Ranjeni Galić: Policajac je pucao bez upozorenja 


Iako su u obrani uvjeravali suca da nisu napali policiju niti sudjelovali u neredima poslije svibanjske utakmice Dinamo - Hajduk, navijači Nijaz Hažiosmanagić Tadžić (34), apsolvent na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, i nezaposleni kuhar Mario Galić (29), koji je teško ranjen u sukobu s policijom, ostaju u pritvoru.

Hadžiosmanagić, otac malog djeteta, boluje od Crohnove bolesti, žena mu ima tešku upalu zglobova, a otac mu je invalid, no obrana ga nije uspjela izvući iz pritvora. Tužitelj je uzvratio da je imao istu bolest i prije te da su mu članovi obitelji bili bolesni, a opet je počinio kazneno djelo. Tužitelj se usprotivio i puštanju na slobodu Galića, koji je poslije mjesec i pol dana boravka u zatvorskoj bolnici sada u Remetincu. Za već osuđivana Galića traže dvije godine zatvora.

Smršavio 21 kilogram

Od ranjavanja je Galić, koji je prije imao 111 kg, smršavio 21 kg. Obojica su nijekali krivnju, tvrdeći da nisu ni dotaknuli policijski auto. Hadžiosmanagić, kojem prijete tri godine zatvora, u prvom poluvremenu pao je na sjevernoj tribini i ozlijedio se pa je morao izići van. Otišao je u kafić Viva ispod južne tribine i ondje dočekao kraj utakmice. A što se događalo poslije, kada su krenuli pristupnom cestom prema zapadnoj tribini...?

– Čuo sam snažno kočenje auta bez policijskih oznaka i galamu pa pucanj. Ta je gungula trajala od 5 do 10 sekunda. Kad me pitate što znači gungula, pretpostavljam da je bila riječ o galami i negodovanju zbog zalijetanja tog auta u gledatelje. Vidio sam ljude s dignutim rukama, no nisam čuo da netko razbija auto. Ja tom autu nisam prilazio. Nakon pucnja svi smo počeli bježati. Ljudi su bježali na sve strane – branio se Hadžiosmanagić, koji se nakon dva dana od nereda prijavio policiji jer je čuo da ga traže.

Galić je tog dana popio dosta u klubu Dinamovih navijača (imao je dva promila), a kad je krenuo prema Borongaju, čuo je galamu i povike oko auta, na kojem nije vidio policijske oznake.

– Nisam znao što se događa pa sam prišao autu i nagnuo se. Vidio sam muškarca kako na stražnjem sjedalu repetira pištolj. Pucao je bez upozorenja. Podigao sam ruke i čuo hitac te osjetio udarac. Nije mi jasno zašto je izvadio pištolj, nisam ga ni dotaknuo, a ni auto. Pao sam, a on je istrčao i počeo me psovati i udarati. Rekao sam da sam ranjen, ali nije se obazirao, cipelarili su me i poslije ubacili u maricu. Jedan je policajac rekao da me pregledaju jer je vidio da krvarim, ali zaključili su da je to od ogrebotine – branio se Galić.

Vikao da je pogođen

Iskaz policajca Zvonimira Mitrovića drukčiji je.

– Pošto je netko prema policijskom vozilu bacio pivsku bocu ili čašu, vidio sam da je kolega Car napadnut. Izvadio sam pištolj i repetirao ga. Vidio sam siluetu koja otvara moja vrata i desnom rukom krenuo prema van i viknuo policija, no udaren sam po ruci i došlo je do opaljenja. Vidio sam tu osobu kako viče da je pogođena te pada nakon tri-četiri metra – svjedočio je Mitrović, tvrdeći da su mu on i kolega Car prišli i zadigli majicu i trenirku te pitali ga gdje je pogođen, a sam im je Galić rekao nakon što se pogledao "nema".