U Zagorju je osnovana udruga jahača "Western" za sve ljubitelje konja i jahanja. Obiteljsko imanje Jakopec nedaleko od Marije Bistrice pretvoreno je u ranč "Pia”, na koji već navraćaju svi oni koji osim jahanja imaju potrebu uživati u mirnom okruženju netaknute prirode. Ranč do kojeg vodi makadamski put okružen kukuruzom, bregima i šumom prostire se na 30 hektara. Imanju obitelji Jakopec mlađi naraštaji vraćaju stari sjaj. – Ovo je svojevrsni povratak prirodi – kaže nam Tomislav Marčenić, voditelj jahališta na ranču, koji je rodom Slavonac i s konjima živi i radi od malih nogu. Ovaj informatičar ovdje je postao pravi kauboj. Godišnji odmor ovdje provodi i Luka Mlikota, član udruge i zaljubljenik u konje. – Ovdje postoji sva infrastruktura, a okoliš smo uredili sami –- kaže Luka koji se zaljubio u pitome zagorske brege.
S konjem u prirodu
Jahače ovdje čeka pet prekrasnih primjeraka, najmlađa Pia po kojoj je i ranč dobio ime te Contessa, Chivas, Tajna i Hamdani. Konji su starosti od 2,5 do deset godina, te bezbrižno žive i pasu na otvorenom, sve dok to vrijeme dopušta.- Western jahanje zahtjeva blaži odnos prema konju. Konju se prilazi spuštene glave, odnosno treba mu pristupiti kao drugi konj jer taj govor tijela njemu poručuje da želiš biti dio njegova krda – objašnjava nam Tomislav način vestern-jahanja. Vestern-sedlo razlikuje se od engleskog kakvo se uglavnom kod nas upotrebljava po tome što je veće, šire i teže te zbog svoje velike površine vrši vrlo mali pritisak na konjska leđa. Prednji dio ima kuku za koju veže laso. Stražnji je dio uzdignutiji kako bi jahač bio još sigurniji od opasnosti da ga netko gurne ili povuče sa sedla. Vestern-jahač uzde prebacuje preko vrata konja, a ne na njegovu glavu, jer mu to može zadati bol – kaže Tomislav. – Vestern se zapravo živi. Kad si možeš priuštiti da sa svojim konjem nekoliko sati jašeš prirodom, to je neopisiv osjećaj – slažu se jahači.
Konji jedu i s dlana
Jahanje je ekstremni sport pa sigurnost mora biti na prvom mjestu. Stoga se maksimalno žele posvetiti svakom posjetitelju. – Svatko može izabrati kako će provesti slobodne sate na ranču, može samo šetati, sjediti na travi, družiti se s konjima koji vam jedu s dlana, razgledati dvjesto godina stare podrume te bogati vinski podrum. Može se pojesti domaća hrana, kobasice, špek, sir.. Ovdje imamo i krdo ovaca, pse... Nema ničeg umjetnog, sve je u skladu s prirodom. Posebno ćemo se posvetiti školi jahanja za djecu. Imamo natkriveno jahalište, a već smo se uvjerili koliko djeca vole konje i jahanje – kažu nam zagorski vestern-jahači Tomislav i Denis. Članovi udruge na imanju su ugostili i vrsne trenerice iz Zagreba i Švicarske koje su prenijele nova znanja o brizi za konje. Osim rekreativnog, na ranču planiraju organizirati i terapijsko jahanje. Otvoreni su za suradnju s domaćim proizvođačima hrane i pića koji na ranču mogu ponuditi svoje proizvode.