'To je poniženje za generala HV-a. Radije ću u zatvor nego guliti krumpir'

Ja sam vojnik i radije ću u zatvor nego guliti krumpir ili čistiti ulice – kazao nam je odmah, čim smo se susreli, umirovljeni general HV-a i bivši pomoćnik ministra obrane Ljubo Ćesić Rojs. Njemu je, naime, Vrhovni sud u svibnju ove godine potvrdio presudu Županijskog suda iz 2014. godine, kojom je osuđen na rad za opće dobro te mora državi vratiti i 3,2 milijuna kuna, za koliko je oštetio Republiku Hrvatsku.

Proglašen je krivim jer je kao pomoćnik ministra obrane i načelnik Sektora za gospodarenje MORH-a otpisao Hrvatskom dragovoljcu tri milijuna kuna duga, a klubovima iz Hrvatske i BiH omogućio besplatno korištenje ugostiteljskih objekata MORH-a. Sada je dobio poziv Ministarstva pravosuđa da se 31. srpnja javi na izdržavanje kazne.

– Vrhovni sud donio je takvu presudu, ali meni je žao što suci očito nisu do kraja pročitali žalbu koju sam napisao. Mislim da bi tada dobro razumjeli vojnu terminologiju iz koje bi se vidjelo da nema nikakve krivice u tom kaznenom dijelu koje mi se pripisivalo, i za koje me se progoni već 18 godina – govori Rojs.

Podnio je zahtjev za obnovu postupka na Županijskom sudu jer, kaže, vjeruje većini sudaca i većini članova državnog odvjetništva, bez obzira na to što su ga progonili.

– Najviše vjerujem glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu. On će, kada dobije spise, vidjeti na temelju čega tražim obnovu postupka. Dokumenti koje su koristili protiv mene su krivotvorina koja je 18 godina kružila naokolo. Zahvaljujući mom kolegi i suborcu, potpredsjedniku Vlade i ministru obrane generalu Damiru Krstičeviću, sva će se ta ljaga s mene isprati. Dao mi je nove dokumente koje pobijaju sve te lažne optužbe na moj račun.

Dokumentacija koja je meni podvaljena su pravilnici iz 1995. godine. Ja sam postao pomoćnik ministra obrane 30. lipnja 1998. Moj tadašnji ministar, nakon smrti Gojka Šuška, postao je Andrija Hebrang. On je sve te pravilnike koji su prije vrijedili, pa tako i pravilnik iz 1995. godine, stavio izvan snage 20. srpnja 1998. godine. A sve odluke o zapovjedništvu stana koje je promijenilo ime u Upravu za gospodarenje isto je stavio izvan snage 27. srpnja 1998., što meni ide u prilog. Ja sam samo radio svoj posao, provodio zakone i propise Republike Hrvatske. Ako ima bilo kakvog kaznenog djela, pa i za kutiju žvakaćih da sam se okoristio, neka me se osudi i spali. Zato mi je žao što mnogi suci i državni odvjetnici ne razumiju kad ja govorim jer doista nemam potrebe lagati – govori povišenim tonom.

Ipak, napominje kako i dalje vjeruje u neovisno sudstvo i u pravdu koja je spora, ali dostižna.

– Još jednom ponavljam: javit ću se na izdržavanje kazne, ali krumpir guliti neću, radije ću ići u zatvor godinu dana. Zamislite koje je to poniženje za generala Hrvatske vojske, čovjeka koji je pošao od običnog vojnika i proveo 2150 dana na terenu! Pa to je poniženje za mene i moju obitelj, prijatelje i suborce, da ja gulim krumpir, kaže i dodaje: – Poštivat ću svaku odluku suda, vjerujem da će uvidjeti moju nevinost kada uđu u to more papira i vide nove dokaze do kojih su mi pomogli doći generali Damir Krstičević i Ante Gotovina, kaže pitajući se gdje je tu njegov grijeh.

– Što je u stvari moj grijeh? Što sam omogućio jednom nogometnom klubu, Croatia Zmijavci iz Imotskog u siječnju 1998. godine da budu u našim objektima koji su bili prazni? Pa dvoje njihovih pripadnika dali su živote oko Golubova kamena kada se oslobađalo zaleđe Dubrovnika. Kakav bih ja bio licemjer, kolega i suborac kada ne bih dozvolio tim razvojačenim hrvatskim braniteljima da borave u tim prostorima? Nitko ne govori da sam ja te ljude pozivao, po zapovijedi Franje Tuđmana i ministra Gojka Šuška, na obranu domovine i oslobađanje Knina. Pa ti ljudi su ušli u Grahovo kada sam rekao da je Grahovo hrvatsko, jer da je srpsko zvalo bi se Pasuljevo.

Žao mi je što ti suci nisu čitali žalbu do kraja jer ja sam je osobno pisao narodnim jezikom, a ne odvjetnici. Jer niti jedan odvjetnik ne bi mogao napisati takvu žalbu. Odvjetnici samo pišu da je povrijeđen ovaj ili onaj članak. Mog odvjetnika koji me branio svih tih 18 godina, mog prijatelja još prije 90-ih, Željka Olujića, u žalbenom postupku zamijenio sam Vesnom Škare-Ožbolt. Kad je vidjela što je sve u mom spisu, zgražala se da to u povijesti njezina dugogodišnjeg rada pravne struke nije vidjela. Pitala je zašto mi to čine i zašto su mi sve to zapakirali, govori general Rojs koji uz presudu od godine dana rada za opće dobro mora vratiti i 3,2 milijuna kuna glavnice u državni proračun.

– Istina! Još su mi natovarili da moram vratiti 3,2 milijuna kuna plus kamate od 1999., a to je oko 15 milijuna kuna, čime je ugrožena moja obitelj. Otkud mi taj novac? Ja sam Hrvat s najdulje blokiranim računom i ovrhom od 2008. godine, nakon onog famoznog pretresa mog stana. Tada su mi tražili topničke dnevnike, a nakon toga pretresli su stan i generalu Rahimu Ademiju.

Naredbu za traženje topničkih dnevnika izdali su članovi moje stranke, HDZ-a. Tada je ministar unutarnjih poslova bio Tomislav Karamarko, inače moj prijatelj. Ali čovjek koji je bio zadužen za sve te Haaške zahtjeve, među kojima i traženje nepostojećih topničkih dnevnika, današnji je potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić. On je tada tražio topničke dnevnike. Kod mene nisu ništa tada našli jer ti topnički dnevnici nisu ni postojali. Pa nisu tražili te dnevnike da bi pomogli generalu Anti Gotovini, već da bi mu odmogli i napakirali mu krivnju – govori Rojs koji se zadnjih godina stalno vuče po sudovima zbog čega smo ga upitali od čega uopće živi i bavi li se kakvim biznisom?

– Pokušao sam se baviti građevinom. Ali gdje god bih se pojavio, recimo u Sisku, u dijelu gdje je većinsko srpsko stanovništvo, kada bi ljudi shvatili da sam to ja, nakon deset dana prekinuli bi mi ugovore i nisu mi dali više da radimo. Iako su svi bili prezadovoljni radovima koje izvodimo. Moram priznati da sam puno dužan i posuđujem novac da preživim. Ima puno i ovrha i svega. Ali pomažu mi najviše oni ljudi kojima ja nikad u životu nisam pomogao. A oni kojima sam pomagao, oni se naslađuju i smiju se te kažu “majku mu njegovu, kada je nama toliko pomagao, koliko li je sebi više uzeo“. Narod je takav, ali, zahvaljujući dobrim ljudima, ja se izdržavam – potišteno govori Rojs napominjući kako će iz svega toga on izaći uzdignute glave i uvijek će govoriti istinu.

– Sve što sam do sada govorio, pokazalo se da sam u pravu. Imate snimku na YouTubeu pa pogledajte što sam još 2007. govorio za tadašnjeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera. Isto tako, govorio sam kako u državi vlada građevinska mafija, nažalost, mnogi “domoljubi“ gledaju svoj interes i svoj džep. Sjetit ćete se moje izjave “tko je jamio, jamio je“? I dan-danas stojim iza nje. To je povijesna izjava – kazao je Rojs koji se dobro nasmijao na moje pitanje je li general Rojs jamio?

– Rojs nije mogao jamiti… ja nemam niti jedne dionice. Možete provjeriti, ništa nisam dobio niti išta imam. U pretvorbi nisam sudjelovao i nisam se okoristio. Ja sam bio pomoćnik ministra koji nikada nije koristio službenu karticu, što se može provjeriti. Nisam imao ni službenog vozača. Pitajte moje nadređene. Ono što sam dobio je 12 medalja i čin zbog ratnih zasluga. Nisam ja nigdje kupio te činove i medalje. Zato neću dozvoliti poniženje da idem guliti krumpir, a pogotovo ne pred godišnjicu Oluje.

Ja ću ići u Knin i neka me uhite u Kninu. Kada me nisu četnici ubili 5. kolovoza 1995., neka me sad 22 godine poslije uhite ako sam nešto kriv i stave u maricu, strpaju u zatvor, ali guliti krumpir neću – kategoričan je Rojs koji nam nije htio otkriti visinu svojih dugova, iako se u javnosti nagađalo o svoti od oko 200 tisuća eura.

– Istina je da sam jako puno dužan, ali ne volim govoriti o svoti zbog svoje djece. Zdrav sam i, ako Bog da, kada prođu svi ovi procesi, radit ću i sve podmiriti. Dug je daleko veći od 200 tisuća eura. Tražit ću posao vani, što sada, dok sam u procesu i pod svim tim embargima, ne mogu. Vi znate da se na mene radi pritisak i od 2001. sam na crnoj listi osoba kojima je zabranjen ulazak u SAD. Isto tako, zabranjen mi je bilo kakav transfer novca. Sada ne mogu izvaditi niti potvrdu da se protiv mene ne vodi nikakav postupak – žali se Rojs otkrivajući nam svotu koja mu ostane od mirovine koju dobiva.

– Ja imam zaštićeni račun i dobijem 3750 kn i s tim ne mogu živjeti. Sve ostao mi skidaju i uzimaju zbog ovrha. Znam da će se mnogi ljudi naslađivati kad ovo pročitaju, ali ne dajem im gušt. Ima još dobrih ljudi koji znaju moju situaciju i kažu: „Generale, samo izdrži i sve će to proći, ničija nije do zore.“ Dok ja jedva preživljavam i dok mi redovito skidaju sve ovrhe i kredite, velike Hrvatine i vojskovođe koji su digli 500 milijuna eura kredita od Hypo Banke pobjegli su iz Hrvatske i ne vraćaju ništa – govori Rojs potvrđujući kako je istina da prima dvije mirovine, iz Hrvatske i iz BiH.

– Da, imam dvije mirovine, i u Hrvatskoj i u BiH. To je točno. Dobivam i za taj dio što sam bio u BiH. Taj je dio isto pod kreditima koje vraćam. Imam oko 4 tisuće kuna, ali to sve ode na velike kredite koje imam. Pa, blokiran sam na 3 milijuna kuna. Sve je po zakonu. Dobivam mirovinu koju sam dolje zaslužio, ali ju ovrše krediti. Isto tako, ja sam na prostorima BiH radio i u firmama prije rata, od 1976. do 1982. godine. Imam i dolje radni staž i sve je po zakonu. Ako promijene zakon, neka mi ukinu i mirovinu pa, brate mili, sve po zakonu – objašnjava Rojs koji je, među ostalim, bio na sudu i pod optužbom da je zadržao novac za obranu generala u Haagu.

– Istina je da sam bio i pod tom optužbom. Kada sam išao u Mostar, uplatio sam na račun Brune Stojića u Hypo Banku, nakon pet dana novci su sjeli na njegov račun, iz Interpola je odmah došlo da se mora blokirati račun i tada sam saznao da sam na toj crnoj američkoj listi jer „pomažem teroriste“. I od tada su još veći pritisci na mene od međunarodne zajednice. Na toj listi sad smo ostali samo Valentin Čorić koji je u Haagu i ja. Imam tu velikih problema jer i u BiH ne mogu dići mirovinu preko računa, niti u Hrvatskoj niti bilo gdje. U stranoj zemlji nemam šanse otvoriti bilo kakav bankovni račun. Ja sam jedini čovjek kojem su uistinu ugrožena temeljna ljudske prava. Ja uopće nemam nikakve kartice da bih mogao na bankomatu dići kakav novac. Samo keš na ruke što je u neku ruku i dobro. Kada su mi blokirali 5 tisuća eura koje sam poslao Haagu, vidjelo se da nisam osobno zadržao novac, već je to bilo od Interpola i to me oslobodilo krivnje – kazao je general Rojs ističući kako nije u kontaktu s hrvatskim generalima iz BiH koji se nalaze u Haagu jer je i sam potencijalni optuženik.

– Već 18 godina istražuju mene i još neke ljude, ali neću im spominjati imena. Ja ne mogu pobjeći od toga ako podignu optužnicu protiv mene, iako ništa nisam skrivio. Nažalost, ta šestorica Hrvata koja se danas nalazi u Haagu, optužnice su podignute na temelju dokumenata koji su stigli iz Hrvatske, nisu stigli ni iz BiH ni iz Srbije. U Haagu se ne sudi Hrvatima iz BiH, već Hrvatskoj, Franji Tuđmanu i Gojku Šušku – uvjeren je Rojs tvrdeći kako nikada službeno nije isključen iz stranke HDZ zbog njegovih istupa u javnosti koji su „naštetili stranci“.

– Nikada nisam dobio papir da sam isključen iz stranke, da nanosim štetu. Ja HDZ-u donosim samo dobro. Nisam bivši, već sam ja HDZ. Mogu mene izbaciti iz HDZ-a, ali ne mogu HDZ iz mene. Ja sam među prvih stotinu koji su 1989. stvarali HDZ. Nitko me nije prisilio da se učlanim. Ja sam postao član HDZ-a prije nego je stranka registrirana. Tada se još nije znalo hoće li to biti Hrvatski demokratski zbor ili Hrvatska demokratska zajednica. Ako ću ja jednog dana biti na nekoj dobroj funkciji u HDZ-u, mnogi neće imati mjesta tamo i HDZ će se vratiti na ono gdje je bio od 1989. do 2000. godine i vratit će se onim korijenima i temeljima kakav je bio.

Ističe kako sa sadašnjim političkim vodstvom, s pojedincima, ima odlične odnose.

– Konkretno, s predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem koji uživa moju apsolutnu podršku. Rekao sam mu nedavno na sastanku u Hrvatskom generalskom zboru da ima podršku nas 80 posto, ali ga nema 80 posto u Predsjedništvu HDZ-a, i tu treba napraviti reda. Sve zlo tu leži – tvrdi Rojs.

Njegova je teza kako Plenković još uvijek nije u potpunosti predsjednik HDZ-a jer ne drži sve konce u svojim rukama.

– Iako u javnosti izgleda da drži sve konce u rukama, to nije tako. Treba mu pomoći da očisti to sve. Imam osjećaj kao da se on boji nekih ljudi unutar stranke. Unutra su isprepletene mreže i kada bi očistio dvojicu-trojicu, mreža bi se rasprsnula i svi bi kao miševi popadali dolje i ne bi se smjeli javiti. Bojim se da tu Plenković nema dovoljno hrabrosti i odlučnosti. Sada bi trebao pokazati hrabrost poput one kad je smijenio Mostove ministre. Tako treba očistiti i HDZ. Mora se pokazati hoće li biti lider.

Kaže da mu je jako zanimljivo pratiti rad Sabora.

– Kada gledam Sabor, vidim da ima dosta ljudi iz različitih stranaka koji se pripremaju za rad i spreme govore. Zalažu se za zakone koje će biti dobri svima. A imate i onih demagoga iz kojih vrije mržnja, kojima bih ja, kad bih bio gore, najradije drmnuo pljusku i izvukao uši, da se poklope ušima i čučnu dolje ispod stola. Ima dosta i kvalitetnih zastupnika. Ali, tko sam ja da ocjenjujem njihov rad? Jedno je sigurno: da sam sada u Saboru, bio bih daleko bolji nego 2003 i pripremao se za raspravu. Iako su mi se tada svi smijali dok sam govorio, ali pokazalo se kako sam bio u pravu. Sjećate se što sam govorio o Piranskom zaljevu? I o sporazumu između Račana i Drnovšeka? Kad sam govorio i o gospodarskom pojasu? O toploj braći, da će doći zakoni i za njih? Kada sam rekao “tko je vidio da pijevac na pijevca skače”, svi su mi se smijali. A evo, došao je zakon pa će još i djecu usvajati.

Donose nemoralne zakone, vražje zakone. Ne samo kod nas, u cijeloj Europi to ide naopako. Ali morat ćemo se vratiti na pravi put, onako kako je Bog stvorio i odredio. Kad muško s muškim spava, to treba biti kažnjivo, a kad muško i žensko spavaju zajedno, treba biti nagrađeno.