“Radim najbolju sarmicu na svijetu. Barem tako kažu!”

Ove godine ne radim za sam doček Nove godine pa ću tu večer dočekati u toplini doma, a poslije ću prošetati s prijateljima po gradu – veselo je otkrila svoje novogodišnje planove pjevačica i voditeljica Sanja Doležal i dodala: – Obožavam Zrinjevac koji mi je blizu stana pa ću vjerojatno tamo provesti prve trenutke 2014.

Iza nje je godina preokreta, izazova i povratka na televizijske ekrane, s kojih nam svaki dan uljepša ranim pozdravima iz emisije “Dobro jutro, Hrvatska”. Rado nam je ispričala još poneku crticu iz svoje, uskoro lanjske 2013. godine.

Koji su vam bili najbolji trenuci godine na izmaku?
– Ne mogu izdvojiti neke najbolje trenutke. Ipak, možda matura i upis sina Luke na fakultet te poziv na rad na televiziji.

Što želite u Novoj godini?
– Odgovori na takva pitanja uvijek zvuče patetično, ali zaista želim samo zdravlja i prosperiteta svima.

Dio mene je nepovratno nestao

Što će se u vašem domu naći na novogodišnjem stolu?
– Kao i kod većine naših ljudi obavezna je pečenka, francuska salata i sarmica za nekoliko dana. Moja obitelj i prijatelji kažu da je moja sarma najbolja na svijetu! Vjerojatno nije, ali ponosim se kako je fina.

Ljude često u blagdansko vrijeme uhvati i nostalgično raspoloženje. Jeste li i vi skloni takvim fazama?
– Ovo su drugi Božić i Nova godina koje dočekujem bez supruga Nenada. Prije me za blagdane nisu hvatali tjeskoba i neraspoloženje, ali danas je tuga uvijek prisutna.
Sa suprugom ste proveli više od pola života. Bio je pokretačka snaga benda, vaše obitelji, vedar duh svake zabave. Kako se nosite s tim golemim gubitkom?
– Teško je izgubiti voljenu osobu.Svatko se s time nosi na svoj način. Dio mene i mog dosadašnjeg života je nepovratno nestao. Nikada se više neće vratiti, ali sretna sam jer sam proživjela predivne godine sa svojim suprugom, imam djecu i mnoštvo uspomena. Ipak, od uspomena se ne može živjeti.Život mora ići dalje, drugačije, ali naprijed. Tko zna što nosi već sutra.

Je li vam još uvijek najgore kada vas ljudi pitaju kako ste?
– Kako dani prolaze, ljudi vjeruju da sam preboljela. Nikada ne preboliš, samo naučiš živjeti s tom boli. Zašto da vam pričam kako se osjećam kada ugasim svjetlo u spavaćoj sobi, zašto se ujutro budim uplakana i to pokazujem svima. Svatko nosi svoj križ i svoju bol. Ja to nosim u sebi i u trenucima samoće.

Uvijek sam bila optimist

Ipak, zračite zaraznim optimizmom.
– Uvijek sam bila optimist. I u teškim situacijama u životu znala sam reći da će biti bolje. Ne znam odakle mi to, vjerojatno su geni koji su oblikovali moj karakter. A i iskustvo ovih mudrih i zrelih godina naučilo me da poslije kiše uvijek zasja sunce.

Koji su planovi Novih fosila u 2014. godini?

– Upravo je pred Božić izašao naš live CD, snimka velikog koncerta koji smo održali u Sloveniji prije tri godine. To je bila želja mojeg supruga, jer Novi fosili dosad nisu imali live CD. Htjeli smo našoj publici ostaviti zapis kako zvučimo danas, osnaženi mladim glazbenicima i pratećim pjevačima. Vjerujem da će nam to dati poleta za nove koncerte pa razmišljamo o povratku u manje prostore poput kazališta jer naša publika voli doći u lijepu dvoranu, sjesti i uživati zajedno s nama. Ova, 2014.  je jubilej, 45 godina od osnutka Novih fosila pa bi bio red da to obilježimo i takvom turnejom. Možda čak i oproštajnom.

Nisam osoba od konflikata

Čini li vam se da vam je scena zapisana u kodu od rođenja?

– Od malih nogu sam voljela pjevati i glumiti, ali nisam razmišljala o tome kao o životnoj profesiji. Upisala sam sociologiju, a osim brojnih turneja i nastupa koji su se odvijali usporedo sa studijem, u njemu me zaustavila i statistika. Nije mi žao što mi je život otišao drugim smjerom.
Kako se osjećate opet u ulozi voditeljice?
– Nisam to radila nekoliko godina i bila sam presretna kada su me pozvali u redizajniranu emisiju “Dobro jutro, Hrvatska”. U početku sam bila prilično prestrašena i ukočena, ali sada sam potpuno opuštena. Sretno se budim ujutro i jedva čekam početak emisije.

Kako vam je ustajati svaki dan prije pet ujutro?
- Više od dvanaest godina, otkad su mi djeca krenula u školu, budim se rano. Nije mi teško ni sada, bioritam se prilagodi i radije rano legnem. Osim toga, volim poslije posla imati cijeli dan pred sobom.
Mediji vas sve ove godine prisutnosti u javnosti nikada nisu uspjeli povezati s nekim skandalom.
– Nisam osoba od skandala i konflikata. Svatko od nas ima neke događaje iz života koje bi rado sakrio od drugih, ali ja se nemam čega sramiti. Nije bilo potrebe da u počecima karijere skandalima dolazim na naslovne stranice. Mediji su podržavali sadržaj onoga čime se bavim, a ne ambalažu.

Stalno ističete da bez strasti život ne vrijedi. U kojim strastima trenutno uživate?
– Sve što radim, nastojim raditi sa strašću. Trenutačno mi je posao na prvom mjestu, razmišljam kako biti još bolja.
Čime se bave vaš sin Luka i kći Lea?
– Luka je student matematike na PMF-u, bori se s učenjem, a Lea je u klasičnoj gimnaziji i već razmišlja što bi dalje. Ona je još velikim dijelom u glazbi i sanja o odlasku na glazbenu akademiju u Ameriku. Vidjet ćemo... Ja sam im uvijek podrška, a oni moraju izabrati svoj put.

Kada smo zadnji put razgovarali, imali ste problema sa štitnjačom, a to zovu i bolešću gutača, odnosno osoba koje sve trpe i ne znaju lupiti šakom o stol. Jeste li naučili s vremenom reći dosta?
– Godinama je štitnjača pod kontrolom, došla sam u neke godine kada me rijetko što može uzrujati i povrijediti. Prošla sam veliku bol i znam da se ne vrijedi nervirati zbog nevažnih stvari i nesretnih ljudi koji često zbog svoje nesreće znaju povrijediti druge.

Želim na put oko svijeta

Velika ste vjernica. Kako vam se sviđa papa Franjo?
– Sviđa mi se. Njegovim dolaskom zapuhao je neki novi vjetar u Vatikanu koji se širi svim crkvama diljem svijeta. Vjerujem da će donijeti puno dobroga i u crkvu i među vjernike.
Kada ćete se odvažiti na put oko svijeta koji dugo priželjkujete?
– Čim skupim dovoljno novca. Odvažila sam se ja već prije, ali za putovanja uvijek nedostaje, pogotovo u današnjim vremenima kada ljudima nedostaje za osnovne životne potrebe.

Nekoć ste željeli za 50. rođendan skočiti padobranom...Prošao je i 51. rođendan bez skoka. Hoće li se to ostvariti za jednog od sljedećih godina ili već u 2014.?
– Ne, odustala sam od skoka padobranom. Pronaći ću drugu skrivenu želju za neki idući rođendan.