Razotkriven misterij najstarijeg pokolja na području Hrvatske

Ugledni hrvatski antropolozi sa stranim kolegama otkrili su u slavonskome mjestu Potočani lokaciju najstarijeg pokolja u Hrvatskoj. O tome su objavili i znanstveni rad u časopisu International Journal of Osteoarchaeology pod nazivom „Paleodiet and health in a mass burial population: The stable carbon and nitrogen isotopes from Potočani, a 6,200-year-old massacre site in Croatia“.

Analiza ostataka 41 osobe pronađene u jami otkopanoj 2007. godine pokazala je kako je riječ o nasilnim smrtima koje su se dogodile vjerojatno u jednom danu tijekom kojeg su njihova tijela pobacana u ovu jamu te zatrpana. Još dramatičnijim pokazalo se to što je među tim ostacima i mnogo djece, a svi su bili dijelom populacije koja je živjela teško, odnosno nije lako dolazila do hrane.

Objavljeni znanstveni rad pokazuje kako je riječ o biokemijskoj analizi ljudskih koštanih ostataka iz masovne grobnice iz bakrenog doba pokraj Požege u koju je ubačena 41 žrtva masakra koja se na temelju radiokarbonske analize datira 4200. g. pr. Kr., prije otprilike 6200 godina. Analiza stabilnih izotopa ugljika i dušika provedena je na Penn State University u SAD-u u svrhu rekonstrukcije prehrane tih osoba, a u suradnji više hrvatskih i američkih stručnjaka.

Studija je pokazala da se njihova prehrana temeljila većim dijelom na proteinima životinjskog porijekla, odnosno na mesu, mlijeku, itd. što sugerira da je ekonomija ove prapovijesne zajednice ovisila o stoci, govedima, ali je isto tako pokazala da je većina pripadnika ove zajednice preživjela epizode ozbiljnog fiziološkog stresa tijekom djetinjstva uvjetovane neadekvatnom ishranom.

Ovim nas je riječima u analizu najstarijega dokazanog masakra na tlu današnje Hrvatske uveo dr. Mario Novak iz Centra za primijenjenu bioantropologiju Instituta za antropologiju.

Masovna grobnica

– Sam kontekst nalaza izuzetno je zanimljiv jer su koštani ostaci ovih ljudi ubačeni u masovnu grobnicu, a prije toga bili su pobijeni udarcem u glavu različitim vrstama oruđa ili oružja. Ubijena su djeca od 5 do 15 godina, žene, muškarci, mlađe i starije osobe – riječ je o tipičnoj planiranoj egzekuciji jedne manje zajednice – prapovijesnom masakru. Moram napomenuti da trenutačno radimo i na objavi rezultata genetičke analize ovih ljudi u suradnji s prof. Davidom Reichom sa Sveučilišta u Harvardu, jednim od vodećih svjetskih stručnjaka za analizu drevne DNK. Preliminarni rezultati pokazali su ih je većina bila u nekom srodstvu (otac i djeca, sestre, nećaci, itd.), što također govori u prilog da je riječ o jednoj manjoj prapovijesnoj zajednici. Ovakvih nalaza u svijetu je vrlo malo, a svakako je jedini i najstariji u Hrvatskoj – kaže dr. Novak.

Rad u uglednom časopisu uz njega potpisuju i dr. Ivor Janković s Instituta za antropologiju, dr. Hrvoje Potrebica s Filozofskog fakulteta, dr. Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, te ugledni američki znanstvenici Sarah B. McClure, Emily Zavodny te Douglas J. Kennett. Ostaci osoba pronađenih u jami pripadali su ljudima koji su živjeli u lasinjskoj kulturi, eneolitička kultura raširena u većem dijelu sjeverne Hrvatske sve do Dunava na istoku (Lasinja, Cerje Tužno, Ozalj, Drljanovac, Ždralovi, Beketinec, Jakšić, Ašikovci, Vinkovci, Vučedol), u Sloveniji, jugozapadnoj Madžarskoj, Gradišću, Štajerskoj i Koruškoj te u sjevernoj Bosni, nazvana po eponimnom nalazištu Lasinji. Nastala je na temeljima kasnih neolitičkih kultura, lengyelske, sopotske i vinčanske.

– Riječ je o pripadnicima tzv. lasinjske kulture nazvane po nalazištu Lasinja u Pokuplju koja se datira u bakreno doba, eneolitik, to jest između 4350. i 3950. god. pr. Kr.. Masovna grobnica u naselju Potočani kraj Požege otkrivena je gotovo slučajno 2007. godine., a zaštitna istraživanja su vodili dr. sc. Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu i prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o okrugloj jami dimenzija 2x2 u koju su ubačeni ostaci najmanje 41 osobe (djeca, odrasli muškarci i žene) od kojih barem jedna trećina pokazuje znakove smrti udarcem nekim oružjem ili oruđem u glavu. Taj se događaj dogodio se prema radiokarbonskim datumima otprilike 4200. god. pr. Kr. Riječ je najvjerojatnije o pripadnicima jedne manje ruralne zajednice koja je masakrirana i čiji su tijela ubačena u masovnu grobnicu – upućuje nas dr. Novak napominjući kako je u suradnji stručnjaka iz Hrvatske i Sjedinjenih Država provedena biokemijska analiza stabilnih izotopa ugljika i dušika koštanih ostataka tih ljudi na Penn State University u SAD-u, a u sklopu znanstvenog projekta Hrvatske zaklade za znanost.

Teške životne epizode

U radu su sudjelovali stručnjaci iz Instituta za antropologiju, Arheološkog muzeja u Zagrebu, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Penn State University, University of California i University of Florida. To je su skladu i s arheološkim nalazima na brojnim lokalitetima lasinjske kulture koji su svjedočili da je stočarstvo imalo bitnu ulogu u svakodnevnom životu tih ljudi. Naše istraživanje je također pokazalo da su gotovo svi pripadnici zajednice iz Potočana tijekom djetinjstva preživjeli teške epizode fiziološkog stresa uzrokovanog neadekvatnom prehranom ili pojavom zaraznih bolesti, kaže naš sugovornik.

U službenim znanstvenim izvorima može se pronaći da su u većini naselja otkrivene uglavnom zemunice i poluzemunice, rijetko nadzemni objekti poput onih u Vis-Modranu u Bosni, dok su u Sloveniji i Koruškoj otkrivena sojenička naselja kao što su ona u Ljubljanskom barju, Keutschacherseeu. Nositelji lasinjske kulture povremeno su koristili i špiljske prostore kakve imamo u Ozlju, Ajdovskoj jami, Kevdercu, bilo kao sezonska boravišta stočara ili za ukope. Keramičko posuđe neujednačene je izradbe i boje, ukrašeno plastičnim jezičastim izdancima ili ornamentima izvedenima urezivanjem i ubadanjem. Vodeći su oblici bikonične zdjele, vrčevi, visoki lonci, zdjele na visokoj nozi, vjedra s izljevom. Lasinjska kultura trajala je tijekom cijeloga ranog, srednjeg i dijela kasnog eneolitika, a nestala je prodorom vučedolske kulture.

– Danas poznajemo nešto više od 100 lasinjskih nalazišta u Hrvatskoj, ali istraženi broj je znatno manji. Ponajviše informacija imamo o njihovim naseljima i keramičkim proizvodima za svakodnevnu uporabu, a znamo da je stočarstvo igralo jako važnu ulogu u ekonomiji ovih populacija. No, o pogrebnom ritualu i načinu pokapanja znamo vrlo malo jer je do danas poznato svega nekoliko grobalja pripadnika ove kulture. U Hrvatskoj je još poznat uništeni grob iz Jakšića kod Požege i sada imamo masovnu grobnicu iz Potočana – kaže naš znanstvenik iz Centra za primijenjenu bioantropologiju Instituta za antropologiju.

Borba za prirodne resurse

Dolazimo do trenutka kada se priča iz Potočana od znanstvene pretvara u povijesno-kriminalističku. Postoje li ikakve indicije zašto se dogodilo tako masovno ubojstvo?

– Trenutačno nemamo sigurnih dokaza zašto se ovaj masakr dogodio, ali imamo neke pretpostavke. Naime, nekoliko sličnih epizoda, prapovijesnih masakara, poznato je s područja Njemačke i Austrije, a u tim slučajevima pretpostavlja se da je zapravo riječ o borbi za prirodne resurse. U slučaju lasinjskih populacija najvažniji prirodni resurs je stoka jer se njihova gotovo cijela ekonomija vrtjela oko uzgajanja stoke te stoga možemo pretpostaviti da ih je netko pobio kako bi se domogao njihova najvećeg blaga – stoke. No, to su zasad samo pretpostavke, barem dok se ne provedu istraživanja drevnog DNK koji radimo u suradnji s kolegama s Harvarda. Preliminarni rezultati upućuju na to da je veći broj osoba iz Potočana bio u krvnom srodstvu pa je doista vrlo izgledno da je riječ o jednoj manjoj ruralnoj zajednici – kaže dr. Novak.

Počiniti ovakvo što u doba koje jedva poznaje čak i oštricu za napadače, zapravo, i nije lak zadatak. Kojim su se oružjem koristili ubojice, kako su se ubojstva dogodila?

Sjekire, toljage, klinovi

– Na žalost, nemamo direktnih ostataka oružja/oruđa pronađenih na samom nalazištu. No, prema obliku, rasporedu i intenzitetu ozljeda, znamo da su korištene različite vrste oružja/oruđa. Utvrdili smo različite vrste ozljeda, npr. udarce tupim predmetom, posjekline, ubodne rane,itd. Najvjerojatnije su korištene kamene ili bakrene sjekire, moguće obične toljage, oružja proizvedena od kosti, a neke ozljede sugeriraju da su nastale udarcima bakrenim klinom. Iako je u slučaju lasinjske kulture riječ o bakrenodobnim populacijama, na području Hrvatske otkrivena su samo dva bakrena predmeta iz tog razdoblja koja bi mogla poslužiti kao oružje, to su sjekira i klin. Nijedan od ta dva predmeta nije pronađen u Potočanima, već nešto istočnije na drugom lokalitetu. Sve zabilježene ozljede bile su smrtonosne jer nije bilo tragova zacjeljivanja i sve su bile na području glave. Velika većina ozljeda zabilježena je na strani ili stražnjem dijelu glave tako da pretpostavljamo da su žrtve bile vezane ili na neki drugi način inkapacitirane, ubijene udarcem u glavu i ubačene u jamu. Na nekim lubanjama zabilježena su i četiri udarca. Najmlađa ubijena osoba imala je pet godina, ubijeno je i nekoliko adolescenata od 11 do 15 godina, a većinom su žrtve odrasli muškarci i žene – kaže dr. Mario Novak. Napominje kako ne postoji ništa slično u nas. No, je li događaj i nalazište usporedivo s bilo kojim drugim na svijetu?

– Kod nas ne postoji sličan nalaz. No, u Europi, ponajviše u Njemačkoj i Austriji, poznato je nekoliko nalazišta koja se povezuju s prapovijesnim masakrima, takav je primjerice Talheim u Njemačkoj ili Schletz u Austriji, koji su po okolnostima nalaza vrlo slični ovom u Potočanima. I tamo su masakrirani pripadnici jedne zajednice. Riječ je o nešto starijim nalazištima od onoga iz Potočana, datirana su otprilike u 5000. god. pr. Kr., a vezuju se za pripadnike tzv. kulture trakaste keramike. U tim slučajevima također se pretpostavlja da su uzrok masovnih ubojstava promjene klime i nedostatak prirodnih resursa, dakle hrane – završava dr. Mario Novak.