Riječki nadbiskup Ivan Devčić poručio je u propovijedi na svečanoj božićnoj misi u katedrali sv. Vida da do Boga Isusa Krista možemo doći na dva načina te da je važno izabrati jedan od postojećih putova i slijediti putokaze koji nas usmjeruju prema cilju, a putokazi su zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama.
Nadbiskup Devčić rekao je da se do Boga Isusa Krista može doći na dva različita, ali konvergentna načina.
"Prvi je da slijedimo Božju objavu koja nam je dana po prorocima i na koncu po samom Isusu Kristu te je zapisana u Svetom pismu, a drugi je da otkrivamo i slijedimo Božje 'tragove', koji se nalaze otisnuti u 'knjizi prirode.'"
Istaknuo je da je prvi put do novorođenog Spasitelja u Betlehemu doveo pastire, a drugi mudrace s istoka te da svaki od ta dva puta vodi do Isusa Krista.
Na nama je, kaže, da se odlučimo i izaberemo po kojem ćemo ići. "Ni jedan, ni drugi put nije lak, ali s Božjom pomoći, unatoč mnogim preprekama i s ustrajnošću, možemo doći do cilja," naveo je nadbiskup Devčić.
"Kao pastirima i mudracima i nama stoje na raspolaganju ta dva puta: put Božje objave posredstvom stvorenog svijeta i posredstvom proroka.
Molimo da nas Gospodin na jednom od njih približi k sebi u ovom životu, a nakon toga pribroji društvu pastira, mudraca i ostalih svojih poklonika u kraljevstvu, koje je svojim klanjateljima pripravio od postanka svijeta," kazao je u propovijedi riječki nadbiskup Ivan Devčić.
Katolici Isusa doživljavaju kao blagog, moralnog, istinoljubivog,pravednog,milosrdnog. Kao takvom, ne trebaju mu prevoditelji, tumači ni prodavači "njegovih usluga". On je svima i prema svima takav, pa čemu posrednici između Njega i nas? I to posrednici koji žive u svili i kadifi, u luksuzu, s poslugom, s plaćom. Doprinosima koje mi svi plaćamo iz proračuna? i još ubiru milodare od sirotinje koja dolazi naći mir,utjehu i pravednost. Kod koga i od koga? Od onih koji živeći u luksuzu i zaštićeni, propovijedaju onima nevoljnima da u životu moraju izdržati patnje, e da bi po smrti, na Nebesima, živjeli štovani, paženi i sretni? A da se zamijene, pa da svećenstvo živi u znoju lica svoga, teškom i nikako plaćenom radu, u dugovima, neimaštini ..Ali bi zato na Onom svijetu bili štovani, paženi,,?