Premda ćete ovih dana čuti kako predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Danko Radić razgovara s više kandidata za novog izbornika muške reprezentacije, velika je vjerojatnost da će to biti Velimir Perasović (49).
Ako je itko u Hrvatskoj s odobravanjem dočekao vijest o Perasovu otkazu u Valenciji, onda je to bio upravo Radić jer to je za njega savršen scenarij. Dobit će za izbornika trenera u usponu kojem javnost daje prednost, a to čine čak i neki konkurenti, a neće ga morati posebno plaćati jer ga do kraja sezone mora plaćati njegov španjolski klub.
Perasoviću će pak reprezentacija biti novi izazov odnosno prilika da se dokaže u velikom izlogu i da, uz uspjeh reprezentacije, bude ponovno zanimljiv klubovima velike platežne moći iz moćnih košarkaških zemalja.
– Mene je razočarala odluka Valencije, no to je idealno za nas. Peras se razvio u jednog od najboljih trenera u Europi, a još nije dobio priliku na reprezentativnom planu. Ono što je lani igrala Valencija u polufinalu i finalu Eurokupa, to je bila simfonija – ističe najtrofejniji hrvatski košarkaški trener Mirko Novosel i dodaje:
– Peras ima stav kakav sam nekad imao i ja, a to je da trener stalno mora učiti. Premda je i sam bio vrhunski igrač, on koristi svaku priliku da nešto novo nauči.
I doista, dok je bio trener Cibone, koristio je priliku da uči od Novosela. Za razliku od nekih koji su na toj trenerskoj klupi bili poslije njega.
– Bilo je trenera Cibone koji nisu našli za potrebno da popiju kavu sa mnom, a Peras je mene zvao i pitao za savjete. Zapravo, svaki utorak našli bismo se na zajedničkom ručku i raspravljali o aktualnoj problematici.
Kada je odlazio iz Cibone, Peras se i javno zahvalio jedinom živućem hrvatskom stanovniku Košarkaške kuće slavnih.
Učio (k)od najvećih trenera
– Zahvalio je jer sam mu pomogao savjetom u delikatnoj situaciji, u finalu doigravanja protiv Zadra. Nakon što je Zadar poveo 2:0 predložio sam mu da primijeni zonu i to se pokazalo učinkovitim za preokret na 3:2 i osvajanje naslova.
A tu otvorenost prema novim saznanjima Perasu su, čini se, usadili Božo Maljković i Aleksandar Nikolić, trener i profesor s kojima je radio u najslavnijim danima splitskih žutih. Tih igračkih dana prisjeća se Josip Bilić, tada glavni tajni Košarkaškog kluba Jugoplastika:
– Peras je za igranja u tadašnjem Splitu prošao neka razvojna razdoblja. Od vremena kada mu je najbitnije bilo koliko je zabio koševa do igrača koji igra najbolju obranu u momčadi i koji je zahvaljujući tome postao najbolji šesti igraču europskoj klupskoj košarci.
U to vrijeme, Peras je dijelio svlačionicu s Rađom koji ga prati i kao trenera.
– On je stara škola, ali je sposoban za puno toga. Čini mi se da je on Božina škola i da kod njega nema zajebancije. Nekad se više radilo, bilo je više discipline, više se poštivala igra, a manje zvijezde koje glume zvijezde. Igračke slobode u napadu morao si zaslužiti treningom i odnosom prema sportu. Nadam se da će se Peras i u reprezentaciji držati tih načela.
Kakav je Peras bio kao igrač?
– Trebalo mu je neko vrijeme prilagodbe na Maljkovića, a nakon toga je postao jako koristan za momčad. Protiv njega je bilo najteže igrati basket. Izgrebao bi te i istukao kao psa. Osim toga, bio je vrstan šuter, stvarno super igrač– ističe Rađa.
Perasovića kao igrača rado se prisjeća i Mihovil Nakić, tada Cibonin oslonac, a puno godina poslije Perasov sportski direktor u klubu ispod Tornja.
– Premda je bio vrhunski strijelac, Peras je bio tada u sjeni tadašnjih Splitovih zvijezda Kukoča i Rađe. Punu potvrdu svoje igračke vrijednosti dobio je tek odlaskom u Španjolsku gdje je bio najbolji strijelac prvenstva nekoliko sezona. Svojim poštenim odnosom prema radu i igri zaslužio je poštovanje drugih.
Nakić može govoriti i o Perasu kao treneru jer su surađivali dvije godine.
– Pamtim ga po principijelnosti, po poštenom odnosu prema poslu, po pravednosti prema igračima. Inzistirao je na dobroj obrani u kojoj je za svoje igrače tražio i napadačko samopouzdanje.
Nakić je bio omiljeni Novoselov igrač, a čini se da je Novoselov omiljeni trener, uz Acu Petrovića, upravo Perasović:
– Neće mu biti lako jer ovo će biti teži Eurobasket nego onaj u Sloveniji jer je kvalifikacijski za Olimpijske igre. Možemo imati vrlo jak sastav i ako ne bude pogrešaka u pripremama, kao što je bilo za prošli SP, bude li adekvatan izbor sparing-partnera, bit ćemo jedan od kandidata za medalju – kazao je Mirko.
Pezzi: Podsjeća me na T. Ivića
Mirko je bio izbornik reprezentacije bivše SFRJ u njezinim najtrofejnijim danima, osvajačeuropskog zlata 1973. i 1975. i zacijelo jako dobro zna koliko se razlikuje klupska klupa od reprezentativne.
– Nekad trebaš kažnjavati, nekad maziti. Ja sam na EP-u 1975. imao žestoki okršaj s Ćosićem nakon čega je on postao najbolji igračtog prvenstva. Iste te godine na Mediteranskim igrama imao sam kratki okršaj s Dalipagićem nakon kojeg je on bio izgubljen u svemiru. Kao izbornik moraš jako dobro poznavati psihu igrača radi uspostavljanja odnosa s drugim igračima. No, s obzirom na to da je bio vrhunski igračvjerujem da će njemu biti lakše shvatiti psihu igrača.
U to je uvjeren i kolega Edo Pezzi.
– On vam je trener koji zna samo za obitelj i košarku. Studiozan je i pedantan i strahovito me podsjeća na Tomislava Ivića koji je također bježao od novinara kojima ne vjeruje. On vam je malo svoj, a kao igračkošarku je volio kao Dražen Petrović, nije mu bilo teško trenirati niti tri puta dnevno.
Kao igrač, Peras je bio tri puta europski klupski prvak, a s reprezentacijom SFRJ bio je svjetski i europski prvak. U majici Hrvatske osvojio je olimpijsko srebro te dvije svjetske bronce i sve to čini ga igrački trofejnijim od bilo kojeg bivšeg hrvatskog izbornika (Novosel, Petrović, Skansi, Spahija, Repeša, Vranković). S obzirom na to da je za igračke karijere imao trenere poput Maljkovića, Ivkovića, Pavličevića, Skansija i Novosela (EP 1993.), ne bi nas čudilo da neke od njih nazove da s njim podijele svoja iskustva oko načina rada u reprezentaciji koji je svakako drukčiji od onog u klubu.
Neposredno nakon igračke karijere Peras je bio sportski direktor Splita (2003./2004.) kada je ovaj klub osvojio svoj posljednji naslov prvaka Hrvatske, a trenersku je karijeru započeo u Sevilli. Prvi veliki klub bila mu je TAU Ceramica, koju je morao napustiti zbog problema sa zdravljem, a nakon toga vodio je još i Estudiantes, Cibonu, Efes Pilsen i Valenciju na čijoj je klupi zaslužio i status trenera godine u Španjolskoj za 2014. godinu.
>> Perasović dobio otkaz u Valenciji, preuzima li hrvatsku reprezentaciju!?