani Huntington svoju knjigu završava pozivom na razvoj zajedničkih značajki svjetskih civilizacija. Možda smo već bili blizu takve optimistične prekretnice jer Barack Obama, možda i vezan Nobelovom nagradom za mir, nije počeo nove ratove. No sad mu već za vrat pušu jastrebovi iz desnog krila republikanaca uvjereni da se Putin razmahao upravo zato što je Obama na vlasti pa bi idući mandat zaista u Bijelu kuću mogao sjesti netko iz Tea partyja, oni koji nisu imali izgleda.
Pa kad Amerikanci krade baze svuda oko Rusije a najnovije ce biti u Ukrajni sto Rusi nebi gradili malo blize Americi?