Raskol u Novostima koje su samo formalno srpske: Srbi napuštaju Viktora i viktorijance

Ako široj hrvatskoj javnosti dosad nije bilo poznato tko su postjugoslaveni, viktorijanci i porfirijanci, novu priliku za upoznavanje s tim pojmovima pruža najnoviji članak ugledne politologinje Mirjane Kasapović objavljen na portalu Heretica.com.hr pod naslovom „Zašto Srbi napuštaju Viktora i viktorijance? Raskol u postjugoslavenskom taboru“. Napisan britkim stilom, taj nam članak otkriva ne samo dramatična zbivanja u „srpskom establishmentu“ u Hrvatskoj nego i baca novo svjetlo na medije srpske manjine u našoj zemlji. O postjugoslavenima i ideologiji postjugoslavenstva profesorica Kasapović već je pisala u vrlo čitanoj znanstvenoj studiji „Zbogom postjugoslavenstvu!“ te u istoimenoj knjizi, a zbog toga su je, kaže, najviše politički napadali viktorijanci i njihov „poglavica“ Viktor Ivančić. Viktorijanci su bivši feralovci, a sadašnji urednici, novinari i suradnici Novosti, tjednika za koji profesorica kaže da je samo formalno politički tjednik srpske manjine u Hrvatskoj, a zapravo je utvrda zagovornika agresivnoga postjugoslavenstva u Hrvatskoj. U toj utvrdi (taboru) dogodio se raskol pa su sada na jednoj strani Srbi, a na drugoj postjugoslaveni.

O kakvom je raskolu riječ? Ukratko, jedna strana – a nju čine SDSS i Milorad Pupovac, ali i novinari, publicisti i intelektualci iz Republike Srpske i Srbije – želi oblikovati novu, „jedinstvenu srpsku političku perspektivu i ideju budućnosti“, no da bi se ta ideja afirmirala, potrebno je razbiti drugu stranu, tj. konkurentski postjugoslavenski politički tabor u kojemu ima i Srba. Tu drugu stranu čine Novosti, koje financira hrvatska Vlada i za koje novinar Radio-televizije Republike Srpske Srđan Radanović kaže da su smještene u „državnom ideološkom aparatu“ i da zapravo nisu srpske jer „’pišaju’ po srpskim obilježjima, zastavi, himni, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, tradiciji, pa i žrtvama“.

VEZANI ČLANCI

Očito je, smatra profesorica Kasapović, da se „srpski establishment“ u Hrvatskoj želi preustrojiti i reorganizirati u skladu s Vučićevim i Porfirijevim konceptom „srpskog sveta“ koji duhovno, kulturno i politički nadilazi državne granice. Ideolozi „srpskoga sveta“ ne trebaju se brinuti jer porfirijance već imamo, ironizira politologinja i napominje da je riječ o polaznicima tzv. Porfirijevih kružoka, nekadašnjih redovitih sastanaka intelektualaca različita profila u prostorijama Pravoslavne gimnazije u Zagrebu s tadašnjim mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim i cijele Italije i sadašnjim patrijarhom SPC-a Porfirijem. Jedna od polaznica bila je i saborska zastupnica ljevičarske platforme Možemo Rada Borić, koja je te kružoke ovako opisala: „’Porfirijanci’, kako smo se nazivali, a koje je magnetom svoje osobnosti privlačio [Porfirije], bile su osobe često različitih, a opet dubinski sličnih razumijevanja o tome kako bi naša zajednica trebala izgledati: tolerantnija, uključivija, empatičnija, solidarnija. Odlaskom mitropolita Porfirija... Hrvatska je na gubitku. Iskreno vjerujem da će patrijarh biti dobitak ne samo za Srbiju nego i za prostore kontaminirane posljedicama ratova i sukoba, u zagovoru i stvaranju okruženja za istinski dijalog.“

Komentirajući riječi Rade Borić, prof. Kasapović piše: „U kontaminiranju 'ovih prostora' devedesetih godina vrlo je aktivno sudjelovala upravo Srpska pravoslavna crkva, član koje je bio i jeromonah Prvoslav Perić (Porfirije). K tome, Porfirije se i prije dolaska u Zagreb i nakon odlaska iz njega istaknuo kao protivnik pobačaja, homoseksualnosti, istospolnih zajednica, parada ponosa te kao promicatelj mizoginije, zaštitnik seksualnih zlostavljača u Crkvi itd. – svega onoga zbog čega Borić i većina porfirijanaca žustre bitke bije s 'katoličkim talibanima'. Poslije odlaska iz Zagreba, patrijarh Porfirije doista se potvrdio kao 'dobitak' za mnoge, osobito za Crnogorce i Bošnjake, svojom aktivnom potporom srpskome vjerskom i političkom prevratu u Crnoj Gori i protivljenju usvajanja deklaracije UN-a o 'izmišljenom' genocidu u Srebrenici. Kao jedan od stupova Svesrpskoga sabora, mogao bi nastaviti 'dekontaminirati' i Hrvatsku. Jesu li zagrebački porfirijanci bili samo politički naivni i neuki, je li ih privukao neobjašnjiv Porfirijev 'magnet osobnosti' ili je posrijedi nešto drugo?“

Kad je riječ o Novostima, politologinja smatra da taj tjednik proizvodi ne samo netrpeljivost Hrvata prema Srbima nego i hrvatski nacionalizam, jer sustavno ismijava hrvatsku državu, naciju, povijest, Domovinski rat, himnu, zastavu, grb, tradiciju, Katoličku crkvu, obitelj… – vrijednosti i institucije do kojih je velikoj većini Hrvata stalo. To izrugivanje i ismijavanje, koje je daleko od dobre političke satire, Hrvati pripisuju Srbima jer su Novosti formalno srpski list u kojemu kolaboriraju „orjunaši“ hrvatskoga podrijetla. No stup toga tjednika, smatra Mirjana Kasapović, jest novinar i publicist Viktor Ivančić, koji je bio i stup Ferala, „nekadašnje utvrde agresivnoga postjugoslavenstva u Hrvatskoj“. Na njega, „političkoga oca i vođu viktorijanaca“ koji su se iz Ferala preselili u Novosti, sada se okomila srpska strana.

Što ta srpska strana zamjera Ivančiću i njegovim viktorijancima? U prvom redu to što stalno potkopavaju hrvatsko-srpske odnose jer suživot Hrvata i Srba, Hrvatske i Srbije ugrožava perspektive potencijalne četvrte Jugoslavije koju oni žele, pa su list srpske manjine pretvorili u duhovni centar četvrte Jugoslavije za proizvodnju stalne polarizacije i netrpeljivosti. Ne sviđa im se ni to što su Novosti „pale u ideološke ralje Viktora Ivančića, novinara spašenog s prve linije stvaranja hrvatske države“, i viktorijanaca, „ideološki homogene grupe koja je iz Ferala u Novosti donijela radikalnu nihilističku ideologiju“, a ni to što Viktor Ivančić koristi tjednik za „štetno pisanje za srpsku zajednicu u Hrvatskoj“ od kojega samo on ima koristi...

VEZANI ČLANCI

„Nije dugo trebalo da se shvati kako je Feral glasilo jedne ideološke sekte, a sektaški duh feralovci su prenijeli u Novosti“, komentira profesorica Kasapović i dodaje: „Prvoga apostola sekte Viktora Ivančića njegovi su vjernici i epigoni proglasili najboljim novinarom u povijesti 'ovih prostora'. No Ivančić se odavno prometnuo u vodećega ideološkog davitelja, pravoga medijskog udava, koji tridesetak godina piše jedan te isti tekst. Mijenjaju se datumi u zaglavlju novina, mijenjaju se povodi njegovih tekstova, mijenjaju se likovi i njihove radnje, ali su Ivančićev ideološki interpretacijski okvir, njegova ideološka naracija, diskurs i stil ostali isti – on je nekovrsna inkarnacija neodrasloga Robija K. Viktorijanska ideološka sekta djeluje kao svojevrsna 'družba kobaca' koji neprestance motre i knjiže svaki incident svojih ideoloških i političkih neprijatelja u vlasti i izvan nje ne bi li potvrdili svoje teze o ovdašnjoj 'ustašiji'. Jednom je dokaz za to pozdrav 'za dom spremni', drugi put ušato 'U+ naškrabano na vratima garaže u splitskom Spinutu, treći put protusrpski grafit na trafostanici u zagrebačkim Srednjacima...“

Ustvrdivši kako je „princ ujedinitelj postao samoživi raskolnik“, Mirjana Kasapović zaključuje: „No sudbina Viktora i viktorijanaca drugorazredan je problem koji je zapravo već riješen. Otkako je Pupovčev SDSS ispao iz Vlade..., nestao je glavni razlog da ta stranka i njezin 'doživotni predsjednik' nastave 'konstruktivnu' politiku. Sudjelujući dvadesetak godina u izvršnoj vlasti i tendencijski pretvarajući taj status u pseudonormu hrvatske politike, Pupovac i SDSS stvarali su privid nekakve sukonstitutivnosti Srba u hrvatskoj državi prema uzoru na izgubljenu i neprežaljenu 'konstitutivnost' u Ustavu SR Hrvatske. Kada se taj privid rasplinuo, veću političku važnost od one koju objektivno u svakoj državi na svijetu ima manjina što čini oko tri posto stanovništva potražit će vjerojatno negdje drugdje – u velikom taboru 'srpskoga sveta' koji nudi 'jedinstvenu srpsku perspektivu' koja ne isključuje ni, kako je to javno kazao Porfirije, mijenjanje državnih granica u budućnosti, niti, kako je to kazao Pupovac na obilježavanju srpskih žrtava 'Oluje' 3. kolovoza 2024., buduće ratove koji će biti gori od onih iz devedesetih godina prošloga stoljeća. Dobro je to znati.“

Cjelovit članak možete pročitati OVDJE.