"Rasist sam, time se ponosim!"

Već odavno su politički analitičari cijeli američki politički pokret "Tea Party", koji se prodaje kao "povratak korijenima", definirali, jednostavno rečeno, kao bijelce iz više srednje klase koje apsolutno užasava većina stvari u modernom društvu i koji iznad svega žele povratak u staro doba kad su demokracija i sloboda bile uglavnom teorijske, a oni su, orwellovski rečeno, bili "jednaki, ali mnogo jednakiji od drugih".

Oni smatraju da biti Amerikanac apsolutno mora biti najbolja stvar na svijetu, a to što nije baš tako ne pripisuju nijednoj od grešaka republikanske vlasti (premda je i demokratska imala velikih promašaja, poput deregulacije banaka u Clintonovu mandatu koja je kao dugoročnu posljedicu imala sadašnju financijsku krizu): po njima je "Amerikanac" izgubilo svoju vrijednost jer je previše razvodnjeno time što je prošireno na žene, Afroamerikance i Amerikance azijskog i hispanskog podrijetla, one s drugačijim spolnim sklonostima... Izlaz iz krize vide u povratku na staro kad su drugi morali šutjeti i raditi i/ili rađati da bi njima bilo bolje.

U žalosno neuspjelom pokušaju duhovitosti svoja načela su u deset točaka ispisali na leđa majica na kojima sprijeda piše "Yup, I'm a racist" – "Da, ja sam rasist" – "zato što vjerujem u to i to", a među tim "to i to" je odanost pokretu "čajankara" ispred vjerovanja u Isusa Krista, koje im jest "bitno", ali manje blisko od Sarah Palin i pljuvanja po Obami. U videoreportaži najsimptomatičniji trenutak je onaj kad snimatelj te velike domoljube pita je li neki od njih služio vojsku – i dobije odgovor "ne", jer je jedno biti domoljub na riječima i majicama, a drugo biti to u praksi i ne birati kao u samoposluzi koju ćete rasu, spol ili političko opredjeljenje svoje domovine voljeti...