Sasvim je prirodno što su građani nezadovoljni zemljom u kojoj žive. Prirodno je i da razmišljaju o odlasku. Prirodno je da tako razmišljaju i umjetnici koji imaju tisuću razloga za nezadovoljstvo. Ali nije prirodno kad o nebrizi države govore oni koji su se dobro pozicionirali na državnoj sisi iz koje, kad se sve zbroji i oduzme, godišnje uzimaju stotine tisuća, a možda i milijune kuna.
Maćehinski odnos?
Stoga je poprilično šokantna izjava Rade Šerbedžije koji se prije nekoliko dana požalio Jutarnjem listu da razmišlja o odlasku iz Hrvatske.
– Razmišljam o preseljenju jer nisam zadovoljan mnogim stvarima. Zemlja je rasprodana i teško ima priliku da se ljudski postavi na noge, a toliko je divna i ima potencijala. Režu se sve moguće stvari, a na kulturi se ne bi smjelo štedjeti – rekao je Šerbedžija. Postoji samo jedan problem. Rade Šerbedžija je zadnji koji bi se trebao žaliti na maćehinski odnos države jer su njegovi kulturni projekti u posljednjih 15-ak godina iz raznih državnih i paradržavnih fondova dobili milijune kuna.
Najznačajniji Šerbedžijin projekt je kazalište Ulysses koje svoje predstave igra na elitnim Brijunima. Država i lokalna samouprava pomažu Ulysses na razne načine. To uostalom potvrđuje i glasnogovornica tog kazališta Ana Lukiček. Tako je Ministarstvo kulture samo za ovu godinu financiralo kazalište s 400.000 kuna, Istarska županija namijenila je 50 tisuća kuna projektu, dok nismo dobili odgovor na pitanje s koliko sredstava sudjeluje grad Pula. Ali nije sve u novcu, ima nešto i u nekretninama.
Glumci su smješteni u objektima Jurina i Franina na Brijunima. Iako objekti nisu kategorizirani pa se ne mogu iznajmljivati gostima, ipak je riječ o značajnoj donaciji. Čini se da smještaj i nije tako loš kada u tim objektima rado borave i saborski zastupnici. HDZ često optužuje SDP-ovca Stazića da je ljetovao na Brijunima za sedam kuna.
Kazalištu je na raspolaganju i gliser Hrvatske vojske.
Antun Vrdoljak poznaje dugo Radu Šerbedžiju koji je glumio u nekim njegovim najznačajnijim ostvarenjima. Nije ga previše iznenadilo što je Šerbedžija već drugi put razočaran Hrvatskom. Vrdoljak je rekao da poručimo Šerbedžiji da je u njegovim “Prosjacima i sinovima” mogao naučiti da je bolje svašta jesti nego svašta govoriti.
– Po čemu Hrvatska zna da je on u Hrvatskoj. Što on to daje hrvatskoj kulturi? Po tome što ima boravak u Hrvatskoj ili što mu hrvatska plaća ono prenemaganje na Brijunima – rekao je Vrdoljak i složio se da se i umjetnici trebaju barem jednim dijelom okrenuti tržištu.
Duško Ljuština, “ministar kulture” grada Zagreba i dugogodišnji ravnatelj kazališta Kerempuh, stao je u zaštitu Rade Šerbedžije. Smatra da se naslov u Jutarnjem listu najmanje odnosi na kazalište Ulysses.
Kultura na tržište
Ljuština ističe da Zagreb ove godine nije donirao nikakva sredstva kazalištu Ulysses, ali da je prijašnjih godina sufinancirao igranje kazališnih predstava Ulyssesa u Zagrebu. Za sve ostalo, uputio nas je Ljuština, najbolje je pitati samog Šerbedžiju. Vrdoljak i Ljuština imaju malo toga zajedničkog kad je riječ o javnom djelovanju Rade Šerbedžije, ali su zato gotovo suglasni kad je riječ o kulturi i tržištu.
Šerbedžija je razočarao hrvatsku više puta