Rangirat ćemo kvalitetu škola i smanjiti potrebu za instrukcijama

Blaženka Divjak na čelu je Ministarstva obrazovanja sto dana. Bio je to povod da razgovorom s njom raspravu o reformi školstva vratimo u središte i na pitanja koja najviše zanimaju roditelje – kako će škola izgledati u skoroj budućnosti, kako nastavni predmeti i sadržaji, što će biti sa strukovnim školama, što će se točno promijeniti.

O kurikularnoj reformi roditelji slušaju već tri godine, no rijetki znaju što je bit te reforme.

To je prvenstveno drukčiji način poučavanja i učenja. Mijenjamo model pa učenici više neće naglasak stavljati na količinu sadržaja i u školu više neće ići samo po ocjene, već će u fokusu biti znanje potrebno za život. To nužno ne znači samo stjecanje vještina za zapošljavanje, iako su one jako važne, nego podrazumijeva i razvoj interesa učenika, kao i razvoj cjeloživotnog učenja. To je ono što je drukčije postavljeno u toj reformi koja će, nakon perioda pilot-projekta, uz potrebne korekcije, biti uvedena u sve škole. Upravo zato moj tim i ja nerijetko govorimo kako vodimo “ministarstvo budućnosti”.

Koliko će vremena trebati i profesorima i učenicima da nauče “učiti za život”?

Za svaku reformu ključni su učitelji, oni su ti na koje se mora djelovati da bi reforma uspjela. Potrebne su edukacije nastavnika, ali treba školama osigurati i visoku autonomiju. Jednom započete reforme zapravo ne završavaju, nego imaju kontinuitet. Nakon pilot-projekta, a onda i uvođenja, mislim da će biti potrebne tri godine da dostignemo postavljeni cilj učenja za život, a ne samo za ocjenu.

Što će veća autonomija škola značiti u praksi?

Školama će biti omogućeno da preuzmu još veću odgovornost – od organizacije nastave, organizacije poučavanja, prikladnog rasporeda i fakultativnih programa pa do kontinuirane edukacije nastavnika. Škole moraju preuzeti inicijativu, to smo im pokazali i novim programom “Pro micro” kojim se u škole, nabavom mikroračunala, uvodi programiranje. Ne idemo tako da smo odredili to kao obvezu, nego smo pozvali škole da se jave one koje to žele i koje imaju nastavnike spremne uključiti se u edukacije da bi znali kako integrirati programiranje u različite predmete – od fizike, hrvatskog jezika, tjelesnog...

U školama imamo starije nastavnike koji su svoj radni vijek proveli radeći po dosadašnjem modelu, kako njih motivirati da sada, kad su gotovo pred mirovinom, započnu s drukčijim modelom poučavanja?

Mislim da je povratna informacija na reformske poteze mog tima jako pozitivna. Promjena načina poučavanja nije vezana uz godine koliko je vezana uz osobnost. Dakle, pitanje je shvaća li nastavnik svoj posao kao poziv ili kao sinekuru. Rekla bih da se veći dio naših učitelja ubraja u prvu kategoriju. Uostalom, kontinuirano obrazovanje obveza je svakog učitelja i tu nema puno fleksibilnosti. A obveza je Ministarstva osigurati im kvalitetne programe za obrazovanje. Uostalom, ne vjerujem da će biti takvih situacija, ali naravno, dogode li se, ulogu tada preuzimaju ravnatelji. Svaki ravnatelj mora razmišljati kakva je percepcija njegove škole, kako se učenici i nastavnici osjećaju i što im treba. Škola mora biti zaokružena cjelina.

Ipak, hoće li biti sankcija za profesore koji se neće prilagoditi?

Svi moraju sudjelovati. Nikakav sustav kazni ne može riješiti situaciju, međutim uvest ćemo sustav samovrednovanja i vanjskog vrednovanja škola. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanja provodit će od sljedeće godine pilot-projekt u kojem će se pokušati procijeniti kako se škole vide, koji su njihovi ciljevi i onda u vanjskom vrednovanju kako ih vide eksperti. To će biti mehanizam koji će omogućiti da se škole bolje pozicioniraju. To također ide u ovaj kontingent što to znači imati autonomnu školu – škola koja ima svijest o sebi.

Hoće li takvi podaci biti dostupni roditeljima kako bi mogli birati školu u koju će upisati dijete?

U pilot-projektu ti podaci neće biti dostupni javnosti, no u njegovoj punoj primjeni podaci o vrednovanju škola bit će dostupni roditeljima. To je vrlo važno.

Da uvodite informatiku u 5. i 6. razrede, to znamo, ali ne znamo kako će izgledati sat informatike?

Umjesto klasičnog načina rada na računalu, naglasak se sada prebacuje na programiranje, algoritamsko računalno razmišljanje, e-društvo, sigurnost na internetu – to je sadržaj nove informatike. Sat neće funkcionirati na način da se nešto predaje pa da učenici onda uče kod kuće, nego je sav rad u školi, bez domaće zadaće, ali rad na tome da se razvije računalni način razmišljanja. Radi se po programima koji su i razvijeni unutar novih kurikularnih dokumenata.

Koliko će novca trebati, ne samo za računala koja se moraju nabaviti nego i softver i održavanje?

Nešto posebno od softvera za pete, odnosno šeste razrede ne trebamo. Već ove godine u škole koje su najslabije opremljene stići će oprema, odnosno novac za nabavu i opremanje barem jedne učionice, a onda se iduće godine osiguravaju značajnija sredstva, što u državnom proračunu, što iz fondova EU. Sigurna sam da ćemo u dvije godine sve škole opremiti da mogu bez problema izvoditi nastavu informatike. Školama smo poslali upitnike kako bismo stekli uvid, ne samo o opremi nego da vidimo imamo li i dovoljno profesora. Naše su procjene da treba povećati broj nastavnika za deset posto. Paralelno s tim realizirat će se projekt edukacije nastavnika informatike, za to se također osiguravaju sredstva. Osim toga, novac se osigurava i za digitalne sadržaje. Kad pilot-projekt završi, procijenit ćemo treba li nam još što.

Što je s onim školama koje su dosad morale informatiku organizirati u drugoj smjeni jer drugih opcija nisu imale?

Mogu se organizirati unutar satnice. Peti i šesti razredi ukupno imaju 22, odnosno 23 sata obavezne nastave. Ako dodate sat razrednika i izborne programe, to je manje od 30 sati, koliko je maksimum na tjednoj razini. Zato ne vidim razloga da se to ne organizira. Zapravo to je samo stvar, rekla bih, boljeg slaganja rasporeda. To neće biti problem.

Kada će nastavnici informatike početi s edukacijom i kako će ona uopće izgledati?

Edukacija će početi u rano proljeće. Nastavnici će fizički morati biti prisutni, ali najviše će edukacije biti online. Uostalom, to su nastavnici koji bi morali bez problema koristiti takav način edukacije.

Hoće li se za vrijeme edukacije voditi evidencija kako biste bili sigurni da će je proći svi nastavnici informatike u Hrvatskoj?

Svakako. To je obveza i tu nema diskusije, ako želimo konačni iskorak u obrazovanju 21. stoljeća. Cilj je da se svi osjećaju sigurno, ali i ugodno u novom digitalnom dobu.

Osim edukacije, očekuje vas i priprema materijala. Kakav je to digitalni sadržaj?

Paralelno s edukacijom radit će se digitalni sadržaji. I to digitalni sadržaji za edukaciju nastavnika i digitalni sadržaji za učenike. Jer i to uvođenje informatike je pilot-uvođenje – jest da će biti u svim školama, ali bit će pilot-izvođenje.

Što je s učenicima sedmog i osmog razreda, kad će oni imati obveznu informatiku?

Zato se ovo i zove pilot-izvođenje, da vidimo kakvi su kapaciteti i što možemo napraviti za tih godinu dana. Nakon toga ide evaluacija i vidjet će se što bi to značilo za sedme i osme razrede. Tu imamo jedan problem, naime u manjem segmentu moraju se mijenjati pedagoški standardi, uostalom oni se moraju mijenjati jer ovo što sada imamo u školama također ne udovoljava standardima. Nakon te pilot-faze ulaganja vidjet ćemo koje su to potrebe za sedme i osme razrede. Naravno, ne možemo ići frontalno, već ovo da se ide paralelno u pete i šeste razrede zahtjevno je s obzirom na to da je gradivo vezano. Sedmi i osmi razred nešto je što bi nam trebalo biti u planu za školsku godinu 2019./2020. Za sve to imamo inicijalne programe koji su pripremljeni, ali te ćemo programe ionako poslati na međunarodnu recenziju koja je već dogovorena s tri države.

Koje su to države?

Ne određujemo mi recenzente imenom i prezimenom, kontaktiramo s uspješnim državama koje su implementirale informatiku i molimo da nam daju svoje stručnjake koji će recenzirati. Sve to ide preko našeg predstavništva u Bruxellesu koje nam pomaže doći do kvalitetnih recenzenata.

Kritičari vam zamjeraju uvođenje informatike prije nego što su škole jednako pripremljene. Tako će nove kompjutore dobiti i škole koje prokišnjavaju, nemaju fasadu, nemaju sportsku dvoranu?

Kada bismo čekali da se sve škole ujednače po opremi, informatiku ne bismo uveli nikad. Uostalom, uvođenje informatike vrlo je ciljano opremanje kako bismo ujednačili standard u svim školama. Kad imate obveznu informatiku, svaka škola mora imati barem jednu dobro opremljenu informatičku učionicu. Što se kapitalnih ulaganja u škole tiče, to ionako nije u nadležnosti države, nego osnivača, tj. jedinica lokalne samouprave. Postoje samo izuzeci u kojima država intervenira u gradnju škola.

Iduće godine kreće i pilot-projekt cjelovite kurikularne reforme? Hoće li ona doista biti cjelovita?

Bit će cjelovita najviše što može biti. To znači da ćemo u godinu dana prirediti sve, ući s pilot-izvođenjem u tri do pet posto škola, sa svim predmetima koji će biti spremni. Po mojem sudu to će biti velika većina predmeta, ali može se dogoditi da nešto ne bude spremno.

Što bi moglo zaustaviti pojedine predmete – nova rasprava o ideologiji?

U standardnim predmetima mi nemamo ideoloških tema. Za većinu predmeta ćemo, kao i za informatiku, tražiti međunarodne recenzije, ali međunarodnu recenziju nećemo tražiti za predmete koji su nacionalni, kao što su hrvatski jezik ili povijest. Tu vjerujem da ćemo u Hrvatskoj dobiti potporu i da ih možemo kvalitetno odraditi. Prvenstveno tu računam na veliki angažman HAZU.

Kako će izgledati sat hrvatskog?

Nisam stručnjakinja za hrvatski jezik. Ono što bih ja voljela jest to da naši učenici zavole literaturu i da vole čitati. I, s druge strane, da su njihove jezične vještine na razini da mogu i profesionalno i u osobnom diskursu biti uspješni.

Stručnjakinja ste za matematiku. Kako će izgledati taj predmet?

Matematika treba prestati biti bauk i poučavati se tako da kod učenika razvija apstraktni aparat, da su u stanju algoritamski promišljati i rješavati probleme. Matura pokazuje da su naši učenici vrlo spretni u šablonskim zadacima, a kad se traži drukčiji pristup, rješavanje problema, onda u tome nisu tako dobri. I na tome treba raditi. Matematika je izvrstan alat za razvijanje apstraktnog načina razmišljanja.

Znači li promjena u matematici uštedu roditeljima, to je naime predmet zbog kojega djeci plaćaju najviše instrukcija?

Sigurno. To donosi uštedu roditeljima, ali i državi jer bismo dobili veći interes za STEM studije ili zanimanja u kojima se traži više matematike, a to je ono što našem gospodarstvu nedostaje.

Što trebamo očekivati 2019./2020. godine nakon provedenog pilot-projekta kurikularne reforme?

Nakon godine dana imat ćemo revidirani kurikul i taj će ići u punu primjenu u sve škole. Pilotiranje ne služi samo tome da vidimo što možemo uvesti nego da kroz to vidimo što još treba promijeniti.

Čeka se novi natječaj za ERS. Što ćete napraviti ako za mjesto voditelja pristigne i prijava Jasminke Buljan Culej i Borisa Jokića?

Prije svega je važno da Posebno stručno povjerenstvo da jasne kriterije i da to bude javno objavljeno. Nakon toga vrlo je važno da postupak prijave i ocjene kandidata budu transparentni. Ako su ta dva uvjeta ispunjena, onda sve dalje nije nikakav problem. Želim da na tom natječaju dobijemo više kvalitetnih kandidatura.

Što je sa strukovnim obrazovanjem?

Iduće godine bit će reformirani neki strukovni kurikuli, vjerujem da ćemo napraviti i nove i započeti s pilotiranjem i u strukovnim školama. Upravo zato na mjesto pomoćnika u svoj sam tim, uz podršku HNS-a, dovela jednog od najuspješnijih ravnatelja strukovnih škola u Hrvatskoj, čovjeka s izuzetnim rezultatima – Vladu Prskala. Cilj je osnivanje centara kompetencija koji bi dali novi impuls gospodarstvu jer bi se u njima okupljale ne samo škole nego i tvrtke, gospodarstvenici i obrtnici. Zagovornica sam toga da stvarno pogledamo što treba gospodarstvu i vidimo u kojim strukama nam je potrebno dualno obrazovanje (da učenik pola vremena provodi u školi, a drugu polovicu u tvrtki, op. a).

Što je s vrtićima? Kakve nas tu promjene čekaju?

Vrtići nisu toliko u ingerenciji Ministarstva, on su više u ingerenciji jedinica lokalne samouprave. Međutim, u idućoj godini idemo s pojačanim radom u dva programa rada s djecom posebnih potrebama i darovitom djecom.

Večernji list upozorio je da iza kurikularne reforme ne stoji samo ideologija već i interesi određenih grupa?

Naravno da se prepoznaju interesne skupine u cijelom procesu. Međutim, ne smijemo dopustiti da naša djeca i budućnost reforme budu taoci interesnih skupina. Interesne skupine su različite: od onih kojima ovakvo stanje odgovara iz ideoloških, ali još više osobnih ili poslovnih razloga. Uz to, još postoji i razvoj koji se jednostavno ne može zaustaviti. Mi ne možemo zaustaviti ni tehnološki razvoj niti možemo zaustaviti to da naši učenici ili studenti žive s tehnologijom. Mi ne možemo studente prilagođavati sebi, sustav se mora prilagoditi.

Jeste li se i sami susreli s interesnim skupinama?

Ne mogu reći da mi se netko direktno obratio, ali naravno da se osjećaju opstrukcije i da se osjeća da postoje skupine koje nastoje ili usporiti proces ili progurati neke svoje interese. To nije nešto što treba prihvatiti, nego nešto što treba javno obrazlagati. Posljednja dva dana bila sam na konferenciji u Ljubljani na kojoj je sudjelovalo tridesetak dužnosnika obrazovanja i gdje je naznačeno da sve ono što se plaća javnim sredstvima mora biti svima dostupno. Što bi značilo da, ako se proizvedu digitalni sadržaji, oni moraju biti svima dostupni. Digitalna transformacija škola mora postojati, a s druge strane svi oni koji su na neki način vezani za škole, kroz udžbenike, opremu ili drugo, također moraju promijeniti svoj poslovni model. To nije samo hrvatska nego i svjetska tema.

Ovisi li stabilnost Vlade o reformi obrazovanja, odnosno jeste li vi i HNS spremni, ako zbog bilo kojih razloga proces reforme bude zaustavljen, napustiti svoju poziciju?

HNS je sigurno zaslužan da je tema obrazovanja ušla u ovom kapacitetu u ovu Vladu i, da liberali nisu ušli u koaliciju, ne bi bilo ni ovih vrhunskih ljudi u Ministarstvu. To treba jasno reći. Jesam nestranačka ministrica, ali imam punu potporu HNS-a i mislim da zajedno imamo povijesnu šansu za iskorak. Pozicija je HNS-a, što se mene tiče, čvrsta. Ali treba gledati šire – reforma obrazovanja ključna je za razvoj Hrvatske, a ne samo za stabilnost ove Vlade. I čim prije to shvatimo, čim prije svatko u svom segmentu, bez obzira na to je li učitelj ili roditelj, dade maksimum, to će nas dovesti do uspjeha. Ne znam kad ćemo imati drugu šansu i hoćemo li je imati ako je sada ne iskoristimo. Pouzdajem se u to da smo mi kao ljudi i kao građani Hrvatske svjesni da je to sada ključno za razvoj Hrvatske, ključno za gospodarstvo, ključno da mladi ljudi ostanu u Hrvatskoj i ključno da mi, osim turizma, razvijemo ljudske potencijale. To je temelj razvoja gospodarstva.