Usred zaoštravanja odnosa između NATO-a i Rusije: Hrvatski vojnici idu na rusku granicu

I dok politika pokušava ublažiti reakcije o “povratku hladnog rata”, vojnici će grupirati snage i čekati da parlamenti odobre odlazak

Tijekom 2017., ili vjerojatnije početkom 2018., osnažena satnija Hrvatske vojske (do 150 vojnika) bit će raspoređena na istočnu granicu NATO-a. Budu li prihvaćene naše želje i iskustvo koje smo sa zajedničkim služenjem u mirovnim operacijama imali s njemačkom vojskom, hrvatska će satnija biti dio bojne, dakle multinacionalnog bataljuna kojim će zapovijedati Nijemci. A, kako je već isplanirano u NATO-u, “njemačka” bojna ide u – Litvu, tako da u šali naši već pomišlju na učenje jezika zemlje domaćina, litavskog.

Pješačka satnija

Sjevernoatlantski savez će, naime, u tri baltičke zemlje i Poljskoj iduće godine razmjestiti četiri bojne, s najmanje 600 do 800 vojnika, a sve to kao više no simboličan odgovor na vojnu prijetnju iz Rusije. Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a, već prije održavanja ključnog summita NATO-a prije nekoliko dana u Varšavi izjavio je da će slanje multinacionalnih bataljuna na Baltik i u Poljsku “poslati jasan signal da je NATO, u slučaju vanjske agresije, spreman braniti sve svoje saveznike”. Pri tome nije sada važno koliko će tisuća savezničkih vojnika biti raspoređeno, kao ni njihova stvarna vojna snaga, nego je važna poruka da će NATO čuvati ove granice te da nije isto eventualno napasti zemlju u kojoj se nalaze i multinacionalne savezničke snage.

I dok politika pokušava ublažiti reakcije javnosti koje već govore o “povratku hladnog rata”, vojnici će u idućih nekoliko mjeseci crtati “arhitekturu” vojnih jedinica koje će biti poslane u zemlje koje su najviše zabrinute akcijama i politikom Putinove Rusije prema Ukrajini i zemljama na svojim zapadnim granicama. U MORH-u kažu da se zasad zna da će četiri vodeće države Saveza voditi bojne – SAD, Kanada, Velika Britanija i Njemačka. Tri bojne će sigurno biti multinacionalne, dok se još sa sigurnošću ne zna hoće li takvog sastava biti i ona američka, ili će SAD radije inzistirati na tome da cijela bojna bude njihova, što jest jednostavnije rješenje za njih. 

Bojna koju vodi SAD bit će izgledno razmještena u Poljsku, kanadska u Letoniju, britanska u Estoniju, a njemačka bojna u Litvu. U MORH-u bi bili zadovoljni takvim rješenjem, jer dobra iskustva o suradnji s Letoncima imaju iz Afganistana. Kada bude na razini Saveza dovršeno tzv. grupiranje snaga, znat ćemo hoće li Hrvatska, vjerojatno u Litvu, poslati pješačku ili kombiniranu pješačko-motoriziranu satniju.

Dozvola Sabora

Smještaj NATO-ovih vojnika i tehnike briga je zemalja domaćina, a našima je već s Baltika neslužbeno potvrđeno da će to biti “najbolji mogući vojni smještaj”. Nisu još poznati detalji, no očekuje se da će RH snositi troškove transporta i troškove terenskih dodataka (dnevnice za vojnike), dok bi smještaj, dakle, bio plaćen. Naravno, prije svih tih planova, slanje naših vojnika na Baltik treba potvrditi Hrvatski sabor. U MORH-u očekuju da će se to dogoditi do kraja 2016., kada će Saboru podnijeti obrazloženi prijedlog o slanju naših vojnika na Baltik. Bez obzira na to kada naš parlament bude dao takvu dozvolu, u MORH-u ne očekuju da će biti u prvoj rotaciji. Još se ne zna koliko će rotacije vremenski trajati, no primjeren je rok od 6 mjeseci. Kako su u njemačkoj bojni već pridružene zemlje Beneluksa (Belgija, Luksemburg, Nizozemska) i Danska, vjerojatno će Hrvati krenuti na sjeveroistok u drugoj polovini 2017. ili početkom 2018. Zemlje domaćini već su počele prilagođavati infrastrukturi i objekte u kojima će biti smještene NATO-ove trupe.

Još dvije države izrazile su jednaku želju za savezničkim snagama, Rumunjska i Bugarska. Kako je Rumunjska već pod “kišobranom” (protubalističke raketa SAD-a), a u Bugarskoj dovršavaju bazu američke vojske, te države traže mornaričke savezničke snage na Crnom moru jer “preko puta”, na Krimu su ruske mornaričke snage. NATO je na summitu odlučio pokazati Rusiji odlučnost, a to provodi u okviru tzv. 3D strategije. “Defence” (obrana), “Deterence” (Odvraćanje) i “Dialog” (dijalog). S Rusijom, naravno, jer i u NATO-u tvrde da ne žele novi hladni rat. Hrvatskoj su na Samitu “progledali” kroz prste zbog smanjivanja vojnog proračuna (pomoglo je što je u NATO-u Kolinda Grabar-Kitarović “domaća”), no to više nećemo moći činiti jer do 2025. trebamo dosegnuti 2 posto BDP-a (sada ispod 1,2%).

Naša je politika već pozitivno reagirala na novi NATO-ov plan, tako da će hrvatski vojnici i biti poslani na granicu NATO-a s Rusijom. To neće razveseliti sve u RH, no kako je to rekao jedan visoki dužnosnik NATO-a u Varšavi, “ne zaključavamo navečer kuću jer mislimo da su nam susjedi lopovi i ubojice, već iz odgovornosti prema svojoj obitelji”. 

>> Ukrajinci model mirne reintegracije Podunavlja žele primijeniti kod sebe