Novom obilaznicom putnici se brzo primiču Bjelovaru, a na ulazu u grad najdojmljivije je spomen-područje Domovinskog rata u Hrvatskoj. Deseci ogoljelih, pocrnjelih, od eksplozija rascvjetalih debala, ostaci armiranobetonskih vojnih skladišta i spomenici Bjelovarcima stradalim pri oslobođenju grada čine veliki kompleks-podsjetnik.
Podsjetnik
Naši građani, naša djeca i posjetitelji neće zaboraviti žrtve i herojstvo branitelja, znat će zašto smo se borili i protiv koga objašnjavaju sada Bjelovarci. Konzerviranje cijele šume bio je, nesumnjivo, velik financijski napor za grad, no Bjelovarcima je bilo posebno stalo zadržati spomen na 29. rujna 1991., kad su, nakon cijelog dana oštre borbe, zauzeli nekoliko vojarni i skladišta okupatorske JNA.
Spomen-područje Barutana izgledom najviše podsjeća na spomenik u Hiroshimi, a nalazi se na mjestu gdje je ludi major Milan Tepić toga nedjeljnog jutra 1991. digao u zrak sebe, svoje vojnike, stotine tona uskladištenog streljiva i petoricu branitelja.
Ne želeći se predati, Tepić poslije u Srbiji odlikovan ordenom heroja ipak nije bio dovoljno koncentriran te je, umjesto četiri zgrade sa 1700 tona municije i eksploziva, uspio dići u zrak jednu. No i to je bilo dovoljno da stvori bjelovarsku šumu Hiroshimu, da ošteti stotine okolnih kuća u krugu od 12 kilometara.
U kasno ljeto 1991. odlučili su da neće dopustiti odlazak elitne 265. motorizirane oklopne brigade JNA. Znali su da je plan JNA bio spajanje sa snagama iz Virovitice i Okučana i presijecanje Hrvatske na tom dijelu. Znali su da deseci tenkova, oklopnjaka, VBR-ova, topova trebaju hrvatskim braniteljima. Stoga su blokirali vojarne i pregovarali o predaji. Prije toga iz svih su vojarni izvučeni nesrpski ročnici i oficiri. No ostalo je oko 350 vojnika i pedesetak oficira, redom "žestokih", kojima predaja nije padala na pamet.
Tvrdoglavi Bjelovarci, kažu sada, mimo naredbi iz Zagreba, počeli su 29. rujna 1991. u 7 sati ujutro opći napad na vojarne. Izvukli su prije toga civilno stanovništvo i uspjeli zauzeti sve položaje JNA, osim glavne vojarne Vojnović. Pukovnik Rajko Kovačević rasporedio je svoje tenkove i krenuo uništavati desetke okolnih kuća.
Osloboditelji su uspjeli čak dva puta razbiti neprijateljevu šifru i znajući da je Kovačević naručio zračni udar koji bi porušio Bjelovar, napokon, oko 20 sati navečer, osvojili vojarnu. Zarobljeni vojnici ispitani su i pušteni, a pedesetak oficira poslije razmijenjeno, osim trojice glavnih zapovjednika koji su poginuli. JNA je tvrdila da su strijeljani, Bjelovarci da su se međusobno pobili. 140 različititih vozila 265. oklopne brigade JNA prešlo je u hrvatske ruke i poslano na ostala ratišta.
Ne žele zaboraviti
Bjelovarci ne žele zaboraviti tko im je uništio dio grada i ubijao civile. Ne žele da se oni koji su ih uništavali šeću njihovim gradom. Općinsko je tužiteljstvo pokrenulo kaznenu prijavu protiv nekih oficira JNA koji su prije 14 godina zapovjedili žestok napad na njihov grad.
Tužiteljstvo je, za početak, navelo dvojicu, no proširit će optužnicu na još 5-6 neprijateljskih oficira, koji su sada u Srbiji. U jeku obnove suđenja hrvatskim braniteljima zbog "ratnih zločina nad vojnicima i oficirima JNA 1991.", tvrdoglavi Bjelovar odlučio je "stvari i istinu o Hrvatskoj 1991." staviti na pravo mjesto.
Predaja ne dolazi u obzir
Vojarna sa stotinama ukopanih neprijatelja zauzeta je u sumrak. Odlučujuće je bilo razbijanje šifrarnika, čime su Bjelovarci izbjegli veće žrtve (petnaestak poginulih), premjestivši na vrijeme vojsku i civile. Odlučujući je napad pokrenut kada su, prisluškujući, branitelji shvatili da će u roku pola sata Bjelovar biti bombardiran iz zraka. "Depeše" zapovjednika Kovačevića i njegovih podređenih oficira dokazuje da im predaja nije padala na pamet. Prije ulaska u krug vojarne branitelji su naložili neprijateljima da se svuku u bijele majice kako bi ih u sumrak mogli razlikovati. Trojica glavnih zapovjednika, pukovnik Rajko Kovačević, potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase Dragiša Jovanović, pronađeni su mrtvi. Pukovnik Kovačević bio je odjeven u tenkovsku borbenu uniformu, ostala dvojica u bijele majice. Hrvatska strana smatra da je među njima došlo do obračuna, dok je srpska strana isticala kako su strijeljani. Lijes s tijelom pukovnika Kovačevića, "hrabrog komandanta kojega su strijeljali ustaše", poslije je u kasarnama JNA u BiH pokazivan vojnicima. Kovačević i Jovanović su postumno odlikovani, no ne i Vasić, što jača priču o sukobu trojice glavnih zapovjednika brigade.