Veliki, nasilni i gotovo revolucionarni prosvjedi u Kazahstanu, koji su započeli nakon bijesa građana zbog povišenja cijena goriva za automobile, prerasli su u pravi međunarodni događaj nakon što je vlada pozvala u pomoć Rusiju.
Moskva je jučer poslala vojsku kako bi smirila situaciju u svojoj ključnoj saveznici te je rekla da vjeruje da su prosvjede inspirirali uzori iz inozemstva. S druge su strane nejasni dometi i motivi prosvjednika, ali očigledno im je dosta pada životnog standarda i neodgovorne diktatorske vlasti. Nakon prosvjeda i nereda neki sukobi prerasli su u oružani konflikt, a do jučer poslijepodne stradalo je najmanje 18 policajaca te su nakon toga vlasti rekle da su “eliminirali” desetke “ekstremista”. Jučer su u Almatyju prosvjednici i snage sigurnosti vodili bitku za pojedine vladine zgrade.
Ustanak zbog Nursultana
Prosvjedi su izbili gotovo iznenada – u zemlji nema opozicije ili razgranate mreže medija i nevladinih organizacija koji bi kanalizirali nezadovoljstvo. U nedjelju je nekoliko desetaka ljudi prosvjedovalo u gradu Zhanaozenu na samom zapadu zemlje, regiji bogatoj resursima i energentima. Zemlja je deveti najveći izvoznik ugljena i sirove nafte u svijetu te 12. najveći prirodnog plina. Ima i zalihe brojnih minerala.
U Zhanaozenu su prosvjedovali protiv povišenja cijena plina koji koriste kao gorivo za automobile. Vlada je godinama subvencionirala jeftin plin, mnogo jeftiniji od tržišnih cijena, ali je od 2. siječnja ukinula cjenovne kontrole (zbog kojih su proizvođači na domaćem tržištu poslovali s gubitkom) te su se cijene u jednom danu udvostručile, što je potaknulo građane na demonstracije. Ubrzo su se prosvjedi, a zatim i pravi neredi, proširili diljem zemlje, a posebno su snažno eksplodirali u Almatyju, najvećem gradu u zemlji koji je bio i prijestolnica republike od Staljinova perioda do 1997. godine.
Prosvjednici su se sukobljavali sa snagama sigurnosti, a snimke pokazuju kako su razoružavali policajce na ulici. Zapalili su predsjedničku palaču i ured gradonačelnika u Almatyju te su nakratko zauzeli i aerodrom u gradu, odakle su ih snage sigurnosti na kraju potjerale. Policija je reagirala najprije suzdržano, a zatim i sve oštrije.
Na situaciju u zemlji najviše je utjecala promjenjiva taktika predsjednika Kasima Tokajeva, nekarizmatičnog lidera kojem je bivši predsjednik Nursultan Nazarbajev 2019. prepustio vlast (na izborima koji su to samo na papiru osvojio je 70% glasova). Najprije je Tokajev smijenio premijera, pristao udovoljiti nekim zahtjevima demonstranata, poput smanjenja cijena goriva, ali kada je vidio da se prosvjednici uopće ne smiruju, u srijedu ih je proglasio teroristima, rekao da ih na nerede potiču iz inozemstva te je pokrenuo specijalne snage protiv njih. U oružanim sukobima stradali su i policajci i demonstranti.
Dosad je uhićeno dvije tisuće prosvjednika, govore vlasti. Stotine su ljudi ozlijeđene, i u bolnicama, a proglašeno je i izvanredno stanje. Mnoge informacije pritom nisu dostupne jer su vlasti isključile internet u zemlji.
Nakon toga Tokajev je pozvao u pomoć trupe Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO), euroazijskog ekvivalenta NATO-a, koju predvodi Rusija, a čine je još Bjelorusija, Armenija, Kirgistan, Tadžikistan i Kazahstan. Ruski padobranci stigli su jučer u zemlju kako bi pomogli održavanju reda. Izvještaji medija jučer su govorili da u Almatyju traju oružani konflikti, a vlasti Kazahstana tvrde da su prosvjednici nekim policajcima odrubili glavu. Nakon što su u grad ušli vojnici, glavni je trg bio gotovo prazan, a na njemu je bilo tek 200 do 300 prosvjednika. No, poslije tijekom dana zaoštrile su se borbe za nekoliko vladinih zgrada, ispred kojih su vojska i prosvjednici poveli pravi oružani konflikt.
Prosvjednici su dobro organizirani, ali nije sasvim jasan njihov profil, a na snimkama se uglavnom vide mlađi i ljuti muškarci. U zemlji s toliko slabom opozicijom nijedna stranka ili organizacija ne može predstavljati ozbiljnu prijetnju režimu. I ruski državni medij RT govori da se čini da su prosvjedi izbili spontano te da nemaju jasnog vođu. Tomu unatoč, vlasti Kazahstana tvrde da se radi o “izvana inspiriranim ekstremistima”.
Bijes prosvjednika djelomično je uperen prema bivšem predsjedniku Nazarbajevu koji je na vlasti u Kazahstanu još od travnja 1990., odnosno od zadnjih dana SSSR-a. Prije tri je godine formalno sišao s vlasti, ali je nastavio iza scene vuči sve političke konce. U njegovoj je vlasti prije Tokajev obnašao niz funkcija, uključujući i premijersku. Nazarbajeva se općenito smatralo relativno uspješnim liderom, a Kazahstan najstabilnijom i najbogatijom zemljom srednje Azije.
Pa ipak, to je očigledno bio tek dojam izvana: u jednom su gradu ovih dana prosvjednici uz glasne povike odobrenja srušili spomenik Nazarbajevu, a Tokajev je bivšeg predsjednika smijenio i s čela utjecajnog Vijeća za sigurnost. Koliko je daleko odlazio njegov pokušaj građenja lokalnog kulta ličnosti, pokazuje i to što je Tokajev 2019. promijenio ime glavnog grada iz Astana u Nursultan po bivšem predsjedniku.
Kazahstan je inače ogromna zemlja koja površinom dominira srednjom Azijom, i deveta je po veličini u svijetu, a posjeduje oko 3% svjetskih rezervi nafte. No, u njoj živi samo 18 milijuna ljudi, uključujući i veliku rusku manjinu. Ruski predsjednik Vladimir Putin smatra Kazahstan jednim od ključnih saveznika, a njegovao je i dobre odnose s Nazarbajevom.
Dvije zemlje dijele jednu od najduljih granica na svijetu, a Kazahstan graniči i s Kinom koja također u toj državi ima svoje ekonomske interese. Život je u zemlji, u usporedbi s izrazito siromašnim susjedima, dobar – prosječne su plaće oko 450 dolara (3000 kuna), no građani su nezadovoljni bogaćanjem političke elite i mnogo slabijim standardom nego što bi ga u toliko resursima bogatoj zemlji trebali imati, smatraju.
Prvi su 1986. rušili SSSR
Kazahstan je dosad većinom izbjegao prosvjede, najveći su bili 2011. kada se, također u gradu Zhanaozenu odakle su krenuli i trenutačni nemiri, policija obračunala s prosvjednicima, i ubila ih 15-ak. No, povijesno možda i važniji prosvjed u zemlji dogodio se 1986. kada su Kazahstanci izašli na ulice prosvjedovati protiv nametanja Rusa Genadija Kolbina, koji nije imao veze s Kazahstanom, kao šefa republičkih komunista.
Vojska je prosvjede ugušila, a ubijeno je više od stotinu ljudi. Bili su to prvi nacionalistički prosvjedi u Sovjetskom Savezu, upereni protiv politika Moskve i Mihaila Gorbačova, a poslije se niz takvih nacionalnih prosvjeda proširio SSSR-om, od Baltika, do Armenije i Azerbajdžana te su pridonijeli raspadu velike zemlje 1991. godine. Najveća trauma Kazahstana iz SSSR-a jest smrt oko 1,5 milijuna Kazahstanaca (oko dvije petine od ukupnog broja) od gladi početkom 1930-ih kada je glad također zahvatila i Ukrajinu gdje je izazvala smrt milijuna ljudi.
>> VIDEO Zbog prekršaja i kaznenih bodova, lani je poništeno čak 66 vozačkih dozvola u Dubrovniku
Samo najveći ljudski otpad može na vlastiti narod poslati vojsku strane države. A Rusi su odmah spremni čim treba pucati na civile.