Noću, kada utihnu ulice Seville, a umjesto temperamentnih južnjaka njima prolaze sjene, jedan čovjek zamišljeno leži u krevetu. Umorno je tijelo nepomično, no misli munjevito lete.
Na trenutak prolaze stadionom Ramón Sánchez Pizjuán, pa Ivan Rakitić (25) ponovno ispred sebe vidi Messija, udarac koji je uputio tu večer, a ubrzo se pojavljuju lica igrača, trenera... No najednom ne čuje ni huk 40.000 gledatelja ni euforične molbe za autogramom. Njegove misli su daleko. Posljednjih dana ponavlja mu se ista slika. Što se više bliži 5. ožujka, kada će u hrvatskom dresu istrčati protiv rodne Švicarske, sjećanja postaju sve jača. Kroz hladno mjesto Möhlin prolazi mali plavokosi dječak s nogometnom loptom. Nitko od 10.000 stanovnika ne okreće se za njim. Uz svog prvog trenera, oca, četverogodišnji dječak vježba udarac.
– Nisam se nimalo promijenio. Vrijednosti koje sam stekao u obitelji i danas me vode na nogometnom putu i kroz život – govori Rakitić.
Molitva ujutro i navečer
Svaki dan se moli Bogu. Ujutro i navečer. Tako je bilo prije 20 godina, a tako je bilo i u Madridu uoči posljednje pobjede nad Rayo Vallecanom od 1:0. Ivan Rakitić asistirao je za pogodak. To mu je bila osma asistencija u 23 utakmice ove sezone. Idući dan iz jednih španjolskih dnevnih novina stršao je naslov: “Rakitić vodio Sevillu kroz bitku”. Ispod je pisalo: “U osrednjosti su bile dovoljne kapljice Rakitićeve klase”.
Švicarci su ih vidjeli prije svih drugih. Silno su htjeli da igra za njihovu reprezentaciju. Sa 16 godina odjenuo je dres nove domovine svojih roditelja. Otac Luka iz Sikirevaca kraj Slavonskog Broda i majka Kata iz Žepča gledali su ga kako igra za Švicarsku na Europskom prvenstvu u Italiji 2005. Njihov 17-godišnji sin ondje se prvi put susreo s vršnjacima iz Hrvatske.
Uoči utakmice, dok su igrači stajali u vrsti, osjećao se čudno.
– Nisam bio siguran s koje strane trebam stajati – prisjeća se.
Tada se terenom prolomila Lijepa naša.
– Kada sam čuo hrvatsku himnu, imao sam drugačiji osjećaj nego kad sam čuo švicarsku – kaže.
Hrvatska je pobijedila 5:2. No izvan terena nastavila je voditi Švicarska.
– Ondje sam rođen, ondje sam odrastao, ondje su mi bili prijatelji...
Kada je ušao u prvu ekipu Basela, upoznao je hrvatskog reprezentativca Mladena Petrića (32), kasnijeg junaka s Wembleya. Viđao ga je samo u prolazu, a upoznao kada su ga priključili prvoj momčadi. – Tada smo postali veliki prijatelji – ističe.
I danas se redovito čuju telefonom. Petrić je nedavno postao napadač Panathinakosa.
– Dobro se osjeća, sada je najbitnije da se vrati u formu – napominje i dodaje: – On je izuzetan igrač!
Rado bi ga ponovno vidio u reprezentaciji.
– Samo neka on počne igrati i zabijati u Grčkoj pa će doći i sve ostalo.
Luka i Kata nastavili su gledati Ivana u švicarskom dresu kada je napunio 19 godina, a zatim i kada je navršio 21. Nikada, međutim, nisu zaboravili odakle su došli.
Kada je otac malom Ivanu pokazivao prve nogometne korake, to je radio na hrvatskom jeziku. Kada su doma komentirali utakmice, to je bilo na hrvatskom.
– Taj odgoj doma bio je ključan. Uvijek smo razgovarali na hrvatskom jeziku. Zato sam se i osjećao onako kada sam čuo hrvatsku himnu – prisjeća se Rakitić.
Želja mu je posjetiti Sikirevce, očevo rodno mjesto.
– Nikada, nažalost, nemam vremena, no nadam se skorašnjem odlasku.
Iako su ga Švicarci nagovarali, trudili se, na kraju je odabrao Hrvatsku.
– Ne, nikada nisam požalio! Opet bih isto učinio! Odluka je bila ispravna, presretan sam što branim boje Hrvatske!
U klubu ga žele do 2018.
Za pet dana istrčat će u St. Gallenu protiv bivših suigrača, prijatelja...
– Za mene je to posebna utakmica, jedva čekam da počne. I, naravno, da pobijedi Hrvatska! – kaže uz smijeh.
Danas uz njega više nije otac, no zato je tu brat Dejan (30) kojeg je odabrao za menadžera. Nije htio nekog nepoznatog.
– On mi je brat i najbolji prijatelj. Kao što sam rekao, obitelj mi je važna, njemu vjerujem.
Kada je Rakitić imao 16 godina, dobio je ponude Chelseaja, Arsenala i Juventusa. Tada je dugo razgovarao s bratom.
– Odlučio sam bio ostati u Baselu jer sam se prvo htio dokazati ondje, a onda otići u inozemstvo – izjavio je 2004. – Novac mi nije najvažniji.
To isto govori i deset godina poslije, kada se u medijima njegovo ime veže uz Atlético Madrid, Liverpool, Juventus, PSG, pa čak i Barcelonu.
– U Sevilli sam sretan, okružen divnim ljudima, uživam u ovom gradu...
Ugovor mu istječe u ljeto 2015., a u klubu ga žele do 2018. Pregovori su se prilično oduljili. Navodno je u tijeku nadmetanje oko plaće, no prije svega oko iznosa ispod kojega ga ne može kupiti niti jedan klub. Sevilla je trenutačno voljna razgovarati tek ako netko ponudi 40 milijuna eura. Dejan Rakitić to bi mogao spustiti na 25 milijuna. No Ivan se samo smije.
– Ma bit će sve u redu, još nisam ništa potpisao, vode se razgovori i vjerujem da će uskoro sve biti gotovo – kaže, ne želeći otkriti detalje niti kada očekuje završetak pregovora.
Kao kapetan u Sevilli uživa status heroja, velike zvijezde. Tu su svi ludi za nogometom, žene gledaju utakmice, poznaju taktiku, djeca oponašaju svoje idole.
– Kada šećem gradom, ljudi trče prema meni, traže fotografiju i autogram, a ja ih nikada ne odbijem. Nisam se promijenio, i dalje sam otvoren, ne mislim da sam neka zvijezda – objašnjava skromno.
Za razliku od nekih drugih nogometaša, uvijek se spremno javlja novinarima.
Nakon hladne Švicarske i stroge Njemačke došao je na vrući španjolski jug. Kada je prije tri godine stigao iz Schalkea, zatekao je drugačiji mentalitet i kulturu, otvorenije ljude.
– Imao sam puno sreće. Ovdje su me dočekale divne osobe, a vrlo brzo sam upoznao Raquel, sadašnju suprugu, i zato mi se nije bilo teško naviknuti na novu sredinu.
Danas govori španjolski, njemački, engleski i pomalo francuski.
Raquel je radila u kafiću nasuprot hotela u kojem je živio prvih mjeseci nakon dolaska u Sevillu. Odmah mu se svidjela. U gradu za nju kažu da je obična, normalna djevojka, za nju se ne vežu skandali ni afere. Lani, otprilike dvije godine nakon prvog susreta, dobili su djevojčicu i vjenčali se.
– Mi igrači imamo nešto slobodnog vremena, nismo uvijek u nogometu. No ja ga provodim isključivo s njima.
Kada je u 1. kolu protiv Atlético Madrida prvi put istrčao kao kapetan Seville, prekrižio se, a supruga mu je predala tek rođenu bebu s kojom je utrčao na centar igrališta.
– Taj trenutak ću pamtiti cijeli život, to je bilo nešto posebno.
U Sevilli je sazrio. Osim formiranja obitelji, kao kapetan preuzima odgovornost na terenu. Postavlja se prema suparničkim igračima, brani svoje pred sucima i na kraju vodi ekipu prema navijačima. Protiv Valencije je zapucao penal, treći ove sezone.
– Nažalost, nisam pogodio, no uvijek ću preuzimati odgovornost, pucat ću jedanaesterce sve dok se trener s time bude slagao.
Ispred samo Messi i Ronaldo
Od suigrača je nekako najbolji s Markom Marinom (24), rođenim u Bosanskoj Gradiški.
– S njim se najviše družim, često razgovaramo, dobar je momak.
Od hrvatskih igrača redovito se čuje s Lukom Modrićem.
– Naravno, stalno smo u kontaktu, čujemo se prije i poslije utakmica, poželimo si sreću. Jako me veseli što Luka igra odlično, što je u dobroj formi.
Prije mjesec dana u Španjolsku je stigao treći nogometaš s hrvatskom putovnicom.
– Sa Sammirom se nisam čuo. Ja ga zapravo ni ne poznajem dobro, upoznali smo se u hrvatskoj reprezentaciji, ondje se sreli tek nekoliko puta.
U medijima se bila pojavila i informacija da bi u Real Madrid na ljeto mogao doći Mario Mandžukić (27), nakon što u Bayern stigne Robert Lewandowski (25). O tome se spekuliralo u prvom dijelu sezone kada nije išlo napadaču Reala Benzemi.
– S Mandžom o tome nisam razgovarao, ali ne sumnjam da bi uspio u Realu. Pa onaj tko igra i zabija u Bayernu može igrati u bilo kojem klubu na svijetu! Vjerujem u njega... – kaže Raketa i okreće se SP-u.
– Ima još vremena, najvažnije je da se dobro pripremimo. A onda neće biti važno što nas na otvaranju čeka Brazil. Mi želimo proći skupinu!
Točno u podne kada je Rakitić igrao utakmicu protiv Vallecana, izvučene su skupine kvalifikacija za EP 2016. Italija, Norveška i Bugarska bit će najopasniji protivnici.
– Neugodna grupa, neće biti lako, no optimist sam. Ali dobro, sve je to jako daleko... pa ja ni sa suigračem Stéphaneom Mbiom (27) još nisam komentirao utakmicu protiv njegova Kameruna na SP-u.
Dok je on kapetan, želi da igrači razmišljaju samo o idućoj utakmici, budu posvećeni sljedećem protivniku.
– To je jedini način za napredovanje. Želimo rasti svaku utakmicu.
Rakitić je uvršten u najboljih 11 u prvom dijelu sezone. Prema statistici portala WhoScored, ispred njega su bolje ocijenjeni samo Messi i CR7.
– Ma ne želim se ni s kim uspoređivati, važno mi je jedino da se dobro osjećam i da Sevilla igra dobro.
U 23 utakmice 10 golova
Sevilla se plasirala u osminu finala Europske lige nakon što je kod kuće svladala Maribor 2:1, u Ljudskom vrtu bilo je 2:2.
– Cilj nam je otići što dalje u tom natjecanju.
Tri i pol mjeseca ostala su do SP-a u Brazilu. Iako spušta loptu, ne želeći poticati euforiju, ondje želi napraviti veliki rezultat. Svjestan je da će mu nastup na najvećem natjecanju vjerojatno promijeniti život.
– Sad sam sretan i uživam u nogometu, Sevilli, obitelji... No odluku o eventualnom odlasku neću donijeti sam. Raquel mi je najveća potpora u životu i ona će zajedno sa mnom odlučiti kada za to dođe vrijeme.
Ona je cijeli život provela na istom mjestu, u Sevilli. Nakon što su zatvorili kafić na rubu grada, vrijeme provodi s bebom. Planirali su otvoriti novi kafić u centru.
– Sada nemamo vremena, posvećeni smo bebi – kaže Raketa koji je u 23 utakmice zabio 10 golova.
Iako uživa u treninzima, jedva se čeka vratiti doma. Navečer kada legne, misli mu lete na jug. Na vratima uređenog kafića čeka ga Raquel s djevojčicom. On na zid stavlja najvredniji trofej - hrvatsku medalju sa SP-a.
– Sve je moguće, treba vjerovati...