Ravnatelj Jasenovca Ivo Pejaković podnio je ostavku: 'Ja odgovaram za rad ustanove'

Ravnatelj Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac Ivo Pejaković podnio je ostavku! Dogodilo se to dan nakon što je mrežna platforma CroFacta, koja se bavi provjerom točnosti informacija, objavila članak povjesničara Vladimira Geigera u kojem se navodi kako su neke informacije na mrežnim stanicama JUSP-a Jasenovac netočne. 

– Ovim putem bih istaknuo da je prema Statutu Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac ravnatelj odgovorna osoba koja odgovara za rad ustanove, a samim time i za tekstove koji se nalaze na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac. U tom kontekstu, a s obzirom na tekstove koji su objavljeni na platformi CroFacta te u Večernjem listu, a koji ukazuje na neke neprecizne formulacije koje se nalaze na internetskoj stranici Spomen-područja Jasenovac, jutros sam podnio ostavku na mjesto ravnatelja Spomen-područja Jasenovac – odgovorio nam je Pejaković kad smo ga upitali tko je autor tih informacija te hoće li ih maknuti s mrežnih stranica JUSP-a Jasenovac.

– O tome sam obavijestio nadležno Ministarstvo kulture i medija te Upravno vijeće i Savjet Spomen-područja Jasenovac. O daljnjim koracima i izmjenama u tekstovima koji se nalaze na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac odlučit će osoba koja će u sljedećem razdoblju biti imenovana na funkciju ravnatelja Spomen-područja Jasenovac – izjavio je Pejaković.

VEZANI ČLANCI

Kao što smo jučer prenijeli, riječ je o netočnim informacijama o sadržaju sastanka predstavnika Trećeg Reicha i NDH u lipnju 1941. godine. Naime, na stranicama JUSP-a Jasenovac objavljeno je kako je na tome sastanku predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH u njemačkome poslanstvu u Zagrebu 4. lipnja 1941. zaključeno da se „srpsko pitanje“ u NDH riješi „masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“. Nadalje se tvrdi da su na tome sastanku nacisti vlastima NDH odobrili „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, a i da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljenja „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“.

No historiografski radovi i izvorno arhivsko gradivo pokazuju da su te tvrdnje neutemeljene. O spomenutom sastanku pisali su brojni hrvatski, slovenski, bosanskohercegovački i srpski povjesničari, ali ni jedan od njih u svojim historiografskim radovima ne spominje da je na njemu zaključeno ili pak razmatrano „da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“. Uz to, u njihovim se radovima uopće ne spominje da su nacisti vlastima NDH odobrili „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskoga pitanja u NDH“.