novi tajnik predstojnika ureda predsjednika

Rakar ide u Ured predsjednika, a državi dužan više od milijun kuna

Foto: Arhiva VL
Rakar ide u Ured predsjednika, a državi dužan više od milijun kuna
17.02.2010.
u 18:46
Marko Rakar je od 1994. do 2004. godine bio direktor i vlasnik tiskare Prius, koja je otišla u stečaj, a iza nje su ostali milijunski dugovi.
Pogledaj originalni članak

Marko Rakar, od sutra tajnik predstojnika Ureda predsjednika Ive Josipovića, dužan je državi više od milijun kuna za porez i doprinose. Rakar je, naime, od 1994. do 2004. godine bio direktor i vlasnik tiskare Prius koja je na svom vrhuncu zapošljavala 50 ljudi.

Međutim, tvrtka je propala – Rakar tvrdi zbog nelojalne konkurencije i namještenih natječaja – te otišla u stečaj, a iza nje su ostali milijunski dugovi. Rakara je netko prokazao anonimnom elektroničkom poštom, nimalo slučajno, dva dana prije inauguracije novog predsjednika.

>>Reakcija Marka Rakar na blogu: Mea culpa

- Riječ je isključivo o mojem grijehu i sramoti koji nema apsolutno nikakve veze s mojim današnjim poslom. Osobno sam se zadužio u iznosu od 420.000 kuna koje sam usmjerio na podmirenje obveza zaposlenicima, prema dobavljačima i dijelom prema državi na osnovi doprinosa. I tako sve do današnjih dana, gdje veći dio svojih životnih prihoda odvajam kako bih podmirio preostale obveze - napisao je na svojem blogu Rakar.

Tvrdi da je od propasti tvrtke uspio podmiriti 95 posto dugova, a preostalo mu je još oko 750 tisuća kuna s kamatama.

– Sve što otad radim proizlazi iz želje da se nijednom poduzetniku u Hrvatskoj ne dogodi što se dogodilo meni – da propadne zbog namještenih natječaja – rekao je Rakar otkrivši razloge zbog kojih se aktivirao u javnom životu.

Ipak, priznaje da je dijelom krivnja i na njemu jer je povukao nekoliko pogrešnih poteza.

– Oni su samo moj krimen, nisam bio spreman pristati na kompromise koji su mi se nametali, a bili su izvan okvira zakona – ustvrdio je Rakar.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 73

RA
rasputin
07:53 18.02.2010.

na zapadu nemozes biti ni portir u banci ako si u dugovima jer smatraju da si uvijek potencijalni prevarant koji bi nesto nevaljalo napravio da se rijesi dugova. a ovaj cak u kabinet presjednika

VO
virko_om
09:24 18.02.2010.

svi oni koji su očekivali promjene na bolje su u zabludi, što partija \"oti to ne izvlači ruku iz naših džepova, sin partije odlazi sin partije dolazi samo mora neke nove dopuniti.................

BU
bu22
21:44 17.02.2010.

BROJČANO MALA SKUPINA HRVATA U GLAVNOJ ULOZI DEŽURNOGA KRIVCA Ima li Hercegovaca u Remetincu? Čim je 1990. godine službeno proglašena neovisna hrvatska država, Mate iz Širokog prijavio se za policajca u Zagrebu. I veselo izišao jedno jutro u policijskoj odori kao pozornik na Trg bana Jelačića. No, čim je ugledao kolegu u policijskoj odori, dao se u bijeg. Tek nakon 500 metara, stao je i sam sebe ukorio: - Nu mene manita, krr’ ti Issove, i ja sam policajac! Mate policajac Mate je kao novopečeni hrvatski policajac bježao od svojega kolege zato što su mu tuđinske vlasti tijekom stoljeća ugradile “švercerski ranac” na leđa. I uvijek je s njime morao bježati pred žandarima i milicijom kako bi preživio. Tu činjenicu vrlo dobro koriste hrvatski moćnici koji nakon rata sustavno kriminaliziraju Hercegovce kako bi mogli neometano pljačkati Hrvatsku. Čim je odškrinuta hrvatska Pandorina kutija, iz nje su izmiljeli brojni anđeli pakla pa se uputili pravac čistilišta u Remetincu. Začudno, među njima nema Hercegovaca, ali su oni gotovo isključivi krivci za tužnu sudbinu donedavno uglednih hrvatskih političara i biznismena. Zašto? Hrvatska je uvijek imala neprijatelje. Nekad su to bili Mađari, Mlečani, Turci..., a u novijoj prošlosti Srbi i komunisti. Euforija i nacionalno pomirenje kratko su trajali nakon Domovinskog rata i uspostave neovisne hrvatske države. Narodu koji je tisuću godina mrzio svoje neprijatelje, jednostavno je bio šok ostati bez njih. A znaju mrziti i okriviti neprijatelja za sve svoje nedaće. Trebalo ga je izmisliti. Na sreću, tu su se našli Hercegovci, brojčano mala skupina Hrvata koja je imala još teže uvjete povijesnog preživljavanja. Marljivi su to ljudi, snalažljivi i poduzetni, ali beskrajno odani Hrvatskoj. Naravno da je među njima bilo laktaša, lopova i kriminalaca, u istom omjeru kao i u bilo kojoj skupini. Taman toliko da su Hrvati u Hrvatskoj mogli u njima naći neprijatelja i uprijeti prstom govoreći: - Da nije Hercegovaca, Hrvatska bi bila prosperitetna država. Na Hercegovce su nakon rata, gotovo prema rasističkom modelu, upirali prstom političari, ekonomisti, novinari, intelektualci... Imali su koga optužiti za sve hrvatske nevolje. I ne bi to bio velik problem da hrvatska vrhuška nije ispod žita pljačkala narod upirući prstom u Hercegovce. Zapravo su živjeli i djelovali prema nametnutoj predodžbi o Hercegovcima. Pritom su imali podaničke medije, intelektualce i sve moguće stručnjake koji su “znanstveno” potvrđivali njihove teze o Hercegovcima. Pa su djelovali prema modelu te virtualne slike o Hercegovcima kao lupežima i kriminalcima. Uostalom, nema države bez neprijatelja. No, dok moćna Amerika, Rusija, Kina, Engleska... imaju vanjske neprijatelje, maloj Hrvatskoj ne može se dopustiti takav luksuz. Daleko je jeftinije za nju imati Hercegovce, kao jedinstvenog vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja. Prema njima se Hrvatska može odnositi kao prema nižoj rasi, a da to svijet nagradi kao borbu protiv rasizma u vlastitu narodu. Sjajna stvar. Ranac kao argument Hrvatskoj političkoj eliti više trebaju Hercegovci, nego Hercegovcima ona. Najnovija uhićenja to pokazuju. Među zatvorskom elitom nema Hercegovaca. Naprotiv. To znači da bi hrvatske elite trebale zbaciti s ramena hercegovački ranac kao argument da se bore za europske vrijednosti. Ne, oni se pomoću hercegovačkog ranca bore za vlastite interese. Hrvati su u Hrvatskoj kao i Hercegovci – iz iskustva znaju raskopati državu, ali je na znaju napraviti. Iz svojeg povijesnog ranca trebali bi izbaciti mnogo nepotrebnog, među ostalim i hercegovački ranac. PETAR MILOŠ