Rad Vijeća HRT-a odraz je opće političke bijede

Hrvatsko se društvo nalazi pred velikim izazovom izgradnje povjerenja građana u građane te građana u različite institucije. Nepovjerenje dovodi u pitanje samopouzdanje građana i cijele nacije te vodi zemlju u kolonijalnu ovisnost i zaostalost.
Jačanje civilnog društva preporučuje se kao univerzalni lijek izgradnje povjerenja.

Civilno zauzeti građani prakticiraju društveno poželjne vrline, vode se normama i vrijednostima, stalo im je do ugleda te nisu pripravni jesti iz ruku političkih elita. Mreže civilno zauzetih građana jačaju uzajamnost i ohrabruju pojavljivanje društvenog povjerenja. Civilne mreže olakšavaju koordinaciju i komunikaciju te pridonose uspješnom i djelotvornom razrješenju dvojbi u kolektivnim akcijama.

Problemi nepovjerenja u slučajevima natezanja oko izbora rektora Zagrebačkog sveučilišta i nejasnoća prilikom prodaje Dukata upozoravaju na razmjere obezglavljenosti naše nacionalne zajednice. 

Profesionalno i civilno zauzeti novinari na HRT-u osnivanjem Foruma 21 promovirali su nove norme i vrijednosti, suprotstavljajući se stranačkom monopolu na televiziji tražili su odgovarajuću ulogu civilnog društva u izboru vodstva HRT-a kao i utjecaj na program javne televizije.

Prvi pokušaj s glomaznim Vijećem, s dominacijom naknadno pametnih Hrvata u članstvu, nije uspio. Kad su pokazali snagu, u kojoj je bilo i destrukcije, vlast ih je bez dijaloga smijenila. Naprasnom smjenom zaustavljena je mukotrpna modernizacija našeg društva odozdo.

Umjesto problemima okrenutog javnog dijaloga i učenja iz vlastitog iskustva, pribjeglo se rješavanju problema zakonom i izborom Programskog vijeća po stranačkim kvotama, a bez kriterija civilnosti za buduće članove. Upozoravalo se da procedura izbora neće privući ugledne građane u javnosti poznate po civilnoj zauzetosti. U tom vremenu Hrvatska je televizija izbjegavala raspravljati o toj temi.

Izborna procedura
I doista, izborom članova Programskog vijeća pokazalo se da ih je veći dio nepoznat po javnom djelovanju. Manjak civilnosti i oskudica socijalnog kapitala Programskog vijeća pokazani su u nemogućnosti ozbiljnog stavljanja na dnevni red problema izgradnje javne televizije kao i, primjerice, vanjske produkcije Hrvatske televizije.

U djelovanju Programskog vijeća prepoznaje se da je hrvatsko civilno društvo samo odraz opće bijede hrvatske politike i da ne može mnogo pridonijeti njezinu uklanjanju. Civilnost članova Programskog vijeća dovedena je u pitanja i samom procedurom izbora glavnog ravnatelja.

Očekivalo bi se da kandidati za glavnog ravnatelja izlože svoje programe Vijeću s kojima bi javnost trebala biti upoznata te da se o predloženim programima može u javnosti raspravljati barem tjedan dana. Članovi Vijeća iz takve bi procedure i odjeka rasprava o predloženim programima mogli izoštriti svoje stavove glede najboljeg kandidata, a građani bi mogli pobliže doznati tko bi i kako sve htio raspolagati njihovim mjesečnim pretplatama u javnoj televiziji.

K tome, glasovanje o izboru glavnog ravnatelja pokazalo je manjak civilne kulture među članovima Vijeća. Civilna kultura u ovom slučaju podrazumijevala bi dijalog, suradnju, odgovornost za preuzete obveze, postizanje kompromisa u ostvarivanju javnog interesa izbora glavnog ravnatelja.

Očito je da u tom civilnom tijelu nitko nije preuzeo inicijativu, pridobio i druge te zajedno svi odredili smjer akcije. Možda su neki članovi ovakvu nakanu odbili zbog nepovjerenja? Zar i lobiranje različitih dionika nije legitimna aktivnost u tako važnom poslu?

Strani instruktori
Predaja praznih listića i bojovna demonstracija kulture MI SMO PROTIV! upućuje na  zaključak da su strani instruktori za razvoj civilnog društva obavili loš posao. Oni polaznike tečajeva nisu obučavali za lojalnost skupini, dijalog i postizanje kompromisa u dolasku do rješenja problema.

Očito su im ulili u uši, ili su polaznici samo zapamtili, konfrontaciju i isključivost u javnom djelovanju. Civilno je društvo u ovom slučaju trebalo potvrditi svoju pitomost, a ne prkos i bojovnost.

Je li razuman, moderan i civilan stav članice Vijeća koja izjavljuje da će glasovati samo za kandidata koji o javnoj televiziji misli kao i ona? A što s tučnjavom? Čini se da je ona dio folklora i manji je problem od nedostatka civilne kulture tijela izabrana po stranačkim kvotama.

Možda GONG može pomoći u nadgledanju poštenog i zakonitog izbora glavnog ravnatelja? Što je rješenje? Novi zakon? U ovom slučaju zakoni bez socijalnog kapitala mrtva su slova na papiru. Kao i prije, javna televizija nije u stanju staviti ovu temu na dnevni red u svom programu, a dijalog je nezamjenjiv čimbenik pozitivnih društvenih promjena.

On može biti lijekom i pomoći u dolasku nove generacije političkih elita. Moderne, odgovorne i poduzetne političke elite moći će računati s Programskim vijećem HRT-a kojem neće manjkati civilnosti.