Rafinerija B. Brod: Obećavamo, 2015. zrak će biti potpuno čist

Imate li zelenu kartu? – pita namrgođeni granični policajac iz limene kućice smještene na južnoj strani pograničnog mosta koji povezuje Slavonski i Bosanski Brod. Danas je taj most jedina veza između dvaju gradova koji su prije dvadesetak godina funkcionirali kao jedna zajednica u kojoj je rafinerija nafte bila ponos lokalne privede. Danas – dvadeset godina poslije – pretvara se u sjeme razdora. Nalazi se u neposrednoj blizini graničnog prijelaza, na golemom zemljištu od 150 hektara. Nakon samo nekoliko minuta vožnje "sa zelenom kartom" na horizontu se ukazuje nekoliko čeličnih tornjeva, visoki cigleni dimnjak i nakupina velikih okruglih tankova s natpisom Nestro. To je rafinerija, a da bi lirski trenutak bio potpun, usred jesenskog pljuska, izašlo je sunce, a na nebu su se ukazale dvije duge žarkih boja. Prizor je pomalo surealan, ali i simboličan. Duga je simbol blagostanja, a rafinerija – najveći privredni subjekt u Republici Srpskoj – osigurava egzistenciju za tisuće tamošnjih radnika.

Nakon gotovo desetljeća stagnacije i gotovo nepostojeće proizvodnje, staru i tehnološki ruiniranu rafineriju 2008. preuzela je ruska kompanija Zarubežnjeft. Proizvodnja je uvećana, neki novi pogoni su sagrađeni i izvoz je krenuo. Rusi tvrde kako su dosad uložili oko 120 milijuna eura u rafineriju i planiraju u narednim godinama još 600-tinjak milijuna. No, u skladu s narodnom poslovicom da nikome ne svane bez da drugome ne smrkne – smrknulo je onima koji žive sa druge strane Save. Stanovnici Slavonskog Broda tako već nekoliko godina žive u neugodan miris trulih jaja – znak otrovnog sumporovodika u zraku, a samo prošle godine na lokalnoj mjernoj stanici zabilježeno je više od 36 satnih prekoračenja količina benzena i drugih kancerogenih spojeva u zraku. Situacija je formalizirana i kroz službenu državnu kategorizaciju po kojoj Brođani udišu zrak 3. najniže kategorije.

>> Brođani zbog smrada kavu na Korzu piju sa zaštitnim maskama

Prljava industrija

Nije to ništa novo. Rafinerije nafte industrijska su postrojenja koja mogu izazivati znatna onečišćenja. Među brojnim problemima građanima Siska tako je svojedobno padao čak i crni snijeg, a tek prije nekoliko dana nakon kvara u postrojenju iz riječke rafinerije šikljao je crni dim. Ipak, situacija u Slavonskom Brodu specifična je po tom što se izvor štetnih emisija nalazi u drugoj državi i još k tome onoj s kojom brojne lokalne građane veže ne tako lijepa prošlost. Sve to, čini se, utječe na potpuno opravdanu brigu za zdravlje i rezultira masovnom psihozom koja je svoj vrhunac doživjela prije nekoliko dana masovnim javnim prosvjedom na kojem su građani Slavonskog Broda centrom grada hodali u gas maskama, gradonačelnik se svađao sa državnim ministrom, a pripadnici lokalnih nevladinih udruga od Vlade tražili da rafineriji zatvori dovod nafte koji Janafovom cijevi prolazi kroz hrvatski teritorij. Uvjereni su da ih se truje. No, preko rijeke, stvari vide drukčije.

– Ovdje radi 1500 ljudi, većina njih živi u okolici. Pa zar mislite da bi trovali sami sebe? Svjesni smo mi da još nismo na razini europskih rafinerija, no naš je plan da budemo da 2015. godine. Svi bi mi voljeli da to bude prije, ali ne mogu se ti problemi riješiti preko noći. To su golema ulaganja, a novim postrojenjima treba vremena da se sagrade. No, sve ono što smo učinili u zadnje četiri godine trebao bi biti dokaz da ćemo održati obećanje. Spremni smo razgovarati o svim problemima s našim prijateljima iz Slavonskog Broda. U prosincu ugradit ćemo mjernu stanicu u rafineriji pa će podaci o emisijama biti stalno dostupni na internetu. Mi stvarno ne želimo ništa skrivati – govori Miro Cerić, savjetnik tehničkog direktora Rafinerije, dok pokazuje novi pogon za izomerizaciju benzina. Da je novi, vidljivo je i laiku. Za razliku od ostalih, cijevi mu nisu zahrđale. Cerić tvrdi da je to samo jedan od desetak novih postrojenja sagrađenih u rafineriji tijekom zadnje četiri godine, a kao dokaz kontinuiranog napretka pokazuje u novi golemi čelični tank za skladištenje derivata koji se upravo grade.

– Htjeli su Rusi dopremiti gotove čelične elemente iz Rusije, no mi smo ih uvjerili da je bolje da ga grade tu naši iz Đure Đakovića – objašnjava.

Kad se izradi mjerna stanica, kaže, moći će kontinuirano pratiti emisije plinova i reagirati ako prijeđu dopuštene razine. Dopuštene razine u BiH su nešto više nego u Hrvatskoj. Među ostalim, Cerić pokazuje i ključna ekološka postrojenja za izdvajanje sumpora i benzena. Ona su sva ili nova ili potpuno obnovljena te je u njih ugrađen novi sustav upravljanja s centrom u novoj zgradi u centru rafinerije. Cerić tvrdi kako trenutačno u rafineriji rade samo tri stara postrojenja iz "jugoslavenskog doba". No, zašto je onda prije nekoliko dana koncentracija sumporovodika u Slavonskom brodu bila 6 puta veća od granične vrijednosti?

>> Prosvjedovalo 1500 Brođana: Dosta nam je zagađivanja!

Kasne s modernizacijom

U Rafineriji će reći da se takvi incidentni redovito događaju početkom zime zbog meteoroloških uvjeta pa da su zato i odlučili svoj redoviti godišnji remont premjestiti iz travnja u studeni. Doduše, ove godine postojao je i još jedan faktor. Prije nekoliko tjedana u pogon je pušteno novo, znatno veće postrojenja za primarnu preradu nafte. Tako je kapacitet rafinerije udvostručen, a kako priznaje i rafinerijin rukovoditelj za ekologiju Dobro Marić, ako se pokrenu novi pogoni, česta je i povišena emisija.

– To se događa, no zato nam zakon i dopušta rok do 114 sati u kojem moramo emisijske jedinice svesti u normalnu razinu. No temeljem naše ekološke dozvole jasno je propisano koje uvjete moramo zadovoljiti. Dakle, naše emisije sumpora i benzena nekad uistinu jesu povišene, no smeta nas kad čujemo priče da ih mi ne želimo smanjiti. Naime, i benzen i sumpor koji izdvajamo iz naftnih derivata mi prodajemo. Benzen petrokemijskoj industriji, a granule sumpora raznim industrijama. Dakle, svaki gram tih tvari koji ode u zrak nama znači i manju zaradu. Ako već ne vjerujete u našu ekološku svijest, nemojte sumnjati u naš poslovni duh – uvjerava nas.

Dakako, građanima Slavonskog Broda to sve ne znači puno, dok su kazaljke na mjernim uređajima pokazuju prevelike količine štetnih tvari u zraku. Za čist zrak brzih rješenja nema. Ekološke performanse brodske rafinerije povećat će se modernizacijom. Trenutačno rafinerijino Claus postrojenje radi s efikasnošću od 97 posto, a planira se novo 100-postotno. Ulagat će se i u poboljšanje energetske efikasnosti i daljnje poboljšanje kvalitete proizvedenih derivata. No, taj razvoj i ulaganja ovisit će o poslovnoj poziciji rafinerije. Teško je očekivati da će itko ulagati u ekologiju više od minimalnih uvjeta, dok rafinerija bilježi gubitke. Nažalost, trenutačna situacija na regionalnom tržištu je takva da je konkurencija visoka, a Brođani s modernizacijom donekle kasne za rafinerijama u Rijeci i Pančevu. Uz to rafinerija ima i logističkih problema jer nije spojena na željezničku infrastrukturu, što znatno povećava troškove poslovanja. U takvim okolnostima teško je naći novac za daljnja ulaganja, no bez njih neće moći niti ostvariti profitabilnost. Taj začarani krug u kojem se nalazi većina rafinerija u regiji, može se prekinuti samo ulaganjem svježeg kapitala, a u takvim okolnostima, ni ekologija nije uvijek apsolutni prioritet. Ta je poslovna slika, kao i rafinerija na južnoj obali Save, realnost za građane Broda. Ona, to je sigurno, u dogledno vrijeme neće prestati raditi, jednako kao što će uvijek u logističkom i infrastrukturnom smislu znatno ovisiti o Slavonskom Brodu. Dakle, suživot s rafinerijom Brođanima je, čini se, jedina opcija, no dok rafinerija ne bude potpuno modernizirana, taj suživot bit će obavijen strepnjama o udisanju toksičnih plinova. Vlasnici rafinerije obećali su da će to učiniti do 2015. godine, no ako i ispune obećanje, građanima Slavonskog Broda predstoje još tri godine problema. To je neugodna istina koju ima, nažalost, nitko još nema hrabrosti reći.