‘Razoružali’ Povjerenstvo za sukob interesa, Bandiću 50.000 kuna

Visoki upravni sud u vijeću Senka Orlić-Zaninović, Evelina Čolović Tomić i Inga Vezmar Barlek donio je još jednu “sramotnu” presudu, kako je dio medija i političara sklon okvalificirati bilo koju presudu u korist zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Zapravo, ova se presuda dala naslutiti u srpnju 2019. kad je Ustavni sud dao za pravo Tomislavu Karamarku da upravni sudovi moraju odgovoriti na pitanja koja su njegovi odvjetnici Vesna Alaburić i Ivo Farčić postavili u vezi sa sankcioniranjem povreda načela djelovanja dužnosnika temeljem famoznog članka 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa.

Kad je mjesec dana prije toga sudac Upravnog suda u Zagrebu Bojan Bugarin u drugom Bandićevu slučaju “probio led” poništivši odluku Povjerenstva, dočekan je s rafalnom paljbom medija koji su skandalizirali njegovu odluku uz opaske “sramotno”, “nečuveno”, “opasno”... Doduše, pokriće su našli i u izjavama političara, a ponajviše u objavi bivše predsjednice Povjerenstva Dalije Orešković, koja se obrušila poput kamikaze: “Bolest pravosuđa je u terminalnoj fazi. Ovakvih se presuda sramim. Sramim se pokorenih sudaca čije misli i pravni zaključci vrijeđaju zdrav razum.”

Sužena mogućnost sankcija

Jedino je Večernji list tada pisao da je odluka suca Bugarina, štoviše, vrlo argumentirana i da su reakcije na nju zapravo eklatantan primjer kako se stvara loša percepcija pravosuđa. Unatoč sveopćoj medijsko-političkoj galami tada smo ustvrdili kako bi mogla biti ukinuta i odluka u slučaju Karamarka, a pasti i odluke u slučaju premijera Andreja Plenkovića, ministra Zdravka Marića i bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić. Odnosno, u svim slučajevima koji nisu okončani, a u kojima se dužnosnike tereti za povredu načela djelovanja.

Recimo, bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije podnijela ni žalbu na odluku Povjerenstva. Dakle, tko je osuđen, osuđen je. A što se tiče budućeg rada Povjerenstva, sužava se mogućnost sankcioniranja ponašanja dužnosnika. Ali, već smo zaključili, neće dužnosnici na tome profitirati jer mediji će ih sada još žešće kritizirati, samo što se sada ni oni koji ispravno postupaju neće moći pozvati na odluku Povjerenstva u njihovu korist.

Od Visokog upravnog suda poništena odluka Povjerenstva (i Upravnog suda u Zagrebu) iz vremena je kad je na čelu tog tijela bila Dalija Orešković. Bandić je zbog povrede načela djelovanja u vezi s 15 milijuna kuna jamčevine koju je uplatio njegov odvjetnik Marijan Hanžeković i zbog donacija u predsjedničkoj kampanji koje su tretirane kao nezakoniti dar, primio 10 plaća umanjenih za ukupno 40.000 kuna.

Sada će mu to biti vraćeno i Povjerenstvo mu mora naknaditi troškove postupka u iznosu od 9375 kuna. Visoki upravni sud utvrdio je da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nije pravilno primijenjena odredba o povredi načela djelovanja dužnosnika. Ta se odredba ne spominje među taksativno navedenima za koje su propisane sankcije pa Povjerenstvo nije imalo temelja deklaratorno, bez izricanja sankcije, utvrđivati da je dužnosnik počinio povredu te odredbe. Načela djelovanja jedino je moguće povezivati s taksativno navedenim povredama za koje je predviđena sankcija.

Donacija, a ne dar

VUS se pozvao i na obvezatna stajališta Ustavnog suda u slučaju Karamarko. Također, obrazložio je da, s obzirom na jednakost svih građana pred zakonom, uskraćivanje Bandiću ili bilo kojem drugom dužnosniku mogućnost da od bilo koga primi jamčevinu u kaznenom postupku predstavlja nedopustivo ograničenje prava na obranu. Donacije je Bandić potrošio isključivo na podmirenje troškova izborne promidžbe, a ne za osobne potrebe pa je pogrešan zaključak kako se to treba tretirati kao dar, a ne kao donaciju, samo zato što su uplate izvršene izvan zakonskog roka.

Uostalom, DIP je nadležan za ocjenu pravilnosti primjene Zakona o financiranju izborne promidžbe a ne Povjerenstvo, a i taj zakon iz 2011. ne može se retroaktivno primjenjivati na izbore 2009./2010. Ni Visoki upravni sud, a još manje Ustavni sud, nije presudio da je nezamislivo sankcionirati političare u okolnostima u kojima su dosad bili, već da Povjerenstvo na to nije bilo ovlašteno temeljem odredbe o načelima djelovanja. I u interesu dužnosnika je da se zakonski dodatno precizira kakvo je ponašanje nedopustivo, recimo, u slučaju državno-stranačkih putovanja poput onog u Helsinki, te predvide sankcije.