Ove vjerojatno još neće, ali sljedeće godine čovječanstvo će sasvim sigurno dosegnuti još jedan epohalan prag: globalna potražnja za naftom prijeći će sto milijuna barela na dan. Koliko je to tekućine koju će ljudi spaliti u strojevima ili preraditi u bezbroj različitih kemijskih i prehrambenih proizvoda, gotovo je nemoguće zorno predočiti, ali otprilike je riječ o 6300 olimpijskih bazena. Svaki dan!
Do prije pet-šest godina činilo se da rast globalne potražnje za naftom usporava i da će uskoro dosegnuti povijesni maksimum, nakon kojega će se zauvijek početi smanjivati. Hipoteza o neminovnom prirodnom vrhuncu vađenja tzv. konvencionalne nafte peak-oil pomalo je zaboravljena, a u modu je ušla fraza peak-demand. Ali, kako se svijet počeo oporavljati od Velike recesije, tako se potražnja za naftom opet zahuktala, ponajviše u Indiji i Kini, pa sada opet raste brzinom od 1,5-1,6 milijuna barela na dan.
S prognozama općeg rasta svjetske ekonomije od tri i više posto na godinu, ne bi nas trebalo iznenaditi ako će potražnja za naftom rasti još i brže pa prag od sto milijuna barela na dan bude dosegnut već potkraj ove godine.
No, kakvi su izgledi da ponuda nafte zadovolji potražnju pa da tržište bude u balansu, a cijena nafte stabilna, barem ako se načas zanemare geopolitička previranja koja bi tu računicu mogla pomrsiti?
Najviše se nafte u podzemlju otkrivalo 60-ih i na početku 70-ih godina prošlog stoljeća, u pojedinim godinama čak i do sto milijardi barela. U 80-im i 90-im godinama otkrića su se smanjila na dvadesetak milijardi, uz rijetke bolje godine. U novom tisućljeću, međutim, pronalasci novih naftnih polja drastično su se smanjila, na samo pet-šest milijardi barela.
S potrošnjom je bilo obrnuto: ona je za to vrijeme s pet-šest milijardi barela narasla na 30. Pa ipak činilo se da obilju ponude nafte nikada neće doći kraj. No, fascinantni najnoviji podaci dolaze nam ovih dana iz norveške analitičke i konzultantske kuće Rystad Energy.
Posebno je zanimljivo što oni ne obuhvaćaju samo konvencionalnu naftu, nego sve tekuće ugljikovodike (“liquids”) i prirodni plin. To je dobro jer za potrošnju energije ugljikovodika gotovo da je svejedno dolazi li ona u obliku “sirove” (neprerađene) nafte različitih gustoća i sastava, kao kondenzat ili kao plin: svi se ti oblici primarne fosilne energije danas mogu dobro preraditi i iskoristiti. A prema onome što tvrdi Rystad Energy, otkrića novih nalazišta nafte i plina na globalnoj razini posljednjih godina velikom brzinom padaju praktički na nulu.
U 2012. godini marljivi su istraživači u svijetu pronašli 30 milijardi barela ekvivalentne nafte. U 2013. pronalasci su pali na samo 16 milijardi, a u 2014. i 2015. na 15 milijardi.
U 2016. na cijelom svijetu otkriveno je tek osam milijardi barela ekvivalentne nafte, a lani tek 6,7 milijardi. Zvuči puno, ali za globalno tržište nafte to su tek kapi: sva otkrića svih ugljikovodika u 2017. godini produljit će naftnu eru čovječanstva za samo dva mjeseca i tjedan dana.
Pogledajte i što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti: