U zemlji u kojoj je duga tradicija ubojstava vladara obilježila protekla stoljeća, pa je ubojstvo premijera Đinđića obilježilo i ulazak Srbije u 21. stoljeće, čini se kao da bi takvu tradiciju rado obnovio dio vrha Srpske pravoslavne crkve. Ovaj put na udaru bi mogao biti prvak desnice i vicepremijer Aleksandar Vučić. Povod za javnu pobunu i prosvjede je samo naoko jednostavan i jasan, povijesni sporazum Srbije i Kosova o statusu općina na sjeveru, ali zapravo bi prije mogla biti riječ o tome da je Vučić stao na žulj mnogim tajkunima koji su narasli na velikodušnim državnim jaslama i da je zavladao strah tko je sljedeći na redu. Dok je desnica na vlasti, i u vladi i na mjestu predsjednika, nije neobično što su prosvjedi protiv kosovskog sporazuma neveliki, tek nekoliko tisuća ljudi okupilo se u petak u Beogradu, među njima su bili i Bora Đorđević, koji očito ne odustaje, te Vojislav Koštunica, lider opozicijskog DSS-a, ali poruke crkvenog vrha zazvučale su zastrašujuće.
– Molimo se za upokojenje vlade i skupštine – rekao je vladika crnogorsko-primorski Amfilohije, a onda je dosolio umirovljeni vladika Atanasije Jeftić:
– Premijer Dačić kaže da ga zanima samo realna politika, da ga ne zanima nebeska Srbija, tako je govorio i Zoran Đinđić i znamo kako je završio.
Grigorije sve prevario
Odmah se od tih izjava morao ograditi patrijarh Irinej, tvrdeći i kako nije dao dopuštenje Atanasiju, koji je godinama istraživao stradanja Srba od ruke drugih naroda i koji je bio među pobornicima Slobodana Miloševića, da ide na beogradski miting.
Nekoliko dana prije toga još je jedan vladika Srpske pravoslavne crkve iznenadio javnost, riječ je o vladiki Grigoriju, koji je ostao zapamćen u hrvatskoj javnosti po isprici koju je izrekao na zajedničkoj misi u dubrovačkoj katedrali, pa gostovanjem na HRT-u dao dojam liberalnog i modernog svećenika. Iako bi se očekivalo da Grigorije podrži srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića koji se ispričao za genocid u Srebrenici, on je Nikolića izvrijeđao kao neobrazovanoga i još ga podučio da Srbija nije imala veze s ratom u BiH, te kako se već jedan predsjednik Srbije ispričao i nije bilo potrebe da se to ponavlja.
– Kod nas u Hercegovini kad tako netko nešto kaže ima izraz – nije škola magare. Svima nam treba mnogo škole da bismo govorili važne stvari – rekao je Grigorije. Pa je na kraju situacija posve iznenađujuća, tvrdi desničari poput Nikolića i Vučića ispričavaju se za genocid, sklapaju sporazum s Albancima s Kosova, a liberalni svećenici tumače povijest u BiH onako kako bi to zacijelo rado potpisao i Slobodan Milošević: Srbija nema ništa s ratom u Bosni i Hercegovini.
I lider bosanskih Srba Milorad Dodik, na početku dočekan također kao moderan političar, socijaldemokrat, koji bi mogao pomoći da BiH zaboravi rat i krene naprijed, danas je nešto sasvim drugo, svako malo prijeti odcjepljenjem srpskog entiteta, što mu nije smetalo da bude jako dobar prijatelj također naoko modernog i liberalnog prethodnog predsjednika Borisa Tadića. Jako su dobri prijatelji i Dodik i vladika Grigorije.
– Dodik i Grigorije su u stvari poslovni suradnici – kaže Žarko Korać, beogradski političar i analitičar, dodajući kako je Dodik neometano razvio biznis u Republici Srpskoj i u Srbiji, iza Dodika je već cijeli imperij. Grigorije je neobičan svećenik, u Trebinju gdje njegova eparhija zahumsko-hercegovačka ima sjedište, osnovao je tvrtke, kupovao dionice, bavio se hotelijerstvom, poljoprivredom, vinarstvom, uglavnom uz pomoć kredita državne banke Republike Srpske, Investicijsko-razvojne banke. Svoj je položaj učvršćivao izjavama koje su redovito iznenađivale, pa je tako svojedobno tražio da se Radovan Karadžić i Ratko Mladić predaju Haaškom sudu, rado govori i o crkvenim temama, o svetom Savi, kao i o svjetovnim temama, poznat je i kao ljubitelj filmova, ali je bio uvjeren i da bi Crkva trebala bez politike pregovarati s međunarodnom zajednicom o statusu Kosova. Čini se da su vladikine tvrtke zapale u teškoće, na crkvenoj je imovini bankovna hipoteka, ali, srećom, banka je državna, a na čelu države Grigorijev prijatelj Dodik.
Utjecaj Crkve
Crkva ima utjecaja i na nedavno osnovane ultradesničarske pokrete u Srbiji, kao što su Dveri i Naši, iza njih i stoji, no oni nemaju veću podršku. U tzv. patriotskom bloku jedini viđeniji političar je nekadašnji premijer Vojislav Koštunica.
– Nekad je govorio o Europi, zalagao se za Europsku uniju, a danas se politički udružuje s najekstremnijima – kaže Korać, dodajući kako se čini da je Koštunica tek sad iskren.
Kako se čini, sporazum Srbije s Kosovom tek je povod da svatko u tom preslagivanju karata zauzme novi položaj, no taj je sporazum bio očekivan i nitko nije iznenađen što Kosovo pet godina od odcjepljenja više nije u sklopu Srbije. Da li na temi Kosova prikupljati nove političke bodove, pitanje je koje muči one koji su od Kosova i kosovskog mita živjeli godinama, a među njima je i Crkva koja se protivi sporazumu, iako je jasno da je mit zaboravljen, pa za svaki slučaj ipak okuplja neke “delije” u ultradesničarskim grupama.
Svoje povlačenje najavio je i mentor Dobrica Ćosić, pa možda zaista Srbija krene nekim drugim putem...