Iako još nitko nije uvjerio predsjednicu države da uživa povjerenje većine zastupnika, istupi čelnika dviju vodećih koalicija nakon završenog trećeg kruga konzultacija puno su govorili o trenutačnom stanju stvari. Tomislav Karamarko bio je opušten, koncentriran i zračio je nikad većim samopouzdanjem nakon izbora, svjestan da je Domoljubna koalicija stekla neznatnu, možda i presudnu prednost, i to zahvaljujući stavovima SDP-a i partnera, ali još više ohrabren neuspjehom Zorana Milanovića u pokušaju da pridobije većinu za konstituiranje Sabora.
Karamarku je trenutačna pozicija omogućila da efektno ojača daljnju pregovaračku poziciju, a drugoj strani zasoli inzistiranjem na zajedništvu i pružanjem ruku lijevoj opciji u donošenju odluka za koje je potreban konsenzus. S druge strane, Zorana Milanovića je izgubljena bitka za Sabor učinila vidno nervoznim, kao da je prvi put osjetio politički strah koji ga je psihološki motivirao da jučer s Iblerova trga krene u konačni obračun na sve ili ništa.
Taj neuspjeh suočio ga je s gubitkom vlasti kao prilično realnom mogućnošću. Ranjen je i tomu, a ne samo njegovu teškom karakteru, treba pripisati bahatu nekulturu na Pantovčaku, ali i agresiju koju je pokazao jučer na Iblerovu trgu. Dok je izbornu kampanju temeljio na konfrontaciji s Tomislavom Karamarkom, jučer se obrušio na koaliciju kiteći je rasizmom, fašizmom i kriminalom, sve to ne bi li utjecao na dijelove Mosta kojima bi to moglo biti neprihvatljivo, odnosno kako bi isprovocirao njihov raskol u kojem očito vidi svoju posljednju šansu.
Ranjiv, Milanović i griješi, griješi jer ni sam ne može sastaviti vladu bez "rasista, fašista i optuženih za kriminal". Griješi i kad odbija zajedništvo s HDZ-om, a prije neki dan zamjerali su HDZ-u da su odbili zajedništvo navodno ponuđeno preko kandidature Roberta Podolnjaka za predsjednika Sabora. Griješi i kad kaže da neki ljudi u Mostu darvinistički razmišljaju "idemo sa slabijima pa će biti više plijena za nas" jer je dojam da je on sada slabiji.
Moze sad samo lajati na mjesec...