Proljeće je u Hrvatskoj već tradicionalno rezervirano za podjele. Ove se godine sva razjedinjenost pokazala u svojoj najvećoj bijedi na najvišoj državnoj razini, što je bilo i logično očekivati jer predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Zoran Milanović dolaze iz suprotstavljenih političkih tabora. Nisu se sreli u Jasenovcu, a neće se vidjeti ni u Bleiburgu.
Prekinuto primirje
Predsjednica je jučer tajno položila vijence na Bleiburškom polju, ali i u Maclju i Teznu, dok će premijer danas odati dužno poštovanje žrtvama u slovenskom mjestašcu Tezno pokraj Maribora.
Povjesničar dr. Ivo Lučić uopće nije iznenađen što u obilježavanju dvaju najvažnijih simbola stradanja Kolinda Grabar-Kitarović ide šumom, a Zoran Milanović drumom. Smatra da dvije najvažnije političke figure kalkuliraju o tome kako će reagirati njihovo biračko tijelo. Opet je u prvom planu politika, a u drugom pijetet prema žrtvama. Na stranu politička pripetavanja i podmetanja, neke stvari su neupitne. Dok oko Jasenovca barem postoji konsenzus da su tamo ubijani zatvorenici, iako se povjesničari i posebno političari spore o broju žrtava, Bleiburg se još i danas pokušava minorizirati. Pokušava se opravdati zločin iznoseći tvrdnje da je riječ o suradnicima kvislinškog režima. Britanski povjesničar Nikolaj Tolstoj tvrdi da su u Bleiburgu likvidirani uglavnom nedužni civili, žene i djeca. Pa čak i da je bila riječ o ustašama i domobranima, barbarski je provoditi likvidacije bez suda. Sve nas to dovodi do vječne rasprave o tome mogu li se napokon zakopati ratne sjekire i komemoracije koristiti kako bismo se okrenuli budućnosti, a ne za produbljivanje starih rana. Lučić smatra da je Franjo Tuđman tijekom devedesetih uspio svojom politikom pomirenja napokon “završiti” Drugi svjetski rat. Međutim, to nepisano primirje, nastavlja Lučić, 2000. godine prekinuo je tadašnji predsjednik Stipe Mesić i struktura oko njega koja je došla na vlast.
– Oni su ponovno otvorili “građanski rat” smatrajući da se moraju obračunati s ostacima, kako su govorili, poraženog neprijatelja – ističe Lučić te dodaje da je tadašnji premijer Ivica Račan napravio mudar potez kada je prihvatio pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Premijer Zoran Milanović je, prihvativši loše savjete loših savjetnika, ukinuo to pokroviteljstvo. Lučić ističe da je to jedna od najlošijih Milanovićevih odluka s vrlo negativnim posljedicama. Otkad ga je Mesić započeo 2000. godine, “građanski rat” još traje. Lučić objašnjava da se on ne vodi oružanim, nego ideološkim, propagandnim i političkim sredstvima. On se može zaustaviti, smatra, tako što će se otkriti istina o “građanskom ratu”. Istine se otkrivaju znanstvenim radom, a ne ideološkim pristupom.
Drugo, nastavlja Lučić, svaka vlast u Hrvatskoj morala bi tražiti legitimitet u nečemu drugome, a ne u Drugom svjetskom ratu. Lučić se ne slaže sa Stipom Mesićem, koji je jednom izjavio da su Hrvati dva puta pobijedili u Drugom svjetskom ratu. On smatra da su Hrvati dva puta izgubili u Drugom svjetskom ratu, a da smo 1990. godine pobijedili demokracijom i 1995. godine oslobodilačkim akcijama. Povjesničar Hrvoje Klasić također smatra da naše političke elite poprilično kalkuliraju kada je riječ o obilježavanju Bleiburga i Jasenovca.
– U odnosu prema prošlosti elite pokazuju visok stupanj dezorijentiranosti. Nažalost, čini mi se da odnos prema prošlosti velikim dijelom jest dnevnopolitički motiviran. Katkad se odluke donose da bi se kontriralo onome što je napravio politički protivnik. Ovi su odlasci politički, a ne dio smišljenog suočavanja s prošlošću – ističe Klasić. Smatra da komemoracija u Bleiburgu kompromitirana načinom na koji su se obilježavali ti događaji.
– U posljednjih 50 ili 60 godina uz obilježavanje žrtava veličala se NDH i ustaški pokret. To se vidjelo i po ljudima koji su na komemoraciju dolazili u ustaškim uniformama. Dok je to tako, dok se događaji na Bleiburgu stvarno ne svedu na događaje komemoriranja žrtava i bez veličanja fašističkog režima, osobno ne bih volio tamo vidjeti predstavnike države koja u svojim načelima ima antifašizam – ističe Klasić koji, kao i Lučić, smatra da se ratne sjekire najlakše mogu zakopati istinom i dijalogom.
Uključiti i Crkvu
– Nikada se nećemo složiti oko svih događaja, ali treba sve karte staviti na stol.
Trebaju se uključiti ljudi iz partizanskog pokreta, oni koji su imali vezu s ustaškim pokretom, a u tom procesu vidim i veliku ulogu Katoličke crkve – ističe Klasić. Događaje treba sagledavati i analizirati bez dnevnopolitičkih motiva. Ni tada se nećemo složiti o svim pitanjima, ali je bitno postići da se može na miru i bez suvišnih emocija gledati na prošlost.
>>Predsjednica Grabar-Kitarović u tajnosti posjetila Bleiburg
Za sve one neupućene il one kaj misliju pametovat - na cijelom Križnom putu i brojnim stratištima od Dravograda pa na dalje uvjerljivo je najmanje bilo Ustaša !!! Sad vi raspalite sa svojim pametovanjima.