O brojnim izazovima s kojima se bori zbog pandemije koronavirusa, stalnoj brizi hrvatske Vlade za Hrvate u BiH i pomoći Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, ali i njegovim često osporavanim istupima u javnosti, razgovarali smo s ravnateljem SKB-a Mostar prof. dr. sc. Antom Kvesićem.
Vlada RH izdvojila je nedavno iznos od 43 mil. kuna za pomoć SKB-u Mostar i drugim zdravstvenim ustanovama u BiH za borbu protiv koronavirusa.
Upravo tako. Hrvatska Vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem prije nekoliko dana izdvojila je 40 milijuna kuna za SKB Mostar za pomoć u borbi protiv COVID-19 te tri milijuna kuna za druge ustanove, kao dio kontinuirane pomoći Hrvatima u BiH. Već nekoliko godina Vlada RH za SKB Mostar izdvaja oko 40 mil. kuna godišnje. Naša je obveza, što uvijek i činimo, Vladi RH dostaviti izvješće o utrošenim sredstvima. Unatoč teškim okolnostima u kojoj je i sama, RH je pronašla snage i ove godine za nas izdvojiti 40 mil. kuna. Još jednom zahvaljujem premijeru Plenkoviću, ministru zdravstva RH Viliju Berošu i cijeloj Vladi. Htio bih naglasiti da smo mi dio hrvatskog nacionalnog bića i to smo pokazali u svim situacijama kroz povijest. Kada RH izdvoji novac za pomoć našoj bolnici, to u konačnici znači manji broj pacijenata iz BiH koji će završiti u RH. Geostrateška važnost hrvatskog naroda u BiH za RH trebala bi biti svakom dobronamjernom žitelju Hrvatske kristalno jasna.
VIDEO: Prof. dr. sc. Nenad Ban savjetuje čega bi se građani trebali držati i nakon opuštanja mjera
Zašto pomoć koju RH izdvoji za bolnicu u Mostaru uvijek podigne prašinu?
Moram se ovdje osvrnuti na nedavni primjer kada sam jednoj medijskoj kući dao izjavu o ovoj temi. Rekao sam upravo ovo: “Unatoč teškim okolnostima u RH, izdvojili su za nas 40 milijuna i to nam omogućuje da preživimo. Doslovce, da preživimo i kao institucija i kao narod.” Nažalost, novinarka je izvukla iz konteksta moju izjavu te ju je protumačila na potpuno netočan, a očigledno i zlonamjeran način. Žao mi je zbog toga i želim da hrvatska javnost zna istinu. Hrvatska je uvijek bila uz nas i to treba reći, pa čak i ako se netko i ljuti ili daje zlonamjerne komentare, a toga će, nažalost, uvijek biti.
Mislite li da u svim napadima na bolnicu i vas osobno ima i političke, pa i konkurentske pozadine?
Kad god vas netko neprekidno napada i to se ponavlja iz dana u dan, jasno je da u tome nešto ima. To nešto je, kako reče ministar Beroš, “peta kolona“. Nekima sigurno nije drago da danas u Mostaru postoji suvremena bolnica. Možda je to i prikriveni razlog dijela napada. Što se mene osobno tiče, nije mi ni prvi put, a nadam se, ni posljednji. Moja savjest je mirna i radim koliko mogu za dobrobit bolnice, svog naroda i drugih koji se liječe u SKB-u Mostar. Naglasio bih s ponosom da se u našoj bolnici također godinama liječe i drugi narodi. Činjenica je to koja se često i namjerno izostavlja.
Biti na čelu jedne ovakve medicinske ustanove nije lako. Često vam se u javnosti mnogo spočitava. Najčešće iskrenost i pristup medijima.
Osobno mislim da je iskrenost nešto što je najvažnije u životu i uistinu živim tako. Tako živim 57 godina i tako se odnosim i prema medijima. Sve što se dogodi u bolnici smatram da može ići u javnost. Na koncu, može se i pogriješiti i to treba ići van jer svi smo mi samo ljudi. Jednostavno, uvijek govorim što mislim i siguran sam da se u tom dijelu nikada neću promijeti. Ako se nekad ne izrazim kao komunikolog ili PR stručnjak i ako to nekoga vrijeđa, neka primi isprike. Meni je, pak, drago da se ne moram ispričavati pacijentima i djelatnicima te da im uvijek mogu reći da sam učinio sve što je u mojoj moći i da su dobili sve što okolnosti dopuštaju, često i više. Na tome je moj fokus, tu će i ostati.
Pod vašim vodstvom sagrađena je i otvorena nova zgrada SKB-a Mostar, jedan od najvažnijih i strateških projekata Hrvata u BiH.
Vrijeme će pokazati njezinu važnost kada netko bude radio analizu s otklonom od, recimo, još 20 godina. Tek onda će se pošteno moći reći kolika je važnost ove bolnice u svakom smislu. Naš glavni cilj jest da nam pacijenti ovdje imaju sve usluge i da ne moraju drugdje na liječenje. Ako je bolnica dobra, ljudi imaju osjećaj sigurnosti i ostat će ovdje živjeti.
Je li lakše biti menadžer ili liječnik odnosno dječji kirurg?
Uistinu je teško biti menadžer, pogotovo u vremenima poput naših što se tiče složenosti političkog te socioekonomskog ustroja države. Kada bih se ponovno rodio, opet bih izabrao isto zanimanje. Ako me zdravlje malo posluži kada završim ovaj mandat, želim se samo baviti dječjom kirurgijom.
Kakva je suradnja bolnicama u RH? Koliko pacijenata iz RH dolazi u SKB?
Na najvišoj je mogućoj razini. Nama su u Hrvatskoj otvorena sva vrata, a iz gotovo svih kliničkih centara iz RH stručnjaci nam još uvijek dolaze upomoć. To je neprocjenjivo za našu bolnicu i ljude. Ne znam je li dovoljno reći hvala. Nadam se da jest, jer u Hrvatskoj znaju koliko mi volimo i cijenimo to što oni dolaze ovdje. A u SKB dolaze pacijenti iz rubnih područja RH kojima smo najbliži. Kada su daleko Split i Dubrovnik, oni dolaze nama i naša vrata su im uvijek bezuvjetno otvorena. Tako će biti i u budućnosti.
Kako se brinuti o osobama sa sumnjom i potvrđenom zarazom koronavirusom?
U kratkom ste vremenu uspješno osposobili i COVID-bolnicu za liječenje oboljelih od koronavirusa.
Kao i drugi, pratili smo što se događa u Kini. Znali smo da će prije ili poslije doći i kod nas. U dogovoru s našim infektolozima donijeli smo odluku o formiranju kriznog stožera bolnice i počeli s pripremama. Dali smo prednost potencijalnim pacijentima te reorganizirali Kliniku za infektivne bolesti u COVID-zgradu s izolacijskim blokom. Pripremali smo i osoblje za rad s takvim pacijentima i krenuli s nabavom zaštitne opreme. Pokušali smo zadržati, koliko je moguće, i onaj drugi segment zbrinjavanja hitnih pacijenata kako se ne bi dogodilo da nam zbog COVID-19 ljudi umiru od osnovnih dijagnoza, a da nismo napravili što smo mogli. Zasad uspješno odgovaramo zahtjevima situacije. Kada sagledam sve segmente u borbi protiv korone, moja ocjena vrlo je visoka.
Kako sada funkcionira SKB Mostar?
Problemi su ponajviše vezani za nabavu zaštitne opreme, a ono što bih želio da ova situacija iznjedri, jest da svi prepoznamo važnost ljudi. Oni su sve. Iako sam znao da imamo kvalitetne ljude i profesionalce, ugodno sam se iznenadio gledajući svakodnevno kako ta ljudskost i profesionalnost izgleda
Spominjete probleme s nabavom zaštitne opreme.
Trenutačno je imamo za sljedećih desetak dana. Svakoga dana planiramo, dogovaramo i u svakoj situaciji imamo plan “B” i “C”. Javnost mora znati da je što se tiče opreme na tržištu sveopći nered. Ona najbolja nedostupna je nama u BiH, a ona druga koju kupujemo toliko je različite kakvoće da sve iziskuje prilično velik oprez. U ovim teškim vremenima pokazala se i velika solidarnost i humanost. Mnogobrojne donacije bolnici u novcu i opremi dokazuju da su bolnica i narod na istoj strani i u istoj zajedničkoj borbi bez obzira koliko to neki pokušavali narušiti. Sve donacije transparentno objavljujemo na web-stranici bolnice te smo u samom svjetskom vrhu što se toga tiče. Pokušajte naći popise donacija i točne iznose u brojnim svjetski poznatim bolnicama. Nećete ih lako pronaći.
Stalno se ulaže u medicinski kadar, specijalizaciju stotina liječnika. Ima li odlazaka?Tu je i Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru.
Iskreno, najvećim uspjehom moga rukovođenja SKB-om Mostar smatram upravo našu politiku ulaganja u kadar. Možete napraviti novu zgradu, kupiti opremu i gomilati je, ali ako nemate ljude koji znaju raditi, nemate ništa. Meni su upravo znali spočitavati da pretjerujem u broju specijalizacija. Bez obzira na to što pojedinci odlaze, imamo kadra, a neki i dolaze. Jedan sam od osnivača Medicine na što sam jako ponosan, a njezino pokretanje jedna je od najvažnijih stvari ne samo za zdravstvo, nego za cjelokupno življenje ovdje.
U SKB-u će se izvoditi i najsloženiji zahvati u liječenju aneurizme. Sve prati prof. dr. Marko Radoš, vodeći hrvatski radiolog iz KBC-a Rebro. Tu su i drugi vrsni stručnjaci poput prof. dr. Josipa Paladina.
Stjecajem okolnosti, kada je prof. Paladino otišao u mirovinu, odlučio se odazvati na naš poziv da nam pomogne. Prof. Paladino obavio je već više od stotinu zahvata koji se nisu prije radili. Aparat za liječenje aneurizme u angiodvorani u fazi je montiranja, a nekoliko naših liječnika odavno je na edukaciji kod prof. Radoša u Zagrebu. Da nije bilo koronavirusa, vjerujem da bi već ta priča već zaživjela.
A najsloženiji zahvati na srcu?
Mi jedini u BiH imamo 24-satnu pripravnost na invazivnoj kardiologiji. Imamo obučen tim, ali moram spomenuti dr. Borisa Starčevića iz KB-a Dubrava Zagreb čija je uloga u razvoju tog odjela neizmjerno važna. Godišnje izvedemo više od 200 operacija na otvorenom srcu.
Bolnica je umrežena s medicinskim centrima u regiji.
Ono što se nekada slalo autobusom da netko pogleda u Zagrebu, sada se obavi klikom miša i dobije se odgovor ne samo iz Zagreba, već iz svih svjetskih središta s kojima surađujemo.
Jedan od strateških projekata SKB-a je i gradnja nove zgrade Pedijatrije.
Pedijatrija je, tehnički, “locus minoris”. Zgrada je neuvjetna za rad i odavno nam je prioritet. Unatoč svim peripetijama, političkim prije svega, uspjeli smo se izboriti. Ako budemo mogli pokrenuti radove u roku od dva mjeseca, a trebali bismo, do kraja iduće godine Pedijatrija bi trebala biti spremna za preseljenje.
Dugo su prisutni i problemi s financiranjem SKB-a.
To je valjda predmet kojim se najviše bavim. Možda su neke negativne konotacije upravo vezane za tu točku. Nikad nismo imali zaokružen sustav financiranja, plaćanje je u paušalnim iznosima bez obzira na količinu i vrstu obavljenih usluga. Glavni razlog dugovanja jest što naši suosnivači, četiri županije i Vlada FBiH, nisu prihvatile obveze i uvrstile nas u proračune (ove godine prvi put nakon 20 g. to su učinile vlade FBiH i HNŽ-a). Želimo da nam sustav plati po učinku. Za to se borimo. No opet se moram vratiti na RH i reći – da nije te pomoći svake godine, mi bismo stali u puno segmenata rada.