Ranka (10) brine se o nepokretnoj majci, bratu, prabaki i pradjedu

U skromnom domu šesteročlane požeške obitelji Njegovanović u Ulici Đuri Basaričeka 109. u novogodišnjoj noći neće biti veselo.

Otkako je 2009. godine njezinoj 34-godišnjoj majci Radi otkriven tumor na mozgu, desetogodišnja Ranka morala je zaboraviti bezbrižno djetinjstvo i preuzeti mnoštvo obveza na sebe.

Preuzela sve na sebe

Umjesto igre s vršnjacima preuzela je brigu o nepokretnoj majci, teško bolesnoj 84-godišnjoj prabaki Ljubici i 75-godišnjem pradjedu Stevanu te trogodišnjem bratu Marku.

– Supruga je bila na dvije operacije, ali tumor je dubinski i dio nisu uspjeli odstraniti. Sada je nepokretna i ne može govoriti iako sve razumije. Svaki dan ujutro dolaze njegovateljice oprati ju i presvući, no Ranka je hrani, kuha čaj i obavlja sve ostalo što joj treba. Ja sam veći dio dana na poslu pa ona mora raditi i druge poslove – kazao je Predrag Njegovanović.  

Prabaka i pradjed teško se kreću. – Malo pospremim i skuham koliko mogu, ali da nema Ranke... – odmahnula je glavom prabaka.

Mali Marko posebna je Rankina briga. Nedostaje mu majka pa se neprestano mazi starijoj sestri koja ga prije i poslije škole odijeva, hrani, igra se s njim... – Kada dođem iz škole, a to bude oko 12.30, ostavim stvari i onda pogledam što kome treba. Prvo odem do mame i dam joj jesti. Presvučem, ako treba, brata, a moram i djedu dati lijekove. Stari su i ne znaju baš kad što treba popiti. Tada napišem zadaću i učim, poslije se poigram s bratom, malo gledam TV ili čitam lektiru, a spavati idem između 10 i 11 sati, kako kada – kratko je prepričala svoj dnevni raspored Ranka. Skromno je zaboravila kazati da pomogne ocu objesiti rublje, očistiti snijeg ili donijeti drva te da je, usprkos svemu, odlična učenica 4. razreda OŠ Julija Kempfa. Nije posebno isticala ni kako za igru s najboljom prijateljicom Anom vremena ima tek  vikendom.

– Ništa mi to nije teško - skromno kaže Ranka koja ima samo jednu novogodišnju želju:
– Želim da mama mi ozdravi - dodala je. 

Žive od jedne plaće

Predrag Njegovanović zaposlen je u SPIN Valisu.
– Nas je šestero, no navikli smo živjeti skromno, nemamo velikih zahtjeva pa do kraja mjeseca bude onako, “knap”. Pomogli su mi kolege iz firme koji su prikupili novac i kupili drva, dobili smo nešto i od sindikata pa nam neće biti zima – kaže.