Srednjoškolske razmjene, studiranje i stipendije najveći su poticaj mladima za odlazak u inozemstvo. Na to ih potom motivira i stjecanje novih iskustava, osobni razvoj i osamostaljivanje, a najmanje njih spremno je otići zbog zaposlenja ili stažiranja te nezadovoljstva situacijom u zemlji, kao i zbog političkih razloga.
Oni mladi koji razmišljaju o preseljenju u inozemstvo većim dijelom još nemaju jasnu vremensku perspektivu kada bi točno otišli iz Hrvatske, a drugi dio mladih razmišlja o odlasku nakon završetka jedne životne faze ili ako uskoro ne uspiju naći posao. A kada bi se odlučili za odlazak, najviše njih krenulo bi put Njemačke i Velike Britanije, ali zanimljive su im i Austrija, Švedska, Irska, Nizozemska i SAD.
Ispitano 56 ljudi iz 5 gradova
Rezultati su to istraživanja “Iskustvo migracije mladih i odlasci mladih iz Hrvastke” koje su provele Dunja Potočnik i Mirjana Adamović iz Instituta za društvena istraživanja, a predstavljeni su jučer na konferenciji “Zašto mladi odlaze iz Hrvatske?” koju je u Novinarskom domu organizirala Zaklada Friedrich Ebert Stiftung. Istraživanje je obuhvatilo 56 ispitanika iz pet gradova (Čakovec, Osijek, Rijeka, Split i Zagreb), u dobi između 19 i 29 godina, koji do tada nisu imali bogato iskustvo boravka u inozemstvu.
Iako je najveći dio mladih ispitanika podjednako svjestan pozitivnih i negativnih posljedica emigracije, ima među njima i onih koji zasad ipak biraju ostanak u Hrvatskoj. Razlozi kojima to potkrepljuju većinom su: odgavarajuća klima te kvaliteta i stil života, vezanost uz obitelj i prijatelje, ali i osjećaj društvene odgovornosti te želja za sudjelovanje u promjenama nabolje.
Manji dio se za ostanak opredjeljuje jer su zadovoljni trenutačnim životom, a dio njih strahuje i od barijera pri snalaženju u inozemstvu (nepoznavanje jezika, uvijek si stranac).
Osim rezultata istraživanja, autorice su ponudile i izlaz, rješenja koja bi pomogla da se egzodus mladih iz Hrvatske barem donekle zaustavi, a to su: djelatna pravna država, proaktivne demografske i socijalne politike, obrazovna reforma, poboljšanje ekonomskih pokazatelja, društvena klima i stvaranje uvjeta koji bi privukli mlade koji su već otišli.
– Nažalost, možemo očekivati da će se trend odlaska mladih nastaviti i dalje. No ako želimo nešto promijeniti onda to trebamo učiniti što prije jer je dio mladih spreman čekati do nekog roka. Kada taj rok istekne onda je kasno, oni odlaze. Bitna je i lokalna razina, jer ako se na toj razini učine pozitivni pomaci mladi će ostati – kazala je Dunja Potočnik dodavši da je manji dio ispitanika naveo i to da je u našoj zemlji teško živjeti i zbog svjetonazorskih razloga te sve većeg utjecaja Crkve.
Populističke mjere
– Mlade se u nas pita, ali to većinom čine samo novinari i stručnjaci istraživači. Mlade ništa ne pitaju oni koji kreiraju politike. Razlozima odlaska mladih iz zemlje bavimo se na razini istraživanja i novinarskih priča, a ne na razini donošenja politika. A kod nas se ne donose politike, već samo pojedinačne i često populističke mjere oko kojih nema izgrađenog sustava. Mladi žele sudjelovati u kreiranju politika, svojih života i života svoje okoline. Mi samo brojimo koliko mladih odlazi preko granice, a ništa ih ne pitamo. Da se mlade ignorira svjedoči i to što Hrvatska već dvije godine nema Vladin Savjet za mlade, a iako je Nacionalni program za mlade, donesen za razdoblje 2014.-2017., istekao, rad na novom programu za vrijeme od 2018. do 2021. nije ni počeo – odrješit je Josip Miličević iz Mreže mladih Hrvatske.
Iva Tomić iz Ekonomskog instituta navela je u raspravi nekoliko pozitivnih efekata iseljavanja (povratak obrazovanih koji potom svoja znanja primjenjuju u svojoj zemlji, doznake iz inozemstva, smanjenje stope nezaposlenosti) te nekoliko negativnih (iseljavanje cijelih obitelji, smanjenje porezne baze), a na kraju je ustvrdila da “bez mladih nema ekonomskog rasta”.
Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja naveo je da mlade na odlazak iz Hrvatske tjeraju dugotrajni i kratkotrajni trendovi. Među dugotrajne uvrstio je visoku stopu korupcije (zapošljavanje preko veze, pad profesionalne odgovornosti, nestanak poštenja...) te nepovjerenje u Vladu i Sabor, a među kratkotrajne nestabilnost posljednjih nekoliko vlada, političkih koalicija i političkih reformi.
Na konferenciji nije bio nitko iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku jer organizator nije Ministarstvu poziv ni uputio.
Ja bas nisam vidio da se Hrvatska napusta kako vi to svaki dan tvrdite i kako bi htjeli. Ali mora se priznati da vam propaganda ide.