Mitsko mjesto dogovora SDP-a: Ovdje su i Račan i Milanović često dolazili

Ivica Račan, prije nego što će u siječnju 2000. godine postati sedmi hrvatski premijer, okupio je stranačka kolege, ugledne članove SDP-a i promišljao o predizbornoj, izbornoj taktici, o tome tko će od SDP-ovaca, ali i članova koalicije, činiti novi saziv Vlade. Razgovori, dogovori, ali i silna privatna druženja održavala su se na Račanovoj omiljenoj lokaciji, u prekrasnoj drvenoj vikendici u mjestu Kamanje. Malenom mjestu koje od Slovenije dijeli tek rijeka Kupa koja protječe tik ispod vikendice obitelji Račan. Odmah pokraj njegove je i poveća kuća za odmor njegova stranačkog kolege Josipa Leke. Obojica su tamo, daleko od gradske vreve metropole, pogleda znatiželjnika, kuće za odmor izgradili još 90-ih godina prošloga stoljeća, jedan pokraj drugoga. Toliko blizu da je krošnja jedne dunje, znao je reći pokojni Ivica Račan, stvarala ozbiljan gruntovčanski problem nadvijajući se s Račanova na Lekovo imanje.

Druženja je bilo mnogo, često onih na prekretnici stranke. Sastanke je u Kamanju često imao i predsjednik stranke Zoran Milanović, a na okupljanima u Kamanju bio je i Davor Bernardić. No, aktualni predsjednik SDP-a nikada nije bio u mjestu pokraj Kupe, najmlađoj općini u Karlovačkoj županiji u svojstvu predsjednika SDP-a. Naprotiv, Kamanje je nedavno bilo mjesto okupljanja više od 80 SDP-ovaca koji su ultimativno tražili njegov odlazak s mjesta predsjednika stranke. Kamanje je, zapravo simbolički, postalo mjesto gdje SDP-ovci odlaze da bi zbili redove, izbistrili stavove. Ovoga puta u režiji načelnika Kamanja, SDP-ova saborskog zastupnika Damira Mateljana.

Ispada da je Kamanje mitsko mjesto dogovora SDP-a. No, riječ je zapravo o spletu okolnosti. Ovaj se put poklopio i Dan općine Kamanje, a i jednostavnije je sastanak toga tipa organizirati u mjestu gdje je načelnik SDP-ova osoba. Lokacija svakako oduvijek ima svoje prednosti: Zagreb je blizu, a jednaka je udaljenost ljudima iz središnje Hrvatska, Dalmacije – kaže Damir Mateljan, profesor povijesti koji općinu vodi od osnutka 2004. godine. Od tada stranka u Kamanju nije izgubila ni jedne izbore, pa ni one najtješnje – za Europarlament.

Ipak, pronalazi sudbinsku povezanost SDP-a i Kamanja.

– Činjenica je da je na inicijativu SDP-a 2004. godine u Saboru, s dvije trećine glasova, dakle ne samo glasovima SDP-ovaca, općina Kamanje konstituirana – dodaje Mateljan.

Potvrđuje da je i Zoran Milanović tijekom godina kao predsjednik dolazio tu na sastanke.

Zapravo smo u Kamanju imali više neformalnih druženja, razgovora koji su okupljali i do 50-ak ljudi. Neformalne smo sastanke održavali na neformalnim mjestima – dodaje sugovornik.

No, kako je predsjednik stranke reagirao na zadnje “druženje” i svojevrsnu “kamanjsku deklaraciju”.

– On ne želi odstupiti, no činjenica je da će se do sjednice Sabora idući tjedna ovaj slučaj riješiti na ovaj ili onaj način. Predsjednik stranke stjeran je u kut. On sam govori da odstupiti neće, a svi drugi govore da odstupiti mora. U idućih nekoliko dana to će se riješiti. Jedan je način smjena predsjednika i novi izbori do kraja godine. Drugi je, na žalost, da Bernardić dovede do pucanja stranke po šavovima. Nadam se da do toga neće doći, ali i to je opcija na koju moramo biti spremni. Naime, on želi i smatra da može biti predsjednik Kluba SDP-a što, smatramo, nema pravo po Statutu. Može poslati zahtjev predsjedniku Sabora da to bude, o čemu će zastupnici odlučivati.

Njegova je prijetnja da će nas, ako ga ne podržimo za predsjednika Kluba SDP-a, a nećemo ga podržati, sankcionirati ili izbaciti iz stranke. Ako izbaci 24 zastupnika SDP-a iz stranke, pitanje je što će sa strankom biti. To je nedopustivo i želimo to spriječiti. Duboko se nadam da se to neće dogoditi. Više puta imao je izlaznih strategija, mogao je izići časno. No, kada se čovjek zakopa, teško je izići van. Taj poriv vladanja bez obzira na posljedice je, zapravo, Bandićeva škola – objašnjava Mateljan.

Problemi na ljevici

Smatra da je problem hrvatske ljevice, odnosno liberalno-antiklerikalno-sekularna skupine političara, jer je heterogena, tu je puno manjih stranaka kojima se ljudi, zbog problema u SDP-u okreću, ali te alternative, po Mateljanu, nisu dovoljno jake da preuzmu vodstvu tog dijela biračkog tijela.

– Treba nam jaka oporba lijevoga centra koja će parirati nacionalističko-klerikalno-konzervativnom HDZ-u kakav on sada jest premda ga u osobi premijera Plenkovića takvog ne možemo prepoznati. HDZ je nazadan u uređivanju stvari u gospodarstvu, vanjskoj politici i korumpiran je, posebno na regionalnoj razini. HDZ ne provodi reforme, donese parcijalno nekoliko zakončića, ali se ništa ne rješava. To može funkcionirati dok BDP ide gore 2 do tri posto, a kada to stane, što ćemo onda? Tko će isplaćivati mirovine, gdje ćemo zaposliti radnike. To će se dogoditi, tek nas čekaju problemi, jer imamo ovakvu vlast, a nemamo pravu oporbu koja bi trebala biti korektiv vlasti. Zato i rade što god hoće. Da nije u Karlovcu bilo otkazivanja Bajage, ne bi se toga sjetili ni u Sisku. Sada ćemo stvarno imati listu nečega, u koju će se upisati koju glazbu i koje ćemo filmove moći slušati. U Europarlamentu HDZ je glasao uz Orbana koji govori protiv migranata, kojih u Mađarskoj nema, gdje je prosječna plaća 500 eura. Samo Budimpešta dobro živi, a tamo su socijaldemokrati na vlasti – navodi tek neke od razloga zbog čega je Hrvatskoj važno da se sekularno lijevi dio društva osnaži, da dobije većinu za koju će moći glasati.

– Nije nužno da to bude SDP, ali mora postojati institucionalno jaka stranka koja će moći dobiti izbore i u Vrgorcu, Zagrebu, Kamanju, a to male stranke ne mogu. Možda je došlo vrijeme da se ovakav sustav stranaka u Hrvatskoj uruši. I svi se urušavaju osim HDZ-a, koji je svojim velikim očima i novcem poreznih obveznika uspio pokupovati sve što je na političkoj sceni uspio kupiti – dodaje Mateljan.

Smatra da su Ivica Račan i Zoran Milanović imali svoj jedinstven način vođenja stranke koji je, u vremenima kada su vodili stranku i postali premijeri, imao rezultata.

– Račan je SDP vodio u posebnom vremenu. Radio je vrlo pametne stvari u vrijeme kada je SDP-u bilo predodređeno da nestane, pa je ušao u koaliciju s liberalima i ponudio građanima Hrvatske alternativu. Od konzervativne desnice, koja se držala za korijene rata, ponudio je Europu i ljudi su to prihvatili. Račanova je koalicijska vlada otvorila vrata prema Europi, što je dovelo do toga da 2012. Hrvatska i postane članica EU. Milanovićev SDP naslijedio je Hrvatsku u doba najdublja gospodarske krize. I sve što bi tada napravili ne bi bilo dovoljno da iziđe iz te krize, no tek sada se zapravo vidi koliko su ti, pod navodnicima, najlošiji ministri, udarili temelj gospodarskom rastu, stabilnosti, padu zaduženja. No, dok su se Račan i Milanović bavili Hrvatskom, nisu se stigli, nažalost, baviti SDP-om koliko su trebali. I možda je i to razlog zašto je SDP danas u ovoj situaciji. Ljudi na terenu osjetili su se isključenima, frustrirani time da ne donose odluke, ne kreiraju politiku stranke – objašnjava Mateljan. Bio je i predsjednik SDP-a Karlovačke županije i, kada je pokušao uvesti red u karlovačku organizaciju, naišao je na otpor, a nije prihvaćen ni njegov prijedlog kandidatkinje za županicu.

Kaže da stranka ima ljude koji je mogu voditi danas, od Biljane Borzan, Joška Klisovića i drugih ljudi koji imaju iskustvo, elokventni su, imaju liderske osobine.

A tko će voditi SDP nakon Davora Bernardića, nije briga kojom se zamaraju Kamanjčani. Iako svjesni da je njihovo mjesto često domaćin susreta poznatih SDP-ovaca, više ih zanimaju njihove, lokalne stvari.

Općina s 1200 mještana ima manje od pet posto nezaposlenih, uglavnom ljudi pred mirovinom.

Jedna su od rijetkih općina u Karlovačkoj županiji koja svake godine ima sve više djece u osnovnoj školi; ove ih je godine 17 više nego lani, od čega pet prvašića više. Ukupno ih je 117 u školi u središtu mjesta, smještenoj pokraj crkve, zgrade općine, vrtića, DVD-a, trgovine, kafića i mjesnoga groblja.

– Ljudi su ovdje odlični. Imam ovdje vikendicu već 43 godine, tu na bregu u Malom Vrhu i ne bih je mijenjao ni za jedno drugo mjesto u Hrvatskoj. Kada me nema, a jednom sam dulje bio na liječenju, susjedi su mi kosili travnjak, sve je izgledao kao da sam tamo. Pa, ja sam i pokojnome Ivici Račanu pokazao ovaj kraj i onda su došli on i Josip Leko. Ovo je stvarno odličan kraj. Načelnik je mlad, znam ga otkad se rodio. Što god ikome treba, u općini vam pokušavaju pomoći, nebitno odakle ste i jeste li ičiji ili svoji. Ne bavim se politikom, nisam vjernik, ali sam svojedobno bio najveći donator za obnovu krova na crkvi jer me crkvena arhitektura fascinira – kaže Zagrepčanin Davor Mladinović kojeg smo s prijateljem iz Zagreba susreli u središtu Kamanja.

Kupa je turistički adut

Općina ima Obrt za dadiljanje u svom prostoru koji se brine za 16 mališana, a od fondova EU dobili su 2,2 milijuna kuna za gradnju i opremanje vrtića u prostoru DVD-a. a sa 70 posto cijene sufinanciraju smještaj djece u vrtiću. Odobren im je i projekt Misterion, gradnja arheološkog parka iznad špilje Vrlovka vrijedan 1,7 milijuna eura, od čega će 400.000 eura ostati u Kamanju, ostalo ide Semiću i Metliki.

Većina mještana, njih do 50 posto radi u susjednoj Sloveniji, ostatak u Karlovcu ili u manjim i većim tvrtkama i obrtima u Kamanju.

Nažalost, u strojarstvu su nam plaće oko 4500 kuna, u tekstilu 2700 kuna, što je jako loše, pa ljudi odlaze u Sloveniju. Želimo razvijati turističku infrastrukturu kako bi se i time ljudi mogli baviti. Aduti su nam Kupa, uz koju planiramo i određeni kamp, i špilja Vrlovka. Prostornim smo planom zabranili daljnju gradnju vikendica uz Kupu kako bi domaći ljudi mogli nuditi smještajne kapacitete – objašnjava načelnik.

On, ali i mještani, nam kaže da probleme s migrantima nemaju. Iako su uz granicu sa Slovenijom, uz koju je razvučena i bodljikava žica, ilegalnih prelazaka ima, ali u maloj mjeri.

Inače, Općina ima proračun od 3,2 milijuna kuna, no u Općini kažu da će realizacija biti iznad 15 milijuna kuna zahvaljujući novcu iz fondova EU i nacionalnih fondova. U posljednjih sedam godina Kamanje je iz fondova EU dobilo čak 4 milijuna eura, čime su platili čak 70 posto projekata, od uređenja cesta, sanacije divljih odlagališta, uređenje kulturne baštine, turističke infrastrukture, a svojedobno su bili općina koja je po stanovniku povukla najviše novca iz fondova EU.