Cijena je ratifikacije Istanbulske konvencije milijardu kuna godišnje, jedan je od često ponavljanih argumenata protivnika Konvencije. Taj je podatak u emisiji Otvoreno prije devet dana na HRT-u iznijela HDZ-ova europarlamentarka Dubravka Šuica obrazlažući kako je jedan od razloga zbog kojih SDP-ova Vlada nije ratificirala Istanbulsku konvenciju taj što se radi o “više od milijardu kuna koje će trebati ostaviti u proračunu za sljedeću godinu ako se ratificira zbog gradnje skloništa, sigurnih kuća i mnogih drugih razloga”.
Premda je kao protuargument dovoljno pitati biste li izdvojili toliko novca ako bi to spasilo život samo jednoj, vama bliskoj ženskoj osobi, majki, supruzi ili kćeri, Šuica je iznijela prilično pretjeranu cifru.
Strategija protiv nasilja
Mehanizam Istanbulske konvencije ne očekuje “ho-ruk” trenutačna rješenja, već postupnost zbog koje i postoji nadzorno tijelo GREVIO, s 10 do najviše 15 stručnjaka, u koje svaka članica Vijeća Europe predlaže najviše jednog kandidata i bira između svih predloženih. Kad bismo danas ratificirali Konvenciju, GREVIO bi prvo izvješće o Hrvatskoj, s obzirom na proceduru i rokove, poslao najranije za četiri godine.
Danska je Konvenciju ratificirala u travnju 2014., državni izvještaj o provedbi Konvencije poslali su 18. siječnja 2017., a GREVIO je potom svoje evaluacijsko izvješće objavio 24. studenoga 2017. godine. Ili, recimo, izvješće za Njemačku najranije je moguće potkraj 2021., a ratificirali su Konvenciju prije pola godine.
U rujnu 2017. hrvatska Vlada na prijedlog ministrice Nade Murganić usvojila je Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. Tom je prigodom prema dostupnom audiozapisu sa sjednice održane 22. rujna rekla kako je za provedbu strategije za 2017. osigurano 161 milijun i 849 tisuća kuna, dok se za 2018. i 2019. planiraju sredstva u iznosu od 69,59 i 69,07 milijuna kuna. Usporedbe radi, u proračunu za 2017. za skrb o osobama s tjelesnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima izdvojeno je oko 300 milijuna kuna, za skrb o djeci i mladeži s poremećajima u ponašanju 50-ak milijuna kuna, za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi 80-ak milijuna kuna, a za žene žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu godišnje je planirano 10 milijuna kuna.
U strategiji se spominje da, iako je naše zakonodavstvo “većim dijelom usklađeno s odredbama Konvencije, njenim potvrđivanjem stvaraju se daljnje pravne pretpostavke za dosljednu i učinkovitiju primjenu domaćeg zakonodavstva i same Konvencije. Kako bi RH ispunila očekivanja pokrenut je postupak ratifikacije Konvencije”, piše u usvojenom Vladinu dokumentu. Navodi se i da smo ratificirali i od lipnja 2001. primjenjujemo Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena te da smo vezano i za druge konvencije nadležnim tijelima dužni podnositi izvješća o njihovoj provedbi. Odbor UN-a 2015. poslao nam je primjedbe, a 18. i 19. tiču se nasilja nad ženama s preciznim preporukama što treba provesti ili izmijeniti.
Novac za skloništa
Također, Vijeće za ljudska prava u rujnu 2015. poslalo nam je 167 preporuka, od kojih je Hrvatska prihvatila 162, pa i neke koje se odnose na rodno utemeljeno nasilje. Preporučeno nam je i “odobriti proračunska sredstva potrebna za preuzimanje obveza prema Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te tako nastaviti prema ratifikaciji”. Jedna od mjera naše Vlade usvojenih u strategiji poticanje je lokalnih jedinica na uvođenje “rodno osjetljivog proračuna” u okviru kojeg će se osiguravati kontinuirana financijska potpora namijenjena radu skloništa za žrtve nasilja u obitelji.
Francuska koja je ratificirala IK 2014 ima i dalje porast nasilja u obitelj , 123 žene ubijene u obiteljskom nasilju 2016 godine ,porast od 9% u odnosu na 2015 ,svi podaci pokazuju da IK uopče nije smanjila nasilje nad ženama ! obmana i laž je govoriti da će se smanjiti nasilje nad ženama kad se usvoji IK