"Razbijen luster, krv, puška iz koje je pucano...Dada se nije ubila!"

Bila je prohladna večer 7. travnja 1994., kad je na povratku kući kupila veliki buket crvenih i žutih tulipana. Čula se s prijateljem, poslala mu svoj tekst za koji je vjerovala da nikada neće biti objavljen.

 Dada spasila žrtvu silovatelja

"Rat je postao estrada za one koji su znali vješto promovirati i unovčiti svoj licemjerni, lažni patriotizam", napisala je prije nego što će svanuti noć čiju zoru, tek koji dan nakon 30. rođendana, nikada neće dočekati. Je li Radislava Vujasinović, koju su prijatelji zvali Dada, postala nepoželjan svjedok? Novinarka "Duge" pronađena je mrtva u svome stanu u Novom Beogradu, a Miloševićev režim ovaj je slučaj označio kao samoubojstvo, pucnjem u grudi iz lovačke puške. I tako idućih petnaest godina sve dok 2009. godine, upornošću njezinih roditelja i prijatelja nije pokrenuta nova istraga koja će tragični slučaj prekvalificirati u ubojstvo, no krivci još uvijek izmiču pravdi.

Za ime Dade Vujasinović hrvatska je javnost prvi put doznala tek prije desetak dana: izgovorio ga je Dragan Paravinja, osumnjičen za nestanak Antonije Bilić, koji je istražiteljima nagovijestio da ima informacije o smrti novinarke. Moglo se čuti da je upravo Dadino ime pomoglo jednoj njegovoj žrtvi, djevojci koja je stopirala kod Omiša, i spasilo je od silovanja jer je upravo njoj nalikovala. Pisalo se i to da nečitki dio njegova oproštajnog pisma zapravo krije baš njezino ime koje ga, činilo se, proganja. Tko je zapravo Radislava Vujasinović i je li njezina tragična sudbina tek poslužila serijskom silovatelju da ponovno sakrije tragove vlastitih zločina? Pita se to i Mladen Lojović, bivši beogradski policijski inspektor, danas vlasnik Agencije 357, koji je četiri dana nakon smrti preuzeo paralelnu istragu po nalogu Dadinih roditelja.

- Prvi put sam čuo za tog čovjeka prije nekoliko dana. Dada je, istina, bila na slavonskom ratištu 1992. godine, što i on spominje, i tamo je sretala takve likove iz paravojnih formacija pa je među njima mogao biti i on. I prije ovoga znali smo da su Dadu ubile državne službe sigurnosti i sada je važno ustanoviti je li Paravinja bio njihov suradnik. Ako jest i ako ima veze s ubojstvom, to će biti potvrda onoga što je obitelj utvrdila neovisnom istragom – kaže ovaj iskusni kriminalist koji zbog prirode svog posla moli da ga ne fotografiramo. No, potraga za istinom o smrti Dade Vujasinović za njega je više od posla.

- Bili smo prijatelji, dobro sam je poznavao. Čim sam ušao u stan i vidio u kakvom je stanju, bilo mi je jasno da se Dada nije ubila. Razbijen luster, krvi posvuda, pramenovi njezine kose između jastuka na trosjedu, puška iz koje je ubijena... odmah sam oformio ekipu provjerenih profesionalaca. Zbog dokaza koje smo pronašli tijekom očevida, za mene ni u travnju 1994. ni svih proteklih godina, a pogotovo ne danas, nema nikakve dvojbe da je riječ o ubojstvu – uvjeren je Mladen Lojović.

 Je li se susrela s Paravinjom?

Glavni urednik "Duge" s početka 90-ih, Milomir Marić prvi je među kolegama prepoznao talent i pružio šansu Dadi Vujasinović. Pamti je kao neustrašivu novinarku.

- Bila je ludo hrabra i znatiželjna pa je usred rata prešla na drugu stranu i napravila intervju sa zapovjednikom HOS-a BIH Blažem Kraljevićem. Bila je i jako zgodna, sve ih je šarmirala. Njezini roditelji jako su se uplašili pa su tražili od mene da je više ne šaljem u rat, ali ona je na to zaplakala kao kišna godina. Adrenalin ju je vukao u opasnost – prisjeća se Marić, nabrajajući sve njezine poslove opasne po život, od Arkana o kojem je pisala kao egzekutoru Udbe i ratnom profiteru, do serijala o ubojstvima u beogradskom podzemlju. Jesu li se njezini putovi u nekom trenutku isprepleli s onima Dragana Paravinje?

- Je li doista srela tog seksualnog manijaka ili je na njezino ime naletio u novinama pa se kao psihopat na nju fiksirao, teško je reći. Pričala mi je o vojnicima s kojima je razgovarala, možda mi je i spomenula njegovo ime, ali sretala je na stotine takvih ljudi. Ipak, siguran sam da bi tajnim službama najviše odgovaralo da za Dadinu smrt okrive seksualnog manijaka – kaže njezin nekadašnji urednik.

Malo poslije, u kafiću na Bulevaru revolucije, kojim je Dada nebrojeno puta prolazila slijedeći svoje snove, njezin kolega novinar Dejan Anastasijević iznio je svoju verziju događaja.

- Ta priča toliko je mutna da je to strašno. Mene ništa nije uvjerilo u to da je u pitanju ubojstvo, što je opcija koja sada stoji u javnosti zbog pritiska roditelja i odvjetnika. Dada Vujasinović bila je psihički labilna djevojka koja je iza sebe imala dva pokušaja samoubojstva. Njezin posljednji dečko Bratislav Grubačić, koji je pronašao tijelo i kojeg su roditelji označili kao mogućeg krivca, pred njezinu smrt već je imao drugu djevojku i ne vidim zašto bi je se htio riješiti ubojstvom. A Paravinja, taj će sutra reći da zna gdje su zakopani Zagorčevi dijamanti – energičan je Anastasijević.

 Ubojica je obožavao novinare

- U ta olovna vremena, kad život nije vrijedio pišljiva boba, zašto bi se itko mučio namještanjem samoubojstva? Jednostavnije bi bilo odvesti čovjeka u prtljažniku do Dunava. Ni priča da joj je Arkan prijetio jednostavno ne pije vodu. Pitala ga je tko je sljedeći, a on joj je odgovorio da je ona sljedeća zato što je to bilo glupo novinarsko pitanje. I ja bih odgovorio isto. Tko god je poznavao Arkana zna da je taj kriminalac i ubojica obožavao novinare i da nikome nije prijetio. Jednostavno, nisam siguran da je ubijena, nisam u to uvjeren jer nisam vidio ništa od predočenih dokaza koji bi nesumnjivo potvrdili da je u pitanju ubojstvo – rekao je novinar Anastasijević svoju verziju ove mučne priče koja se zasigurno neće dopasti Dadinim roditeljima. "Mi smo tijekom ovih gotovo 18 godina rekli sve što smo imali reći i dokazali smo da je riječ o ubojstvu naše kćeri. Sada je red da nadležne institucije učine ono što su dužne", bilo je jedino što je za Večernji list izjavio Radislav Vujasinović, otac ubijene novinarke Dade Vujasinović, nakon čega je, umoran od lažnih nada, zašutio. Jer, Dragan Paravinja neki je dan istražiteljima rekao da ipak ne zna tko je ubio njegovu kći. Preostaje tek nada da obitelj Bilić nikada neće upoznati dubinu agonije obitelji Vujasinović.