Raspametiti publiku – to je cilj i Severine i Rozge i Slavka Linića

Ministar Slavko Linić nema šarma, u glasu nema nimalo melodioznosti, scenski mu je nastup nikakav, a svekoliki mu je izgled takav kao da samo čeka koga će idućega nokautirati. Pa ipak, popularan je kao kakav pjevač zabavne glazbe, kao Tereza, Mišo Kovač ili Gibonni. Zato što je, premda u njemu nema ništa zabavna, vrstan zabavljač. Zacijelo je najbolji Milanovićev ministar, ali ne zbog učinaka svoje politike nego zbog dojma koji ostavlja. A dojam je to o iznimno aktivnom, radišnom, strogom i principijelnom dužnosniku koji u zemlji uvodi reda i ljude prisiljava na poštenje. Ta se slika prenosi na sliku o cijeloj Vladi, pa mu Milanović treba biti iznimno zahvalan.

Dok su svi pokazatelji o radu ove vlasti katastrofalni, i dok je sam glavni sudionik golemoga zaduživanja u inozemstvu i rasprodaje ostataka obiteljskog srebra, Linić joj daje alibi i živi gotovo samo o njemu. Premda je sve što ministar fiskalizacijom, nadzorom i drugim mjerama priskrbi državi posve zanemarivo te se po udjelu u proračunu ne može mjeriti ni promilima, psihološki učinci onoga što radi stavljaju ga daleko ispred svih drugih kolega iz Vlade.

Instinktom lukavog vlastodršca i manipulatora pogodio je što dio naivnoga naroda voli: drskost, odlučnost, autoritativnost, izravno upiranje prstom u određene ljude, red, disciplinu, poštenje. Na žalost, dosezi Linićeve politike ne idu dalje od dosega koje bi imao časnik koji na brodu što tone neko nevažno osoblje uči ponašanju. Poput Severine ili Gibonnija koji zarađuju na turneji po Hrvatskoj, tako je i Linić na turneji i svako malo imamo senzacionalne izvještaje s njegovih “koncerata”, to jest zatvaranja hotela, kafića i drugih ugostiteljskih objekata. Nije to ništa drugo doli zabava za javnost kojoj je ionako već dosadilo čitati i slušati o rastu broja nezaposlenih, o tome kako nekoliko stotina ljudi na dan dobiva otkaz, o desecima tisuća koji rade a ne primaju plaću, o sve krcatijim pučkim kuhinjama i sve većoj rastrošnosti vlasti, o pogubnom iseljavanju stanovništva i katastrofalnom demografskom stanju.

Sve to blijedi i gubi važnost pred prvorazrednom viješću o tome kako su poreznici zatvorili neki lokal zvučna imena. Ne mogu odoljeti a da još jednom ne podsjetim na one poreznike iz prvih godina poslije “oslobođenja” koji su po selu seljacima koji ne bi platili porez iz staja uzimali i odvodili krave kao da će baš jedna krava spasiti državu. Zar se i sad ne postupa tako da će zatvaranje nekoga kafića zbog toga što mu je u blagajni nađen neki nevelik ili smiješno mali višak spasiti državu!? Kakva je pak ova vlast pokazuje i to što nekim dužnosnicima smeta zvjezdani sjaj ministra financija, pa tako tašti Branko Grčić koji po popularnosti uvelike zaostaje za svojim kolegom izjavljuje kako je njegov posao, kao i još nekih članova Vlade, mnogo teži od Linićeva ali je Linić mnogo “istureniji”. Svako malo pa otkrijemo kako ministrima nije stalo ni do države ni do djelotvornosti onoga što rade nego samo do nekoga pjevačkog statusa.

Slično je bilo i u bivšoj vlasti, samo što je u njoj šest godina nepovredivi vladar estradno-političke scene bio sam premijer Ivo Sanader, te potom dvije godine Jadranka Kosor. Sanader je cijelo vrijeme dok je zemlja propadala mahao nekim poslovnim zonama, nekakvim Hitro.hr i drugim “pothvatima” kao što danas maše Linić. I dok Linić kažnjava sitne ribe, nema niti jednoga tajkuna, niti jedne banke, niti jednoga moćnika kojega bi njegovo “discipliniranje” samo očešalo a nekmoli mu uzdrmalo cijelo poslovanje. I to pokazuje koliko je dubok nemoral ove vlasti, njezina sprega s krupnim kapitalom i kukavstvo s kojim udara po nemoćnima dok s moćnicima ljetuje, tulumari i s prezirom se smije svima koji nasjedaju njezinu “uvođenju reda”. Kad idući put pročitate kako su poreznici negdje nešto zatvorili provjerite nije li na mjestu toga teksta trebala biti vijest kako su Jelena Rozga ili Severina na nekom gostovanju raspametile publiku, što je i Linićev cilj.