Najtužnija instanca koja se može dogoditi u ljudskom postojanju svakako je rat. Sukob dvaju ili više nacionalnih ili državnih entiteta izvlači često ono najlošije kod svih koji su njegovi čimbenici, a koji će u ratni napor uložiti maksimum svog znanja i resursa. Pa su tako, kontroverzno, ratovi nedvojbeno uvijek donosili ključne znanstvene i tehnološke inovacije. U vrijeme Drugog svjetskog rata stigli su mlazni motor, transfuzija krvi, radar, masovna primjena penicilina, cjepiva protiv gripe, početak primjene računala, a onda, ne biste vjerovali, i mikrovalna pećnica, ljepljiva traka i atomska bomba. U ratne je svrhe i poslije razvijano još mnoštvo sustava i uređaja koje danas svakodnevno koristimo, poput interneta i GPS-a.
Ni rat u Ukrajini neće biti iznimka. Osim što dolazi do naglog i masovnog razvoja dronova, zemlje će se udružiti u naporu kako bi se ubrzao razvoj kvantnih tehnologija i hipersoničnih raketa. Kao što će se razviti i niz novih za oružje potrebnih sustava. Ali po znanost, posredno i neposredno, rat ima poguban učinak. I Ukrajina i Rusija tradicionalno su znanstveni giganti. Računa se kako je barem 40 posto znanstvene populacije Ukrajine pogođeno ratom, imaju poginulih, nestalih, a većina sada pokušava znanstvene karijere održati negdje drugdje. Porušeni su neki vrijedni znanstveni objekti poput Instituta za fiziku i tehnologiju te Instituta za radio astronomiju u Harkivu, pa najveći svjetski niskofrekventni radio teleskop kojim je taj institut upravljao. Ukupno je uništeno 27 posto ukrajinske znanstvene infrastrukture. Za polovinu je smanjeno financiranje znanosti, a sredstva su preusmjerena u ratne svrhe.
Ruski znanstvenici, s druge strane, izolirani su od svijeta, teško se upoznaju s najnovijim svjetskim dostignućima, ne mogu putovati, a mobilnost je s vremenom postala jedan od ključnih preduvjeta za znanstveni uspjeh. Rat je poremetio i provođenje energetske tranzicije bez stresa. Do te mjere da je Amin Nasser, direktor Saudi Aramcoa, saudijske naftne kompanije, jedne od najvećih na svijetu, nedavno rekao kako bi 'svijet trebao napustiti' fantaziju da će se riješiti nafte i plina, sasvim sigurno ne već s 2030. godinom kako se nadalo. Jer, iako je svijet u posljednja dva desetljeća uložio dvije i pol milijarde dolara u obnovljive izvore energije, oni i dalje svjetskoj potrebi za energijom pridonose s manje od četiri posto. Globalne su potrebe za energijom porasle za ekvivalent od 100 milijuna barela nafte dnevno u ovom stoljeću, jer i razvoj zemalja trećeg svijeta i dalje ovisi o nafti budući da se tamo u obnovljive izvore gotovo i ne ulaže. Taj se trend sigurno neće preokrenuti ako sredstva preusmjeravamo na potrebe obrane.
GALERIJA Zmajevi zubi u Ukrajini postavljeni kako bi spriječili prodor Rusa