Eh, da naš šef mehanizacije nije na aerodromu u Tripoliju izgubio živce i opsovao na hrvatskom, ne bismo mi tako brzo došli kući. Psovka nas je ukrcala u avion za Sofiju – govori 55-godišnji Ivan Luković iz Slunja, radnik Viadukta koji je nakon četiri dana probijanja kroz Libiju – i kroz zračnu luku – sjeo na avion koji ga je preko Sofije dovezao u Hrvatsku. Psovku je slučajno, u prolazu, čuo jedan od šefova bugarskih radnika, prišao mu i – ponudio avion.
– Libija je golema zemlja. Znali smo da je kod Kufre počelo jer nam je prestao stizati bitumen, ali nismo bili zabrinuti. Ma gdje je to, daleko... Nije nam bilo ni na kraj pameti da će se proširiti – kaže. Ivan je u Libiju otišao 14. studenoga prošle godine, bila mu je to druga šihta. Krediti pritisnuli, svaki je novac dobrodošao, kaže.
Strah i trnci
U njegovu kampu usred pustinje, kojih 480 kilometara od Tripolija, shvatili su da je postalo ozbiljnije kad su im kolege, domaći, rekli da je možda bolje da odu, da noću u gradovima ima krađa, paljenja, pljačkanja bankomata, sukoba... Teško je bilo povjerovati jer je oko njih bilo mirno. Bilo je mirno i na dan evakuacije. Pa sami su radnici bili na terenu do 14 sati. Gradili su cestu kad je stigla vijest: Idemo, evakuacija.
– Trk natrag u kamp. Autobusi su već točili gorivo. Pakiranje je bilo brzinsko, "roh-bau". Zgrabio sam par boljih hlača i košulju, sve drugo ostavio. Ma briga te za stvari. Sve su me prolazili trnci. Sretan si jer odlaziš, a opet, strah te jer ne znaš kamo ideš – prisjeća se.
Konvoj od tri autobusa i pet džipova kretao je prema Tripoliju, glavnom cestom. Na autobusima su istakli hrvatske zastave, tako su im savjetovali. Prvu noć su spavali pokraj kampa domaćih radnika. Sigurnije je tamo nego u pustinji, rekli su im. Oni su ih i čuvali. Za Libijce ima samo riječi hvale – ti su im ljudi uvijek pomagali. Ta je noć bila mirna. Druga nije. Odjeci pucnjeva dopirali su iz daljine. Tad je počela kiša.
– Šest mjeseci nije pala kap kiše, a te se noći nebo otvorilo. Gledali smo pljusak i mislili: Bože, sve se preokrenulo, i na nebu i na zemlji – kaže.
Vojne i policijske patrole zaustavljale su konvoj zbog kontrola. – Bilo me je strah, kako ne bi. Sve se bojiš pogledati kroz prozor, a osjećaš se kao da goriš, kao da si dobio temperaturu. Naoružani su, neki u uniformama, neki u tradicionalnoj odjeći i obući. Ne znaš, što ako netko zapuca. Naši kolege Libijci razgovarali su s njima. Mi smo čekali u autobusu – kaže.
>>Gadafi na Zelenom trgu održao vatreni govor i slao poljupce
Kiša ih je pratila. Padala je i kad su stigli u Tripoli pred zračnu luku. – Masa svijeta, neki su rekli da je bilo 20 tisuća ljudi kad su počeli nemiri u Tunisu, Alžiru i Egiptu, ljudi su izbjegli u Libiju. Sad su svi htjeli otamo – kaže. U zračnu luku uopće nisu mogli ući. Izmučeni ljudi ostali su na cesti. – Stajali smo cijelu noć u redu, pod kišom. Ako je tko imao kakvu jaknu, zaogrnuo se i malo pokrio. Malo sjedneš na torbu pa se odmoriš. Gledao sam kolege kako padaju. Od iscrpljenosti, od umora, od straha. Samo se sruši na tlo – odmahuje glavom. U pet ujutro, šefu mehanizacije je bilo dosta. Ugurao se u aerodrom, nekako se probijao kroz masu. I psovao od muke.
– Čuo ga je taj Bugar i razumio. Sasvim slučajno. Šef mu se izjadao: imam 70 ljudi, ne daju dozvolu za slijetanje aviona iz Hrvatske. A Bugar će njemu: Ja imam dva aviona. Ako želite, krenite u Sofiju, a neka vaši pošalju avion iz Zagreba za Bugarsku. Bugari, naime, imaju redovite linije između Tripolija i Sofije, a samo su redovite linije smjele prometovati. Skupili smo novac koji smo imali, kojih 28 tisuća dinara (112 tisuća kuna) i htjeli mu dati. Nije htio primiti. Šefovi i MVP su u Zagrebu organizirali do kraja – kaže Ivan. Hoće li opet u Libiju, pitamo.
– Ha, teško je reći – počne, ali ga prekine supruga Mira: – Ma već je rekao da se vraća čim bude moguće.
Tridesetak Croscovih zaposlenika u petak oko 23 sata se vratilo iz Libije. U zagrebačkoj zračnoj luci dočekali su ih najmiliji. Zrakoplov s kojim su stigli krenuo je iz Tripolija, ali se zaustavio na Malti kako bi se opskrbio gorivom, te je s zakašnjenjem stigao u Zagreb.
Radnici Montmontaže koji su se u četvrtak ukrcali na talijanski vojni brod u Bengaziju isplovili su jučer ujutro zbog nevremena. Na Maltu bi trebali stići danas. Hrvatska šalje još jednog diplomata u Libiju kako bi pomogao veleposlanstvu da organizira povratak radnika iz hrvatskih i iz stranih tvrtka. Avion Trade Aira dobio je pet dozvola za slijetanje i uzlijetanje. Pomaže se i radnicima koji ne rade za hrvatske tvrtke.
o firmi Crosco, o poslovanju, o tom kolike male plaće ovi dečki imaju, nema potrebe govoriti..u ovom času je važno da dečki stignu živi doma. Croscovci, Sretno! Nadam se da ćemo u noćašnjim vijestima čuti dobre vijesti.