'Radio sam u policiji pa znam kako je kad si meta, ali ovo nisam ni sanjao'

Pri odobravanju HBOR-ova kredita nije bilo elemenata kaznenog djela, potvrdio je prošli tjedan DORH, čime je i donekle završilo teško razdoblje za bivšeg pomoćnika ministra financija Branka Šegona i njegovu obitelj. No, nastavlja se istraga nad njegovom imovinom. Pretpostavlja tko je njegov poslovni život gurnuo u medije i proglasio ga spornim, no zasad s imenima ne izlazi. Ne žali što je svojedobno prihvatio Linićev poziv za rad u Ministarstvu, no ubuduće ostaje samo u poslovnom svijetu.

:: Nakon što je potvrđeno da nema ništa spornog u kreditu HBOR-a, najavili ste tužbu protiv Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, ali i moguće još neke?

Da, odvjetnik je podnio tužbu Upravnom sudu na takvu odluku Povjerenstva. Naime, u odluci povjerenice za sprečavanje sukoba interesa tvrdilo se da postoji sukob interesa, ali su i utvrđene činjenice poput one da sam nanio štetu HBOR-u i Ministarstvu financija, da kredit nije zakonski utemeljen niti da su standardi i procedure poštovani pri njegovu dobivanju. Dana je i maksimalna novčana kazna jer nisam o kreditu izvijestio tadašnjeg ministra financija, no to nije bila moja obveza. Osim toga, zakon kaže da se postupak može provoditi protiv dužnosnika, što ja nisam od 6. veljače, iako oni tvrde da da jer primam naknadu. Ako postoji povreda nekog propisa, onda to ne provodi Povjerenstvo, nego DORH, kao neovisno pravosudno tijelo. A DORH je jasno rekao da nikakvih zloporaba oko kredita nije bilo. Što se tiče drugih tužbi, je li netko oklevetao ili zlorabio položaj, to još nisam razmatrao.

:: Pretpostavljate od koga je krenulo?

Sigurno je bilo ciljano jer priča o kreditu obiteljske tvrtke koju vode moja djeca objavljena je javno još prije godinu dana, pa tada nikome nije bilo ništa sporno, a onda u siječnju ove godine odjednom postaje. Od koga je krenulo, ne znam i ne bi bilo pravedno da u nekoga upirem prst.

:: Ali pretpostavljate. Netko iz Vlade?

Da, pretpostavljam, ali ću to sačuvati za sebe. Vrijeme možda pokaže sve.

:: Istraga se nastavlja nad vašom imovinom, ima li što spornog?

Postojala je 2010. anonimna prijava zbog moje imovine, u vrijeme kada sam imao stan od oko 70 kvadrata kupljen na kredit. Iako nam je rečeno da je predmet završen, krajem 2012. istraga se proširuje i na hotel i pitanje kako je kupljen te se traži uvid u kredit HBOR-a. Kada je izbila afera početkom ove godine, sva je ta dokumentacija iznesena u medije. Pa čak i stan koji sam u međuvremenu prodao. Ako nije bilo nerazmjera, pitam se zašto je to izašlo van? Treba vidjeti u Ministarstvu financija što su to utvrdili kroz unutarnji nadzor za koji se zna tko ga je tražio, no ne i zašto. Predmet je sada opet reaktiviran, vraćen na stjecanje imovine kroz 25 godina. Pitam se samo hoće li na mene primijeniti iste kriterije kao i na sve građane.

:: Pri tom nalogu mislite na Nadu Čavlović Smiljanec?

To ne mogu tvrditi. Sami zaključite.

:: Koliko vam vrijedi imovina?

Imam jedan stan. Imovina tvrtke nije moja. Tek ako je članovi moje obitelji prodaju i vrate kredite, imat ćemo imovinu kroz novac ili nekretnine. Žena i ja imamo puno toga naslijeđenoga. Žena je od rodbine naslijedila u Veloj Luci kuću koju smo stavili u temeljni kapital tvrtke. Naslijedila je i maslinik i stan u Splitu te zemlju koja je prodana za nešto više od dva milijuna kuna. Sva moja privatna imovina prijavljena je u imovinskoj kartici iz koje je vidljivo što je naslijeđeno, a što je stečeno. Iza mene je i 45 godina radnog staža, i beneficirani i ratni, zar nismo u tom razdoblju mogli zaraditi za dva stana koja posjedujemo u Zagrebu?

Imao sam duševni mir

:: No, često se prozivaju i vaši sinovi i vrijednost njihove imovine?

Dva sina imaju stanove. Štedjeli smo za njih, ali bez obzira na to, ti su stanovi uzeti na kredit. Kako su najveći dio godine na Korčuli, jer samo tako mogu kvalitetno upravljati hotelom, ondje su kupili zemljište i napravili objekt, zbog čega je i jedan sin prodao stan, a dodatno je novac posudio, dok je drugi dobio od nas, odnosno od prodaje ženine naslijeđene imovine.

:: To je objekt – vila, koji se povezuje s vašim prijateljem iz policije, Ivicom Cetinom?

Cetinu znam 25 godina. Prijateljski smo vezani, pa je dolazio ljeti k meni.

Imao je stan u Zagrebu, prodao ga i izgradio si je jednu etažu u tom objektu. To je tobožnja vila o kojoj se priča. To je mojim sinovima smještaj jer moraju biti na otoku ako žele dobro upravljati hotelom. Dok svi bježe s otoka, moja djeca su se vratila na otok i ondje pokušavaju razvijati posao i doprinijeti razvoju otoka.

Foto: Robert Anić/PIXSELL

:: U negativnom ste kontekstu i zbog prijateljstva sa Zdenkom Zrilićem, pa onda i Renom Sinovčićem, za kojeg se tvrdi da ste mu progurali predstečajnu nagodbu?

Zrilića znam više od 30 godina, ali Sinovčića ne znam. Bio sam direktor u

Zrilićevoj firmi, a kasnije smo bili poslovni partneri, razvijajući odnos suradnje između njegove i tvrtke u kojoj sam imao poslovne udjele.

:: Kako ste podnijeli pritisak?

Nitko nije od kamena. Imao sam duševni mir, znao sam da ništa nisam napravio zbog čega bih morao kazneno odgovarati. To daje snagu. Gore je bilo što je obitelj prozivana, i tvrtka. Ako je nešto napravljeno, ne treba raditi dodatnu štetu jer se tako uništavaju radna mjesta.

:: Ima li vaša žena nakon svega problema na radnom mjestu u Fini?

Mislim da neće dugo ondje ostati, to je moja procjena.

:: Ima li razloga za prigovore na stjecanje vašeg obiteljskog hotela?

Hotel je kupljen prije šest godina, prije toga 10-ak je godina stajao zatvoren i potpuno zapušten, u njega su zalazili narkomani, prostitutke i skitnice. Obnovljen je, sam hotel zapošljava oko 50 ljudi, cijela tvrtka oko 90, a nikakve poticaje za otvaranje radnih mjesta na otocima nije dobila. Zato – kakva je to poruka poduzetništvu? Boriš se za nešto da bi platio obveze prema državi i radnicima, a onda te proglase kriminalcem. A kredit koji je dobiven dan je po gotovo komercijalnim uvjetima.

:: Govorite o problemu poduzetnika, koji se na isto žale, ali koje je upravo obeshrabrila poruka bivšeg ministra Linića, koji ih je često spominjao u negativnom kontekstu?

Ministar nije generalizirao stvar, nego kada je to govorio, mislio je na točno određene ljude. Jer kroz nadzore i postupke u predstečajnoj nagodbi vidjelo se tko se mučio, a tko ne. Primjerice, kako je netko mogao imati dug čija je kamata bila veća od glavnice? Ministarstvo financija uvijek je vodilo računa da pomognemo gospodarstvu kroz reprograme i predstečajne nagodbe. Znali smo da je nelikvidnost velika i zato smo išli u zakonske mogućnosti da se olakša i gospodarstvu i riješi ogromna nelikvidnost.

:: Kako hotel posluje i uspijevate li pokriti sve troškove?

Uz hotel postoje i dodatni sadržaji, na što se plaća visoka koncesija, sezona traje oko 140 dana, no radi se na pripremama i svim pratećim poslovima cijelu godinu, a u posao su uključena moja tri sina koja su tu počela raditi odmah nakon fakulteta. No, krenuli su od jednostavnih poslova. Turizam je golema investicija i zato kreditni aranžman mora biti velik. Ali hotel se uspijeva pokriti.

:: I s Linićem se znate otprije?

Da, otkad sam ušao u stranku, pričali smo, ponajprije o gospodarskim temama, stanju u društvu... Kada je došao u Ministarstvo, pozvao me je da mu se pridružim.

:: Jeste zažalili?

Pa i ne, jer smo dosta toga napravili. Imao sam kompliciran dio posla, od nadzora gdje zadirete u sudbine i interese pojedinaca. I tako postajete meta. Što mi i nije tako strano jer sam radio u policiji. No da će se dogoditi s tolikom žestinom, nisam mogao ni sanjati. Nije mi ni danas jasno.

Odluke nisu donosili pojedinci

:: Ipak, najveće zamjerke vezane su za predstečajne nagodbe?

Kod predstečajnih nagodbi je nastala psihološka fama da je to sve kriminal. Da nije bilo Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama, Hrvatska bi se i danas hrvala s pregolemom nelikvidnošću i sigurno je da bi bilo još više izgubljenih radnih mjesta. Mogu se složiti da su otpisi bilo glavnice bilo kamata nepravedni prema onima koji su svoje obveze redovito ispunjavali, ali svuda se vodilo računa da se naplati maksimalno moguće, a da se ne ugrožava egzistencija tvrtke koja se pokušavala spasiti, sve radi spašavanja radnih mjesta. Sve odluke oko predstečajnih nagodbi nisu donosili pojedinci, nego kolektivna tijela. Naš je cilj bio da se naplati barem dio potraživanja vjerovnika, ali da opstane tvrtka, sačuvaju se radna mjesta, prije svega ona u proizvodnji, i nismo htjeli da se poduzetnici služe manipulacijama jer tada mogu postati predmet kaznenih djela. Zato smo i uveli članak u zakonu prema kojemu oni koji su bili u postupku, vlasnici i odgovorne osobe koji su imali povezane tvrtke, mogu doći u postupak provjere imovine. Zato jer je bilo situacija da se manipuliralo stanjem imovine, da postoji imovina otprije, a što u predstečajnoj nije prikazano.

:: Je li bilo takvih slučajeva?

Je, i svaki takav slučaj smo proslijedili DORH-u i ostalim nadležnim tijelima poput Porezne uprave.

:: Kako ocjenjujete situaciju u stranci?

Tužno je gledati ove nepotrebne podjele, umjesto da je sva energija uložila u uspjeh Vlade i u provedbu Plana 21 koji je bio temelj svih naših projekata i djelovanja u Ministarstvu financija.