Nekad je nedjelja na selu (a i u gradovima) od jutra do večeri bila ritualni dan za cijelu obitelj – za ženu, muža i djecu. Manje-više svi su se ujutro pripremali za misu, temeljitije se umivali nego običnih dana, muškarci su se brijali i umivajući znali su iznad lavora biti goli do pojasa, svi su se odijevali u onu bolju od dvije odjeće koje su imali, jednu “za misu” i drugu “za svaki dan”, svi bi zaboravili obveze iz drugih dana u tjednu, uživali u komoditetu i bezbrižnosti. Poslije mise bio je nedjeljni obiteljski ručak, bolji i obilniji nego drugih dana, a poslije podne svak je imao svoju zabavu – muškarci balote i kartanje, žene druženja i ćakule, a djeca nogomet i druge igre.
Čitam u medijima kako su trgovački sindikati pozvali mjerodavne institucije da napokon urede rad nedjeljom u trgovinama, napominjući kako se u Europskoj socijalnoj povelji “određuje da svaka država donosi svoja pravila poštujući tradiciju i zaštitu radnika”. Na žalost, u nas su strani i domaći trgovački lanci radom nedjeljom pogazili tradiciju, a bez zaštite su ostale inače najnezaštićenije, majke, jer golemu većinu onih koji rade nedjeljom čine žene.
Tužno je gledati kako nedjeljom žene u velikim prodavaonicama skeniraju cijene cijeli dan bombardirane ne baš melodičnim zvučnim signalima koji im potvrđuju da je skeniranje uspjelo, ili kako slažu robu po policama umjesto da doma poslije mise pripremaju ručak i s obitelji blaguju. Neumoljiva logika profitera nadjačala je zadaću države da ljudima osigura elementarnu humanost u poslu koja je među onim vrijednostima zbog kojih smo i čeznuli za samostalnošću. Ateistički je komunizam, zacijelo ne iz kršćanskih pobuda, neradnom nedjeljom štitio radništvo, pa su na taj blagdan vjera, tradicija i obiteljski život bili izrazitiji nego u slobodnoj Hrvatskoj.
Kao što smo prodali banke, velike strateške državne tvrtke, televizijske koncesije..., kao što nismo prisilili strane trgovačke lance da na svojim policama imaju primjerene količine hrvatske robe, odrekli smo se i osnovnih prava zaposlenih ljudi. Poslije smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i s dolaskom na vlast Račanove i Budišine koalicije na početku 2000. godine ubrzava se i širi rasprodaja nacionalnih bogatstava i u svim područjima slabi suverenost države koja se prenosi na europske moćnike. Jedan Račanov ministar je otvoreno priznao – želite li biti član nekog elitnog kluba, svima koji u tom klubu odlučuju treba nešto dati.
Po tom načelu stranci su budzašto pokupovali najprofitabilnija hrvatska nacionalna bogatstva i nametnuli svoje kriterije, kao što su velike bankovne kamate za kredite hrvatskih gospodarstvenika i građana koje su u njihovim zemljama višestruko manje, zatim izbor robe u trgovačkim lancima, rad nedjeljom itd. Bila je to velika cijena malog cilja – ulaska u Europsku uniju koji samo služi vlastima za kićenje a Hrvatskoj donosi vrlo malo koristi.
Otkad smo 2013. godine ušli u EU, osjetno se pojačalo iseljavanje, a malo-pomalo padali smo prema dnu na svim europskim ljestvicama pa su nas pretekle i one zemlje koje su nam nekad bile pojam oskudice i niskog standarda. Ukinuti rad nedjeljom vrlo je lako, treba samo izglasovati zakon koji bi u Saboru sigurno glatko prošao. Ali hrvatske se vlasti boje Bruxellesa podjednako ili kadšto i gdješto i više nego nekad Beograda. Sramotno je što ga se boje i onda kad bi bilo logično i prirodno u svojoj zemlji uvesti pravila kakva vrijede i u drugim zemljama Europske unije.
Ni Crkva se u zauzimanju za neradnu nedjelju nije iskazala. Neki njezini autoritativni i poznati svećenici čak su dijelili ukore narodu što ide kupovati nedjeljom! Nije kupovanje nedjeljom nikakav grijeh, ali je grijeh kad se izostankom zabrane na to kupovanje ljudi navode. Kada bi se čovječanstvu prepustilo da radi samo po svojoj savjesti bez zakona i pravila, samo bi sebe vrlo brzo uništilo. Vjera je i dobra volja i stega, i izbor i zabrana, i spontanost i pravilo, i sloboda i brana samovolji, i poštenje i nametnuto poštenje, i poštovanje obreda i dužnost da ih se poštuje, pomaganje bližnjima i iz ljubavi i iz obveze...
Nedjelja je u povijesnim i biblijskim temeljima takve vjere, Božji i ljudski dan odmora i svetkovanja, dan koji je ušao u čovjekov biološki ritam i mentalni sklop, pa je rad nedjeljom zapravo teško svetogrđe. Ali kao što su u samostalnoj Hrvatskoj, pogotovo u posljednjih dvadeset godina, iznevjerena mnoga očekivanja naroda, iznevjerena je i neradna nedjelja.
>> Pogledajte i ovaj video: Ivica Katavić, predsjednik Uprave KTC-a otkrio zašto su uveli neradnu nedjelju
Nedjeljom trebaj samo kafane da rade i nista vise, sve drugo zatvoriti.