Ranko Ostojić: Imam sedam savjetnika, a ne trebaju mi

Suočen sa žestokim kritikama, posebice nevladinih organizacija, na prijedlog novoga Zakona o policiji, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić najavio je u intervjuu za Obzor da će povući neka od spornih rješenja. Ima čak sedam savjetnika i priznaje da je “HDZ-ove kadrove” imenovao svojim savjetnicima samo zato što ih je, nakon razrješenja s operativnih funkcija, prisiljen postaviti na pozicije s dobrim plaćama, a ne zato što očekuje da nešto stvarno rade. U naslijeđe je dobio zakon koji mu ne daje manevarski prostor za bitnije kadrovske preinake u MUP-u. Obećava da se neće miješati u policijske istrage i objašnjava koja je uloga Vlade u slučaju prirodnih nepogoda.

Pripremili ste prijedlog Zakona o policiji koji je, tvrde nevladine udruge i pojedini stručnjaci, opasnost za ljudska prava.

Te ocjene ne stoje. Vidljivo je da nismo navikli na transparentnost. Nitko prije nije objavio nacrt zakona na webu. Nacrti zakona i služe tome da se na njega daju primjedbe, a u ovome času ih primamo od sindikata, ustrojstvenih jedinica u Ravnateljstvu policije... Činjenica da je na webu znači da nas zanimaju primjedbe i svih onih koji predstavljaju zainteresiranu javnost. Očekujem da će se veliki dio dilema koje su otvorene razjasniti i u neposrednim razgovorima s predstavnicima udruga koje su iznijele primjedbe.

Među najspornijima je članak 7. zakonskog prijedloga. Po njemu, kako se tumači, ministar smije davati policiji naloge i tražiti od nje izvješća.

Upravo je najbolji doprinos depolitizaciji policije zakonsko reguliranje odnosa ministra unutarnjih poslova i policije. Oni koji prigovaraju ne razumiju da se prvi put zakonom ministru ograničavaju mogućnosti upletanja u policijski rad. Članak 7. govori o tome da ministar, što mu je i posao jer bez toga ministarska funkcija ne bi imala smisla, daje naputke policiji kod određenih događaja ili najava, traži da se policija pripremi, da postupa i da na kraju o svemu izvijesti ministra. Bez toga ministar ne bi mogao ispuniti svoju zakonsku obvezu obavještavanja Sabora.

Ovo zvuči pomalo apstraktno. Smije li ministar pitati policiju kako ide kriminalistička obrada u slučaju Antonije Bilić ili, recimo, u aferi Daimler?

U članku 7. jasno piše da ministar nema pravo naređivati kriminalističko istraživanje. Dakle, članak jasno kaže da predmeti koji su iz nadležnosti državnog odvjetnika predstavljaju područje rada policije u koji se ministar nema pravo miješati. Izvještavanje koje se spominje u tom članku ne znači da se policiji može narediti da nekoga istraži ili pak da ne istražuje. A to se događalo, čak je bilo redovita praksa proteklih godina. Bivši premijeri Ivo Sanader i Jadranka Kosor, kao i ministar unutarnjih poslova, čak su i javno davali zadatke policiji.

Kakav je odnos premijera Zorana Milanovića prema policiji?

O tome je sve rekao on sam u izjavi kako se nikada više neće dogoditi da zastupnik na aktualnom satu u Saboru nabaci lopticu ministru unutarnjih poslova tako da ga pita da li se protiv nekog vodi kriminalističko istraživanje.

Dvije nevladine udruge imaju ozbiljne primjedbe na nadzor policije. Kažu da je “civilni” nadzor prisutan samo u nazivu i problematiziraju pravo ministra da bira člana vijeća.

Tu neće biti nikakvog problema i o tome ćemo s njima razgovarati. Treba primijetiti da predloženi nadzor nije više ograničen samo na centralu, nego je proširen na sve policijske uprave. Nemam ništa protiv prijedloga da konačnu odluku o kandidatima donese Odbor za ljudska prava ili Odbor za unutarnju politiku. Možda je problem i u tome što su neki navikli na naknadu za takav posao, a nije predviđeno plaćanje za angažman u civilnom nadzoru policije. Nadalje, nadzor ne možemo promatrati samo kroz građanski, nego treba imati na umu i kontrolnu ulogu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te unutarnji nadzor u samome MUP-u.

A što je s kontrolom tajnog prikupljanja podataka?

Kontrola mjera tajnog prikupljanja podataka koju obavlja policija stavit će se pod ingerenciju Vijeća za građanski nadzor. Ne bi trebalo biti ništa sporno da se Vijeću nadležnost proširi i na MUP.

Zapravo ste već najavili uvažavanje nekoliko vrlo ozbiljnih primjedbi na zakon?

Naravno! Potražit ćemo najbolji način da se sporne stvari riješe a da se pritom ne moraju mijenjati drugi zakoni. Zato i jeste prijedlog zakona na webu. Moram napomenuti da prijedlog još nije ni otišao u Vladinu proceduru, a podsjetio bih da je sadašnji zakon usvojen bez ikakve javne rasprave, bez objave na webu, po hitnoj proceduri i da pritom nitko od onih koji sada prigovaraju nije rekao ništa.

Zašto ste predvidjeli da se policijski šefovi mogu dovesti izvan sustava, recimo iz tajnih službi?

Ne radi se o postavljanju kadrova izvana. Zakoni su trenutačno takvi da bi glavnog ravnatelja mogla postaviti Vlada. Ali to zakonsko pravo nećemo iskoristiti jer jedini ispravni put je, a tako ćemo predložiti u zakonu, da se provede natječaj, a potom ga Vlada imenuje. Pritom neće biti manipulacija jer će se zakonom propisati uvjeti koje glavni ravnatelj mora ispunjavati. Po prijedlogu zakona najveći dio ostalih rukovoditelja popunjava se internim oglasom, dakle ljudima koji su već u policiji. Ljudi koji su izvan policije mogu se kandidirati za samo 28 pozicija ili 10 posto rukovodećih mjesta. No, i tu postoji ograničenje jer mogu konkurirati samo ljudi koji su radili u tijelima kaznenog progona: Državnom odvjetništvu, USKOK-u, sigurnosnim službama ili bivšim policajcima koji ispunjavaju uvjete, a morali su napustiti sustav.

Najavljen je posebni odjel za pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo, ali se odustalo. Zašto?

Nije se odustalo. Organizacija PNUSKOK-a je definirana i moguće je proširiti na Odjel za ratno profiterstvo i pretvorbeni kriminal. Odjel za neriješene slučajeve će se ustrojiti u kriminalističkoj policiji. Ukupna reforma kriminalističke policije sačekat će usklađivanje s teritorijalnim ustrojem RH.

Je li policija, po vašem sudu, uspješna?

Po statističkim pokazateljima jest. No, statistika također govori da u ovome trenutku ima 2500 najtežih slučajeva iz svih policijskih uprava koji su ostali neriješeni. U ukupnom kriminalu ta brojka nije velika, ali je značajna jer se radi o najtežim predmetima i inzistirat ću da se i oni riješe. Opet dolazimo do spominjanog članka 7. Uvjeren sam da nikome neće smetati što će ministar policiji dati naputak da se ti slučajevi riješe. Valja reći da je sustav proteklih godina napredovao, no pitanje je kako ga se usmjeravalo. Mislim da je bilo pogrešno tražiti od policije da prioritetno rješava slučajeve iz Drugog svjetskog rata, a da se zaboravljaju druga neriješena ubojstva.

Mislite na slučaj Boljkovac?

Da. Od toga nije trebalo raditi scenu i sa specijalcima privoditi osobu koja je na štakama. Radilo se o politiziranju jednog slučaja. Ne želim prejudicirati je li netko kriv ili ne, ali je taktika postupanja bila pogrešna.

Koliko trenutačno imate savjetnika?

Trenutačno ih je sedam, koliko je bilo i prije.

Trebate li ih toliko?

Naravno da ne, i ta će se brojka smanjiti. No, od ministra se u prvom redu očekuje da poštuje zakon. Savjetnici su trenutačno postavljeni po uredbi koja je napisana prije moga dolaska. Na žalost, funkcija je u MUP-u postala socijalna kategorija, a ne stvarna potreba za određenim kadrom. To ne smije biti tako, i tu će biti promjena.

Kako je bivši Sanaderov tjelesni čuvar postao savjetnik ministra? Najprije je suspendiran jer je na Badnjak bivšem premijeru, sada optuženiku za korupciju, nosio darove, a potom unaprijeđen. Ne zvuči logično, zar ne?

Sumnja da je g. Blažević posjećivao osobu koja je optužena u uskočkom predmetu ne može se ignorirati. Zato sam odmah inicirao njegovu suspenziju i tražio da se provjeri je li bio kod g. Sanadera. Čim se utvrdilo da sumnja nije točna, suspenzija je povučena.

A gdje je nastala fotografija koju su objavile novine ako ne kod Sanadera?

Objavljena je fotografija na kojoj se vidi g. Blažević kako nosi pakete u prostorije Sanaderova odvjetnika. U postupku koji je proveden utvrđene su sve činjenice te da nema elemenata odgovornosti.

Dakle, nije dokazano da se na Badnjak družio sa Sanaderom, nego s njegovim odvjetnikom, što nije nezakonito. I to ga odmah kvalificira za savjetnika ministra?

Rukovoditelj, pa radilo se tu o Blaževiću, bivšem glavnom ravnatelju Oliveru Grbiću ili kome drugome, može biti raspoređen samo na ona mjesta koja odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, zvanju i poziciji na kojoj je bio.

Želite reći da vas je dočekao zakon po kojemu nekoga tko se domogao dobre funkcije u policiji možete razriješiti, ali samo pod uvjetom da ga unaprijedite?

Oni su razriješeni s operativnih poslova. Glavni ravnatelj policije imao je koeficijent 3,62, a premješten je za savjetnika s koeficijentom 2,2. O konačnim rješenjima i pozicijama moći ćemo govoriti nakon promjena zakona i uredbi.

O čemu vas na koncu savjetuje bivši Sanaderov bodyguard?

On je bio načelnik Uprave za posebne poslove sigurnosti. Dakle, on je rukovodeći policijski službenik koji može biti raspoređen samo na neka mjesta sukladno postojećem zakonu. Do promjene zakona, kada će se naći kvalitetnija mjesta i za sadašnje savjetnike, situacija se ne može promijeniti. No, nisam je ja kreirao, niti sam napisao zakonska rješenja kojih se sada moram držati.

Bivšeg ravnatelja policije Olivera Grbića optuživalo se za konstruiranje kaznenih prijava protiv esdepeovaca. Može li se zaključiti da se te optužbe protiv njega ne preispituju budući da je i on savjetnik ministra?

Jedino što o toj temi mogu reći jest da će sve informacije koje su upućivale na zloporabu položaja i ovlasti biti provjerene. Funkcija ne isključuje provjeravanje.

Ministar financija Slavko Linić svojedobno je Grbića prijavio saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost zbog lažiranja prijava protiv SDP-ovaca. Kako je Linić primio to što vam je Grbić savjetnik?

Po toj prijavi Odbor je proveo istragu i većina koju je činio HDZ zaključila je da nije bilo nikakvih nepravilnosti. S time se nisu slagali članovi Odbora koji su bili u manjini, i oni su dali svoje izdvojeno mišljenje. A kolega Linić zna kakvi su zakoni po kojima moram postupati, a zna i da su zakonom koji je donesen prije moga dolaska zacementirane određene pozicije. Prije izbora podijelila su se najviša policijska zvanja, i to mimo bilo kakve procedure, tako da su se u nekim slučajevima preskakale i po četiri stepenice. Cilj je bio da se u slučaju gubitka izbora određeni kadar zadrži na visokim pozicijama.

Što je s voznim parkom? Je li bilo još zapovjednika koji su se vozili u porscheima?

Jedna od prvih stvari koje sam učinio bilo je vraćanje službenih automobila operativcima, prije svega kobrama. Policijski šefovi koji su uzeli automobile operativcima nisu, međutim, zbog toga kršili pravilnike. Propisi su bili takvi da su oni službene automobile mogli koristiti 24 sata. To sam odmah ukinuo i vratio automobile operativcima. Ukinuo sam i pravo korištenja službenih automobila savjetnicima ministra, kao i pomoćnicima ministra. Samo u vrhu Ministarstva bila su 52 takva prava, a ostalo ih je 21. Isto se provodi i u policijskim upravama, a konačne brojke automobila koji su vraćeni operativcima bit će kudikamo veće.

Televizijske kamere snimile su vas s lopatom, ali vas novinari nisu prepoznali. Smeta li vam to?

Malo sam se s time našalio na Facebooku. Smatram da svaki građanin Splita ima istu obvezu u čišćenju snijega. U mojoj ulici organizirali smo se odmah prvoga dana i ništa nam nije bilo teško, nismo čekali da dođe vojska ili tko drugi i riješi nam problem. Ne čudim se da me nitko nije prepoznao jer sam isti kao i svi drugi ljudi iz moje ulice. Ne smatram to nikakvim posebnim čudom, nego mi je, kao i svakom drugom, obveza bila uzeti lopatu u ruke i čistiti snijeg. Malo sam se našalio što su nas snimili, a nisu uopće primijetili tko sve lopatari.

Trebaju li, po vašem mišljenju, Splićani za nepogodu i probleme sa snijegom biti ljutiti samo na gradonačelnika Željka Keruma ili su si sami krivi?

S pravom se ljute na gradonačelnika. Nepogoda je bila najavljena, a gradske vlasti ignorirale i grad je ostao nepripremljen. Oni koji su trebali rukovoditi izvanrednom situacijom zakazali su, i izostala je kvalitetna poruka koja je trebala sadržavati upute tko što mora raditi. Gradonačelnik nije shvatio da je Split brod koji je ugrožen i na kojemu se od kapetana očekuje da, zajedno sa suradnicima, daje upute za spašavanje. Zato nam se i dogodilo da je toliko ozlijeđenih. No, Splićane je najviše iziritiralo ruganje. Tek nakon sedam dana, kada se shvatilo da bi netko mogao odgovarati, situacija se stubokom promijenila.

Je li realno utvrđivanje kaznene odgovornosti gradske vlasti u Splitu, ili je to tek manevar glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da pokaže kako mu je stalo do sugrađana?

U više gradova u Hrvatskoj nije se reagiralo na najbolji način, ali nigdje se nije dogodilo da su propusti doveli do ovako ozbiljnih posljedica kao u Splitu. Više stotina ozlijeđenih zato što je netko propustio učiniti radnje za koje je odgovoran ima za logičnu posljedicu preispitivanje odgovornosti.

Premijeru Milanoviću se prigovaralo što ne obilazi snijegom zametena mjesta, a on je odgovorio da se neće slikati tamo. Što je uloga Vlade u ovakvoj situaciji?

Bili smo suočeni s vremenskom nepogodom koja po Zakonu o zaštiti i spašavanju prema svojim razmjerima spada u rang nesreće. Ta nesreća je u određenim područjima bila takva da prijeti prerastanju u katastrofu. U takvim situacijama Državna uprava za zaštitu i spašavanje predlaže Vladi proglašavanje katastrofe. Ako Vlada proglasi katastrofu, rukovođenje preuzima Stožer za zaštitu i spašavanje. Najvažnije je da je Vlada kroz svoju Upravu za zaštitu i spašavanje u potpunosti kontrolirala situaciju, reagirala na svim pozicijama. Uloga ministra unutarnjih poslova i obrane je da koordiniramo i dajemo ispomoć Upravi za zaštitu i spašavanje. Tako da ja nisam obilazio teren umjesto Zorana Milanovića, nego sam kao ministar bio obvezan koordinirati dio poslova. Prvi vikend smo spriječili da lokalna nesreća preraste u katastrofu. Lokalni dužnosnici se pak uglavnom nisu snalazili. Pod istim klimatskim uvjetima bili su Sinj, Imotski i Vrgorac. Za razliku od truda koji su pokazali u Sinju i Vrgorcu, u Imotskom se gradonačelnik nije uopće snašao. Ako je točno što se tvrdi, da u prosjeku po svakoj kući ima jedan bager, znači da se moglo vrlo jednostavno organizirati čišćenje snijega. No, gradonačelnik nije angažirao snage koje su mu na raspolaganju, nije imao plan, nije rezervirao sredstva u proračunu, a za sve nepogode tražio je krivca sa strane.

Kako je bilo na rijekama?

Sredinom tjedna bio sam u Osijeku. Prijetila je ozbiljna opasnost da zbog ledostaja dođe do poplavljivanja Osijeka. Posebno je tome bio izložen stari dio grada, Tvrđa, te kulturno dobro. Ledena poplava prijetnja je i mostovima. No, poduzeli smo sve da se takvo što ne dogodi. Hrvatska vojska pokazala je da može spriječiti katastrofu ako ustreba.

Je li pripremljen novi Zakon o javnom okupljanju?

Nacrt je gotov i na mišljenjima je u drugim ministarstvima. Ispunjavamo predizborno obećanje Kukuriku koalicije da će se omogućiti prosvjedovanje i na Markovu trgu, pred Vladom i Saborom.

Može li se, prema prijedlogu novoga zakona, ponoviti policijska represija kakva je bila prema prosvjednicima u Varšavskoj?

Policija postupa po Zakonu o javnom okupljanju, a on podrazumijeva da policija intervenira ako se zakon ne poštuje.

Proračun za MUP znatno je manji. Što to znači za efikasnost policije?

Treba se suočiti s time da je 384 milijuna manje u proračunu. No, sustav je velik i štednja na svim razinama neće ugroziti efikasnost policije. Plan štednje je već pripremljen, a kreće od Ministarstva. Bio sam ravnatelj policije u vrijeme kada je proračun bio 3,5 milijarde kuna, a sada je 4,5 milijardi i uvjeren sam da ćemo moći i s ovim novcima dobro odraditi svoj posao.